Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ort Bar / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 04.09.2009
Broj posjetitelja: 50
Cijena karte: 18,00€
Već sljedeći dan nakon što su u Gala Hali na Metelkovi odsvirali sat vremena dug nastup legendarni njujorški hardcoreovci Pro-Pain i pritom nas ostavili prilično hladnima, uslijedila je obveza posjeta ljubljanskog kluba Orto Bar za sve nas koji smo na ovaj ili onaj način odrastali na tradicionalnim oblicima heavy metala, ili na njegovom podoživljavanju, osobito u drugoj polovici devedesetih pa negdje do 2004. Danas takozvani power metal možda ne fascinira tako snažno od sve ekstremne brutalnosti razmažena novodobna metalska uha, no unatoč tome grupe koje mu se zaklinju na vjernost tvrdoglavo ustraju u svom djelovanju, razvijaju se i dalje izdaju albume. Prema sedmogodišnjem ciklusu, power metal bi se njegovanjem staroškolskog metal zanata negdje oko 2012. trebao ponovno naći u fokusu metal masa. Vidjet ćemo.
Sacred Steel su simpatični ratnički metalci kojima je u drugoj polovici devedesetih uspio lijep domet kad su izdali album “Wargods Of Metal” (1998) kod američke etikete MetalBlade Records, a produkciju im je za taj album napravio fascinantni Bill Metoyer. Na sebe su skrenuli pozornost ponajprije sirovom svirkom, koja se u mnogočemu oslanjala na aroganciju speed metala osamdesetih, razvijenog na američkom tlu. Istodobno su u taj izričaj udahnuli djelić poznate europske pompoznosti i razvili poseban i prepoznatljiv zvuk. Naravno, lavovski dio zasluga pripada pjevaču Gerritu Mutzu, kojeg obilježava poseban stil i boja piskavo tankog pjevanja. Grupa će u listopadu ove godine izdati novi album “Carnage Victory”, koji je djelomično promovirala i posjetom Ljubljani. Sacred Steel, za koje se činilo da će izrasti barem u srednje velik bend, osobito nakon što smo ih gledali kako nastupaju 2001. u društvu Children of Bodom i Primal Fear u Beču (točnije 15.02.2001., u danas sravnjenom klubu Planet Music), danas su mali, skromni klupski bend koji dolazi zabavljati ljude za skromnu siću, u još tako zabačenu i bogu iza nogu rupu do koje tek dopire električna struja.
Lijepa gesta organizatora Dirty Skunks bila je i to što je Skunk dao priliku predstavljanju slovenske simfonijske power metal postave Infidia. Taj je nastup gotovo sovpao s datumom izlaska prvijenca grupe “Reflections”. Infidia, šestoročlana postava, našla se na vrlo malom pozornici Orto Bara. Gužva na pozornici bila je neizbježna. Tako smo bili uskraćeni za pogled na najljepši dio ekipe Infidia. Gitarista Uroša, koji se zavukao iza leđa klavijaturistice Katje Ševšek. Grupa je u dobrih pola sata odsvirala većinu prvijenca i zaključila koncert skladbom Gutter Ballet legendarnih Savatage. Na pozornici grupa nije skrivala da nije od jučer, da je i na pozornici i na probama provela mnogo vremena zajedno, i svoj je repertoar uglavnom suvereno odsvirala i ovaj put u Orto Baru. Povremeno je smetao tek opći dojam stegnutosti, neopuštenosti ekipe tijekom sviranja te nedostatak samopouzdanja. U zvučnoj slici je povrh svega tiho bila namještena pjevačica Tina, što je značilo da se nekoliko puta nije moglo posve dobro čuti što i kako zapravo pjeva. Od cure se moglo poželjeti malo više žara i energičnosti, kao i malo više samopouzdanja pri povezivanju pojedinih točaka repertoara. Ne najbolji dan za grupu najbolje je bilo prebroditi tako da si uglavnom pratio sviranje gitare (zajedno sa solažama) odličnog solo gitarista grupe Andreja Lebara, koji je u svemu oduševljavajući.
Negdje 20 minuta iza deset navečer na pozornicu stupaju Sacred Steel. Zapravo lažem. Niski proračun diktira da se grupa na pozornici sama ugađa i priprema odgovarajuću logistiku. Sacred Steel su dakle sami sebi roadieji. Da je riječ o posve poluprofesionalnom odnosu svjedoči i činjenica da se pjevač Gerrit prije koncerta većinom zadržavao među publikom, gdje je bio dostupan za svakakve sočne rasprave. Svakako po ukusu fanova i očit znak velikog, ali skromnog srca grupe.
Kvintet koji danas čine Gerrit Mutz (vokal), Jonas Khalil (gitara), Jens Sonnenberg (gitara), Kai Schindelar (bas-gitara) i Matthias Straub (bubnjevi) napokon je udario. U Orto Baru se te večeri našlo tek nekih 50 metalskih sljedbenika, ali su neki pojedinci u publici pod pozornicom bili utoliko goreći i pravovjerniji fanovi grupe. Osobito oduševljenje i čuđenje nije skrivao pjevač Gerrit kad mu se u trenutku pri pjevanju refrena Heavy Metal To The End, klasika s “Wargods Of Metal”, pridružilo nekoliko opusom grupe dobro upoznatih i zaraženih metalskih glava. One su veselo mlatile kosama neobuzdano oko sebe. Gerrit je bio još više začuđen kad sudjelovanje nije jenjavalo ni nastavku. Zaista poklon pojedincima u publici koji su držali Sacred Steel na nogama na pozornici, da ne bi svirali posve u prazno.
Grupa posjeduje tradicionalan, sirov, neuglađen zvuk. Ono što najviše godi jest kombiniranje naivnih tekstova koji proizlaze iz bitaka raznih ratnih pustolovina. Oni pak uz Gerritov pristup djeluju zabavno, posve simpatično. Dečki su suvereno sjekli svoj repertoar. Nekoliko ih je Gerrit doduše ukorio zbog pijenja, ali to je radio više zato da malobrojnu publiku pod pozornicom drži budnom i predanom. Grupa je u repertoaru predstavila skladbe koje su obuhvatile cijelu autorsku diskografsku zbirku albuma i poslužila i posve novom Carnage Victory, koja će biti uključena na istoimeni novi album grupe. Prije svega je grupa “ubila” prisutne razarajućom Carnage Rules The Fields Of Death (“Wargods of Metal”), koja je u nastavku kroz Maniacs Of Speed (“Hammer Of Destruction”, 2006) i obvezni Sacred Steel (prvijenac “Reborn In Steel”, 1997) te za njom Wargods Of Metal, ponijela nastup grupe do vrhunca.
Znak za opće rajanje stigao je nakon što su Sacred Steel u bisu odjurili još i Tankard obradu (Empty) Tankard, s kojom se publika naravno lako poistovjetila. Tko se uopće ne bi poistovjetio s pijenjem piva. Energijom i iskonskom metalskom snagom ispunjen koncertni nastup Sacred Steel nadogradila je i izvanredna slika autentičnosti grupe, njezine vjere u stvar koju grupa propovijeda i izvanredna dostupnost članova publici. Slika koja ugrije i najhladnije i ravnodušno srce. Malu crnu mrlju ostavila je tek činjenica da na pozornici nismo mogli uživati u nastupu hrvatskog thrash metal sastava War-head iz Osijeka, jer grupa navodno u Ljubljani nije mogla nastupiti zbog komplikacija pri prelasku “Schengenske granice”.
fotografije: Robi Lipej
Setlista
INFIDIA: 1. Vision 2. The Dreamer And The Nightmare 3. Soulburn 4. Heart Of Stone 5. One Step From Hell 6. Viva Forever 7. Salvation 8. Thirteen 9. Gutter Ballet SACRED STEEL: intro:dark angel 1. Heavy Metal To The End 2. Metal Is War 3. Battle Angel 4. Hammer Of Destruction 5.Sacred Bloody Steel 6. Lust For Blood 7. Open Wide The Gate 8. Blood On My Steel 9. Slaughter Prophecy 10. Carnage Victory 11. Iron Legions 12. Carnage Rules The Fields Of Death 13. Maniacs Of Speed 14.Sacred Steel 15.Wargods Of Metal —dodatek— 16. (Empty) Tankard
Galerija slik
