Autor: Urban Bolta
Mjesto: Gala Hala / Metelkova / Ljubljana
Datum koncerta: 31.07.2009
Broj posjetitelja: 200
Cijena karte: 15 €
James Rivera od riječi je prešao na djela. O čemu govorim? Krajem svibnja kranjski Bazen ugostio je američke speed metalce Helstar s frontmanom Jamesom Riverom na čelu. Na tom je koncertu preko svih granica hvalio našu domovinicu i obećao da će se u najkraćem roku vratiti. A kako riječ dužnost čini, James se doista vratio u Sloveniju, ovaj put s posve drugim projektom. U organizaciji dihurčkov James je ne samo na sunčanu stranu Alpa, nego i premijerno u Europu, na krilima Metalsteela donio projekt nazvan Sabbath Judas Sabbath. Kao što i ime govori, riječ je o počasti dvama najutjecajnijim heavy metal sastavima, Judas Priestu i Black Sabbathu, koji su sedamdesetih brojnim izdanjima oblikovali spomenuti žanr i počeli pisati novu priču u knjizi rock’n’rolla. Iako i Judas Priest i Black Sabbath imaju iza sebe već četiri desetljeća djelovanja, obje je i danas moguće vidjeti uživo. No kako je ta prilika prilično rijetka i uvjetovana određenim vremenskim i financijskim preprekama, mi smo se mladci za jednu večer prepustili vrlo pristojnom ekvivalentu spomenutih heavy praočeva. Metelkova je tako na prvi kolovoški dan ponudila priliku da kroz oči Metalsteela s Jamesom Riverom na vokalu dožive najbolje što su nam Sabbathi i Priesti ostavili. Večer nam je donijela i dva predgrupa: prvi su nastupili Scepsis, a slijedili su ih Rockline-u već dobro poznati Shutdown.
SCEPSIS:
Malo iza pola devet navečer na pozornicu potpuno prazne Gala hale stupila je koroška četveročlana postava imena Scepsis. U trenutku početka špila, kad je u prostoru napokon počelo tutnjati, tok najvjernijih metalaca iz cijele Metelkove preusmjerio se u unutrašnjost Gale, koja je svjedočila pravom death – thrash šusu! Scepsis su na noge postavili članovi dvaju trenutačno vodećih koroških metalskih sastava, thrasherâ Thraw i već pomalo death metalski usmjerenih Wartune. Riječ je dakle o sporednom projektu namijenjenom isključivo sviranju obrada, i posljedično pravom ratu ispod pozornice koji svima poznati štiklci izazivaju. Pedesetak ugrijanih glava svjedočilo je old school komadima koji su ionako vruć prostor dodatno zagrijali. Vokalist Tilen, koji svira i bas gitaru, pokazao se u savršenom svjetlu, u sebi naime skriva i frontmenske crte koje se kod Wartune, gdje svira samo bas gitaru, ne ističu u tolikoj mjeri. Tilenov brat Domen i Wartuneov gitarist Domen u Scepsisu su ubojiti gitaristički dvojac, a bubnjarske palice spretno vitla Thrawov bubnjar Bubba. Energija koju su dečki zračili s pozornice širila se poput vatre među dugokosima dolje, gdje se plesalo uz taktove Pantere, Slayera, Deatha, Sepulture i sličnih autora vječnih klasika. Old school do groba! Korošci su bili pristojno polusatno zagrijavanje prije nastavka programa, kad su na red došle nešto nježnije heavy melodije.
SHUTDOWN:
Novogoriški heavy metalci, koji su u svibnju nastupili na Rockline festu II., samo dan prije nastupa koji opisujem žarili su na Primorskem zajedno s Pomarančom i još nekoliko drugih bendova, a ovaj su put svoju viziju hard’n’heavy rolla ponovno odnijeli u Ljubljanu. U glazbi dečki s Primorske osjeća se dubok prizvuk hard rocka osamdesetih, koji su dobro proželi, a kao rezultat čujemo mješavinu upravo spomenutog žanra s heavy metalom, s izrazito melodičnim gitarama, iz kojih zvuk iscrpljuju Dominjo kao glavni i Murva kao ritam gitarist. Pozornička igra počiva na plećima vokalista Egzija, kojeg bi se sa svojom frizurom skoro mogli zamijeniti s Dee-jem Sniderom (Twisted Sister) – kod Shutdowna je dakle prisutno i blago koketiranje s glamerskim stilom, i to ne samo kod Egzija, nego i kod ostalih članova. Dečko tijekom komada cijelo vrijeme blago varira glasom, a one najviše dionice, koje su u heavy metalu gotovo obveza, za njega su još nedostižne. Bend čine još basist Dafo i bubnjar Pejc, koji su svoj posao opet obavili s odlikom. Uz autorske komade, čija su smetana zasad komadi Valkira i Križarji, koje uvijek odsviraju za vrhunac nastupa, obradili su i Judas Priestove klasike Diamonds and Rust te Living After Midnight. Kod potonje su nešto zabrljali refren, ali to nije pokvarilo super nastup i plus bod koji su dobili kod mene.
Mali minus ide na račun “žednih” metalaca koji su – ne govorim o svima, nego o dobrom dijelu njih – radije srkali pivo svoje omiljene marke ispred ulaza u halu nego da su poticanjem ispod pozornice podržali obećavajući mladi up slovenske heavy glazbe.
SABBATH JUDAS SABBATH:
Nakon uvoda u obliku dvaju predbendova napokon je došlo vrijeme za završni čin, zbog kojeg smo se uopće okupili na lijepu subotnju večer. Točno petnaest minuta do jedanaest na pozornicu su zakoračili Beny, Matej, Rok i Daša, rasporedili se po njoj, svatko je zgrabio svoj instrument i nastup večeri počeo se odvijati. Sa zanimanjem smo iščekivali kako je James Rivera zamislio cijeli projekt “Sabbath Judas Sabbath”. Koliko će biti Priesta, a koliko Sabbatha? Hoće li birati samo najveće klasike ili će uključiti i poneko manje poznato djelo? Ozzy, Dio, Martin – hoće li se pokloniti svim važnijim vokalistima Black Sabbatha? U zraku se moglo nanjušiti bezbroj sličnih pitanja, na koja smo odgovor dobili u sljedeća dva sata večeri.
U trenutku kad su prostor ispunili zvukovi Metalsteelovih instrumenata, bilo je jasno da su počeli Judas Priest komadićem. Uvijek se već iz uvodnih taktova moglo prepoznati radi li se o jednim ili drugim velikanima. Spori i morbidni doomerski Black Sabbath naspram prepoznatljivih, često razigranih i mnogo brših Judas Priest rifova. Nije se trebalo dugo pitati, već je bilo kristalno jasno da je uvodna skladba Judas Rising, kojoj su metal bogovi namijenili čast uvodnog komada još na albumu Angel of Retribution (2005). Nakon nekoliko uvodnih trenutaka skladbe domaćinima na pozornici pridrušio se i sam James Rivera, niski gospodin dugih kovrčavih kosa i s osmijehom na licu, te i sam počeo raditi svoje. I to kako! Ni one najviše vokalne dionice Riveri ne predstavljaju nikakav problem, može ga se usporediti čak i s Robom Halfordom u najboljim danima! Uvodni Judas Rising slijedio je puno mlađi cvijet s Painkillera (1990), Night Crawler, pa već drugi put te večeri Diamonds and Rust, kad je došlo do manje neugodnosti. Daši je pukao bas bubanj, a kako solidarnost među metalcima nije strana, jedan od prijašnja dva benda, odnosno njihov bubnjar, pomogao je popraviti kvar. U to su se vrijeme kao improvizatori (čitaj: voditelji) iskazali Beny i Rok, za poneku šalu pobrinuo se James. Upravo kad je publika pala u čarobni Judas Priest san, prekinuo ga je – nakon otklonjenog problema s bubnjevima – prvi Sabbath dragulj – Turn Up the Night, napisan u vrijeme Diova djelovanja.
James Rivera je svojoj vokalnoj dionici cijelo vrijeme blago mijenjao ritam, diktirala ga je izvođena pjesma. Kod J. Priest taktova uvijek je pjevao nenormalno visoko, kao da slušaš ponovno Halfordovo vokalno rođenje, dok je kod B. Sabbath klasika svoj napjev priličan snizio, no i dalje je bio svjetlosnu milju iznad brundajuće Ozzy Osbourne linije. Metalsteelov vokalist Beny ovaj se put posvetio samo sviranju gitare, poslu koji je nekoliko godina u bendu već obavljao kad je za vokal skrbio Alex, s kojim su se kasnije razišli. Standardnu sredinu pozornice, gdje inače Beny kraljuje, prepustio je, kako ne, Jamesu Riveri, sam se pomaknuo ulijevo, desno od Jamesa žice je mučio drugi Metalsteelov gitarist Rok, nešto u drugoj liniji iza udarne trojke bas gitaru je svirao Matej, posve u pozadini pak je, naravno, po svojim ljubimcima (bubnjevima, kako drukčije!) lupala Daša. Kako su Metalsteel bili odlična pratnja – Riveri se vjerojatno srce topilo od sreće! Cijeli su koncert odradili bez jedne jedine greščice, nenormalna uigranost – dečki i cura morali su za tu večer nedvojbeno imati kilometarske pripreme i sto i jednu prolivenu kap znoja! Kapa dolje za to! Čak je i najslabija točka benda, bubnjarka Daša, posao obavila vrlo solidno.
Publika je ludovala, sudjelovala, pljeskanjem poticala i bodrila izvođače na pozornici. Energija se dakle prenosila na obje strane. James je prihvatio Sloveniju, naša publika prihvatila je Jamesa. I ovaj je put preko svih granica hvalio našu državicu, a prisutnima je ugrijao dušu i priznanjem da je Cocta bolja od Coca-Cole. Hehe, kako je u pravu. Gala hala je zbog svoje domaćinske atmosfere prostor u kojem bendu nije teško disati kao jedno s publikom, a već jedna iskra u obliku svima poznate skladbe dovoljna je da se veselje rasplamsa. Nažalost, to na vidjelo iznosi i poneki manje ugodan događaj, kad u našim koncertnim krugovima svima poznata metalska lica skaču na pozornicu i kaskaderskim točkama po njoj vrlo očito smetaju samom Riveri pri pjevanju. Takvim trenucima nisu bili sretni ni Metalsteel ni Rivera.
Prisutni na subotnjoj heavy večeri svjedočili smo interpretaciji komada The Green Manalishi, Metal Gods (kod potonjeg su refren Riveri svoj glas posudili Metalsteelovi gitaristi), Hell Bent For Leather te obveznih Hellion i Electric Eye. Miješano, u promjenjivu redoslijedu, “Sabbath Judas Sabbath” poslužili su i s Neon Night, N.I.B., Heaven and Hell, Children of the Sea, War Pigs. Već samo malo podrobnije secirenje odsviranih skladbi jasno nam pokazuje da su s obzirom na duljinu staža Ozzyja odnosno Dija u Black Sabbathu prevladavale uglavnom skladbe iz “Dio years” razdoblja. Neka podsjetim, Ronnie James Dio sudjelovao je samo na dva studijska albuma – Heaven and Hell (1980) i Mob Rules (1981). Sasvim za kraj, već u bisu, uslijedio je još i svečani trenutak za Metalsteele! Zajedno s Riverom odsvirali su svoju himnu Heavy Metal is Our Religion, što si svakako mogu uračunati u veliku čast!
Ne samo posljednji komad, cijeli je koncert za medvodske heavy metalce bio bez ikakve sumnje super iskustvo, stepenica više u njihovoj karijeri i nova motivacija za daljnji rad. Rivera je obećao da će u istoj postavi obići staru celinu, gdje će na Medvođane moći prenijeti nemalo svog iskustva iz bogate karijere.
Set lista je bila raznolika, većina je bila zadovoljna izborom, neki pak ne. Svaki posjetitelj može iz rukava izvaliti pet komada koje je želio čuti, a fortuna mu nije bila naklonjena. Ali, je li uopće moguće u samo sto dvadeset minuta repertoara stlačiti sve hitove dvaju sastava koji su kroili heavy metal glazbu.? Mislim da je to nemoguće..
Fotografije: Miha Mally
Setlista
1. Judas Rising 2. Night Crawler 3. Diamonds & Rust 4. Turn Up The Night 5. N.I.B. 6. Children of the Sea 7. Green Manalishi (with the two pronged crown) 8. Neon Knights 9. The Lonely Man`s Revenge 10. Die Young 11. Beyond The Realms of Death 12. War Pigs 13. Metal Gods 14. Heaven & Hell 15. Hell Bent For Leather 16. The Hellion/Electric Eye 17. Sabbath Bloody Sabbath 18. Heavy Metal is Our Religion (Metalsteelova skladba)
Galerija slika
