Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Rieden-Kreuth / Njemačka
Datum koncerta: 27.08.2009
Broj posjetitelja: 3000
Cijena ulaznice: 80,00€
Malo mirisa tradicionalnog festivala Wacken Open Air, koji se već 19 godina održava na krajnjem sjeveru Njemačke, napokon smo mogli udahnuti i u nešto okrnjenoj verziji, malo bliže našim krajevima, na sunčanoj strani Alpa. Organizator, kojem očito ide sve bolje i bolje, odlučio je ove godine organizirati tri dodatna (pod)festivala koji spadaju pod okrilje krovnog festivala Wacken Open Air (ovaj je ove godine bio rasprodan). Prvi od ta tri zvao se Wacken Rocks Berlin i održao se već krajem svibnja ove godine, a druga dva zaredala su se jedan za drugim, krajem kolovoza: prvi uz more, pod nazivom Wacken Rocks Seaside, a drugi na bavarskom selu, prema istočnoj granici s Češkom, pod nazivom Wacken Rocks South, u idiličnom njemačkom seoskom mjestašcu Kreuth, poznatom po jednoj od najvećih europskih konjušnica. Oba potonja festivala imala su sličan izbor izvođača, a najatraktivniji izvođač obaju festivala bili su nedvojbeno velikani thrash metala Slayer!
Trodnevno veselje na festivalu Wacken Rocks South odvijalo se na dvije pozornice. Na glavnoj pozornici, koja je stajala na otvorenom, i u dvorani, gdje je bila postavljena manja pozornica na kojoj su se izmjenjivali manje poznati izvođači. Organizator se pobrinuo da se pri slaganju popisa izvođača nijedna dva nastupa na različitim pozornicama ne preklapaju. Prvog je dana zaživjela samo glavna pozornica sa šest skupina. Pri dolasku na lokaciju dočekali su nas njemački tribute bend AC/DC-ju pod imenom AM/FM, koji su svoj nastup započeli otvaračkom skladbom novog albuma AC/DC-ja “Black Ice”, Rock N’ Roll Train. Dok smo se probijali kroz press šaltere, blagajne i sve sigurnosne “štrikove” do kampa, odvrtjele su se i T.N.T., Hell’s Bells, Thunderstruck, Highway To Hell, pa opet nova War Machine… AF/FM su ponudili nevjerojatno dostojnu zamjenu za prave AC/DC, pa se isplati obratiti pažnju na njih u budućnosti.
Nakon prilagodbe na novu klimu, našli smo se ispod pozornice na nastupu Nijemaca Freiwild. Partyrockeri, koji isijavaju energiju nekih Slovenaca poput The Drinkers, strugali su žestok punk rock orijentiran na rifove, koji je vodio vrišteći, prodoran, niže intoniran vokal. On je naravno preuzimao pozornost nad inače jednostavnim klišejskim vodećim motivima. Trivijalno minimalistički solaži, koliko ih je bilo, ali igra se punom parom, što se naravno traži od grupe koja djeluje već dobrih deset godina. Ništa posebno, ništa upečatljivo, ali dovoljno uvjerljivo zagrijavanje za završne glavice i jamice.
Festival je pravi zalet dobio tek s glavnim aktom prvog dana. S Nijemcima In Extremo! Ovo priznato i na međunarodnoj sceni etablirano njemačko ime jamac je zanimljivog iskustva kad im se nađeš oči u oči ispod pozornice. To je ime poznato po spektakularnim scenskim šoovima, gdje ne manjka pirotehničkih efekata pa čak ni akrobatskih salti, čak ni salta. Ne zaboravimo, u Njemačkoj smo, nekih 50 km istočno od Regensburga, još uvijek u Bavarskoj! In Extremo uživaju veliko poštovanje u Njemačkoj i ispod pozornice je prije početka vladalo nemalo uzbuđenje. Doduše, prostor ispod pozornice nije bio nabijen do kraja pa si se tijekom koncerta mogao prošetati po pivo iz drugog reda i vratiti se na isto mjesto, no njemačke su bundeve intenzivno disale i pratile skupinu u stihovima. Ima li što љepše od “žlobudranja” na njemačkom? Okej, idemo radije na koncert. In Extremo su u svibnju izdali novi live album “In Goldenen Ring” i nekako sažimaju set listu koju i sam nudi. Pozornicu zauzima sedam plemenski odjevenih glazbenika koji te odapinju u zlatna keltska vremena iskonskog poganstva. U rukama nose domaće izrađene instrumente, točne kopije drevnih instrumenata, neke pradavne prošlosti koja se još uvijek pretače krvlju modernih Germana. Drvene svirale, harfa, hurdy-gurdy, lutnja, citre, gajde, naravno obvezna ritam sekcija i naoštrena gitara “u podvozju”. Tome dodaš još klavijature u stilu nekog dulcimera i stvar je zapravo gotova. Naravno, na pozornici se mora pojaviti i “posljednji jednorog”, kako se zove pjevač i iznimno karizmatična scenska figura “Das Letzte Einhorn”, bez kojeg si In Extremo nije moguće zamisliti, ni na pozornici, a kamoli u studiju i pri oblikovanju razvojnog glazbenog puta ove, u svakom pogledu, unikatne skupine. Njegov rezak boja pristup važan je sukreator glasa i stasa skupine In Extremo.
“Sängerkrieg” je aktualni studijski album i iz njega smo dobili bogatu porciju skladbi (ukupno sedam). Kroz aktivnu i duhovitu scensku igru, u kojoj nije manjkalo zanimljivog kombiniranja pojedinih instrumenata koji su vodili glavne motive, pri čemu su dečki brzo pokazali svoju glazbenu višeslojnost vladanjem različitim instrumentima, In Extremo su nas poveli u svoj jedinstveni čarobni svijet. Muškarci u poeziji ne koriste samo njemački jezik, nego i islandski, latinski, staroswedski i sl… Koncert dug sat i dvadeset minuta ponudio je skladbe Sieben Köche, Frei zu sein, Hiemali Tempore, Sängerkrieg , Ave Maria , Spielmannsfluch, Poc Vecem, Vollmond, En Esta Noche, Ai Vis Lo Lop, Zauberspruch, In diesem Licht, Flaschenpost, Rasend Herz, Omnia Sol Temperat, Auf’s Leben, Küss mich, Krummavísur, Wind. Posve suvereno, s jedinstvenom atmosferom, kemijom koju je dodatno raspirivala opremljenost pirotehničkim efektima i nekoliko vratolomnih akrobacija Flexa.
In Extremo su potvrdili veliko iskustvo, neprobojno samopouzdanje i zrelost. Kao autentična figura na polju folk metal žanra ni danas ne nalaze dostojnu konkurenciju na europskom tlu. Oni su začetnici i sva daljnja šaranja lica bojama te odijevanje u životinjske kože ne mogu prikriti jednostavnu činjenicu o hrabrom i istraživačkom pionirstvu In Extremo.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
