Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Piazza Unita d'Italia / Trst / Italija
Datum koncerta: 01.08.2009
Broj posjetitelja: 3
Cijena ulaznice: 0,00€ (slobodan ulaz)
Čovjek u svojoj karijeri posjećivanja koncerata doživi svašta, ali da se legendarni progresivno psihodelični space jazz fusion rock odbačenici Gong pojave praktički pred tvojim vratima i odsviraju ti dva sata svoje glazbe potpuno besplatno, događaj je jednako vjerojatan kao i to da te svemirski komet glupavo pogodi u čelo. Zapravo je bila posebna čast biti dio tog spektakla na velikom trgu ujedinjene Italije (Piazza Unita d’Italia), koji je privukao neočekivano velik broj posjetitelja, kojih 2500. Stolice su bile malo nakon devet navečer praktički posve zauzete. Čovjek bi pomislio: “Tko, dovraga, još poznaje i sluša Gong?”, ali pripadnici starije generacije, od 50 pa naviše, doista su se pokazali, očito su među njima i dalje pravi ljubitelji glazbe koji se nisu predali kaučingu i obveznom gledanju sladunjavih i jeftinih večernjih serija.
Francusko-britanski sastav Gong nastao je spletom okolnosti još 1967. Osvježimo brzo pamćenje. Australca Daevida Allena, kao člana Soft Machine, službenici ne puštaju na područje Velike Britanije zbog neuređene vize, pa on ostaje u Parizu i s Gilli Smyth osniva Gong. Grupa je tako sve do danas kroz mnoge postave, kojima je kumovala višekratna potreba za prilagodbom naziva Gong, preživjela i opstala. Činjenica je da Gong na našem kraju Europe susrećeš iznimno rijetko. Ako već nastupaju, nastupaju na sjeveru Europe, u Francuskoj, pa u Velikoj Britaniji, i to je to. Dakle tamo gdje je glavna baza njihovih fanova.
Gong su u Trst stigli u postavi originalnih i dugogodišnjih članova Daevid Allen (gitara, vokal), svemirska zviždaljka Gilli Smyth, Steve Hillage (gitara), Hillageova životna družica Miquette Giraudy (synthesiser, prateći vokal), kojima pomažu Dave Sturt (bas gitara, prateći vokal), Chris Taylor (bubnjevi, prateći vokal) i svestrani Theo Travis (saksofoni, flauta).
Grupa je reafirmirana i ponovno koketira s iskonom svog glazbenog sadržaja. Svemirski psihodelično eksperimentalni rock, kojeg donekle obilježava raspon albuma “Camembert Electrique” (1971) i famozna “Radio Gnome” trilogija albuma “Flying Teapot”, “Angel’s Egg” i “You” (1974). Koncertni repertoar se sukladno tome posvetio scenskom oživljavanju tog razdoblja, što je naravno moglo značiti samo jedno. Veliko zadovoljstvo svih zanesenjaka glazbene odbačenosti te nekadašnje prave anarhističke komune! Pojava sastava Gong je svojom ekstravagancijom i bizarnošću naravno u trenu izazvala revolt nepogrješivih kvazimoralista službe Velikog brata, koji masu prisiljavaju na opću tlaku sivkaste praznine.
Napokon smo mogli uživati u djeliću unikata te izvorne Gong provokacije. Prije toga trebalo se probiti još kroz 25 minuta nastupa jednog od mladih talijanskih sastava. Ti su svirali nekakav indie rock, sa sadržajem koji neuki pojedinac ovog planeta savlada u pet minuta. Tko danas omogućuje sastavima nastupe s izražajnim prazninama generičkog podgrijavanja i time torturom mehanoreceptorskih organa slušatelja? Kriminal. Hlipavi samomusebismiješeći “ColdPlay” vokal uz pratnju izmjene “teških” tri ili četiri akorda, u lijenom žvakanju i ljuljanju vlastitog repertoara. Ništa od ništa. Ni pop, ni rock, ni punk, ni alter, ni…. Praktički u jednoj rečenici: “Plivanje u živom pijesku!”
U 21.30 mladići su se smilovali i prestali svirati (nažalost nisam uspio uloviti ime talijanskog rock sastava), a tehničarima je trebalo 20 minuta da pripreme pozornicu za nastup grupe Gong. Prvi su na pozornicu došli partneri Steve Hillage i Miquette Giraudy i odveli nas u uvodnu Escape Control Delete. Nije dugo trajalo da se zavrtio i ritamski kotačić, kad je na saksofonu pristupio i Teo Travis, i skladba nas odvodi na poprište jednostavnog rockerskog ritma, ali s energijom koja bi nekoga mogla podsjetiti i na “krautrock”. Prilično iznenađujući početak. Riječ je o novoj pjesmi s nadolazećeg albuma “Gong 2032”. Taj album predstavlja izravnu vezu s Radio Gnome trilogijom i zato je sinteza starih skladbi iz razdoblja 1971. – 1974. te novog albuma, koji izlazi u rujnu ove godine, na repertoaru značila, u stilsko-izražajnom smislu, kao i s obzirom na integralna imena Gong ekipe, posve logičnu i ukusnu kombinaciju. Gong se vraćaju, “pre-Shamal” Gong.
Usred skladbe na pozornici se pojavljuje Daevid Allen. Srebrnokosi muškarac, na glavi ima nabijenu kapu čarobnjaka Merlina, na sebi kariranu pidžamu. Stoji na trošnim nožicama, gitaru “vitla” trošnim ručicama. Ima li igdje još netko tako mršav i prištipnut kao pauk Allen? Na planetu Gong sigurno. 71-godišnji gospodin s bujnom kosom, bez daha demencije. Da bi bio Gong, jednostavno ne smiješ ostarjeti. Posebno u slučaju Gonga. Odmah je bilo jasno da je Allen kanalizator svakog kretanja, sve esencije, svega bića grupe. Sprega Hillage, Travis, Giraudy gradila je osnovu na koju se karizmatični Allen bez straha oslonio da ponudi svoje ekstravagantno lice. Negdje usred skladbe odbacio je svoju šaljivu kapu i s velikim veseljem pristupio “glissando” izazivanju svoje gitare, pri čemu Allen desnicom hvata ručicu tremola i klizi po vratu. U tome mu ni Hillage nije ostao dužan – to je pač još jedna Gong tipičnost. U sljedećoj točki Tic Toc, koju možemo čuti na albumu “Live au Bataclan”, na pozornicu se prikotrljala još i madam Gong Gilli Smyth da pusti svoj potresni jedinstveni krik, koji se kao salijevan uklapa u potpuni bijeg od stvarnosti te lude “psiho space” vožnje u čajniku!
Pozornica je bila velika, prostrana, a atmosferu je posebno nadograđivala odlično pripremljena, bujna scenska rasvjeta, koja je tako važnim elementom pridonijela dvosatnom stvaranju jedinstvenog Gong svijeta. U pozadini nisu izostale ni psihodelične projekcije, usklađene s porukom pojedinih skladbi repertoara. No taj je repertoar grubo značio da su večerašnji Gong bili bliži ljubiteljima Hawkwind nego Soft Machine. Naravno, jazz element nije posve uklonjen iz sadržaja, ali je Hillage bio gurnut u znatno veću ulogu statista nego što sam sâm očekivao. U tri ili četiri točke upozorio je na svoju unikatnost kao gitarist umjetnik, kad je kroz solaže svojevrsne distorzije, oštro naglašene odjeka, ponudio uvid u svoje majstorstvo. Većinu vremena su pak Gong u instrumentalnom smislu proveli unutar komunikacije obiju gitara Allena i Hillagea te Travisovih puhača . Često nestašne komunikacije, posve eksperimentalnih psihodeličnih glazbenih zamisli, s jakim prizvukom spontanosti i trenutkom iznenađenja. Osobito se to osjetilo u dijelovima skladbi koji su bili razvučeni u dulje “jammanje”, što je djelovalo u ponavljajućim motivima zarobljenog ritma, sa snažnim naglaskom na sintetizatorskom uzorkovanju (ponavljanje određenih sekvenci) kao hipnotičkim iskustvom.
Osim ludih motiva na platnu u pozadini, koji su obuhvaćali svu moguću ponudu raznih čajnih dekokta planeta Gong, do vožnje u Čajnicima i traženja doticaja s različitim vrstama religije (od majanske do budizma), dosta je humora na pozornicu donio sam Allen svojom pojavom. U novoj skladbi sastava Wacky Baccy Banker, nekoliko grubljoj, čak punkoidno nastrojenoj Gong skladbi, najprije je upitao publiku kakav je prijevod engleske riječi “Wanker” (“drkač”) na talijanski. Nitko se u publici nije usudio reći tu tajnu, ali su svi u trenu sve shvatili i razumjeli kad je Allen posvetio skladbu “drkaču” gospodinu Silviju Berlusconiju te prasnuli u smijeh. Nadalje je Allen zabavljao prisutne svojom crnom majicom na kojoj je pisalo “Nobody knows I’m A Lesbian”, a posebno je prodrmao publiku kad se na pozornici pojavio u srebrno pripijenoj odjeći, križanac između Spocka i Davida Bowieja iz videa Heroes, s obveznom spiralnom kapom. Je li spirala kape značila spermijev repić ili produžetak drugog “g” u riječi Gong, zna naravno samo Daevid Allen, dok je strugao svoj novi glissando u Oily Way. Upravo je u tom dijelu koncert doživio svoj vrhunac, jer je grupa marširala kroz cvjetove Radio Gnome trilogije i oživljavala zlatno doba bezbrižnog umjetničkog izražavanja u rocku iz prve polovice sedamdesetih. Talijansku publiku su tu Gong u cijelosti pridobili na svoju stranu i ljudi su se posve nagurali u prostor između ograde i prvog reda stolica.
Jedinstvena i neponovljiva smjesa odličnog sviranja, koje zahtijeva vrlo detaljno naoštrene uši i vlastitu prisebnost svih aktera na pozornici da cijelo vrijeme znaju što rade njihovi kolege na pozornici, s konkretnom dozom podrugljivosti i ekstravagancije, neustrašive provokacije, izazivanja u istraživanju i otkrivanju novih glazbenih dimenzija, začinjena jedinstvenim Gong idealizmom, koji je ponudio zgusnut, pun zvuk, u kojem je svaki trenutak, makar i kompleksnije oblikovanih motiva, stvarao posve jasnu i neizobličenu manifestaciju jedinstvene glazbene energije ovog sadržaja. Grupa je nakon glasnih ovacija došla odsvirati obvezni bis te nagradila sve obožavatelje još i klasikom Tropical Fish/Selene s albuma “Camembert Electrique” (1971).
Taj je nastup pružio uvid u vitalnu ekipu iskusnih starih lisaca, u kojoj je glavninu pobjedničkih točaka naravno odnio upravo silno karizmatični otkačeni Daevid Allen, koji i dalje ostaje glavni motor grupe. Gong, koji su dan prije nastupili u Kataniji, gradu na Siciliji, tako su u Trstu zaokružili svoj kraći izlet po Italiji. Slijedi tjedan dana odmora, a potom nastupi po festivalskim pozornicama sjeverne Europe. U rujnu izlazi album “Gong 2032”, koji je najava godine ujedinjenja planeta Gong i Zemlja, a potom u studenom turneja po Velikoj Britaniji. Nastup nas je uvjerljivo usisao svojom jedinstvenom magijom na dva sata u svijet planeta Gong. To je bila njegova svrha. U potpunosti ostvarena. Ostaje obveza za sve glazbene sladokusce, osobito nakon dokaza da grupa u zreloj fazi postojanja doživljava svoje novo proljeće.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. Escape Control Delete 2. You Can’t Kill Me 3. Tic Toc 4. Dynamite: I Am Your Animal 5. Digital Girl 6. Yoni Poem 7. Dance With The Pixies 8. Wacky Baccy Bankers 9. I Niver Glid Before 10. Flute Salade 11. Oily Way 12. Outer Temple 13. Inner Temple 14. She Is The Great Goddess 15. Master Builder 16. Tri-Cycle Gliss 17. You Never Blow Your Trip Forever —bis— 18. Tropical Fish/Selene
Galerija slika
