Mjesto: Kino Šiška / Ljubljana
Datum koncerta: 10.12.2009
Broj posjetitelja: 600
Cijena karte: 18 €
Tinkara Kovač ponovno je među nama, začudo živa i zdrava, iako zapravo nikad nije ni otišla. Nekako u skladu s tupoglavim senzacionalizmom genijalnih glava za kormilom slovenskih promotivnih službi, moglo se očekivati da će se cura zapravo “reinkarnirati” na pozornici Kina Šiške. No kako god, Tinkara Kovač je nastupom na velikoj pozornici samoprozvanog centra urbane kulture predstavila u studenom objavljenu kompilaciju “The Best Of”, kojom pod povećalo stavlja dosad prijeđeni glazbeni put, koji je tijekom trinaest godina intenzivnog glazbenog djelovanja iznjedrio 7 albuma.
Odabir koncertnog repertoara Tinkare Kovač bio je poprilično sličan popisu s spomenute best of kompilacije, tek je malo premiješan redoslijed izvođenih skladbi. Tinkara nije ništa prepustila slučaju. Njezin šesteročlani sastav s uvodnom “Če je to vse” brzo je zakoračio na tračnice unaprijed zadanog scenarija, koji nije dopuštao primjetnija odstupanja u smjeru improvizacija. Komunikacija s publikom cijelo je vrijeme ostala na razini predvidljivog, pa je tako fanovska degustacija glazbeničinih karijernih vrhunaca uglavnom prolazila u hvatanju discipline. Time Tinkarino “preživljavanje” večeri kroz oči najvjernijih obožavatelja naravno nije bilo ni na koji način ugroženo, ali njezin je imidž trpio u očima onih koji od obećanog rokerskog spektakla smijemo očekivati nešto više od uglavnom doslovnog prenošenja studijskih snimki na koncertne pozornice.
Tinkara je uvjerila izvanrednim vokalom, sigurnim u svim izvedenim registrima, koji ostaje najprepoznatljiviji element pjevačičina izraza. Korektna vokalna isporuka zajedno s rijetkim, blago izmijenjenim aranžmanskim postavkama udahnula je nove životne snage skladbama poput “Odhaja poletje” i “S tabo”. Posrećena prearanžiranja uvriježenih skladbenih struktura i oblika stvorila su definitivne vrhunce večeri, no svakako treba upozoriti i na nekoliko ne baš posrećenih manevara, koji su na trenutke neočekivano blizu došli barem prividnoj neuigranosti sastava. Jedan takav kiks zarezao je u uši usred svježe “Ljubezen je padla z neba”, a prema kategoriji manje posrećenih obrada odlučno je zakoračila i iznenađujuća posudba klasika Men At Work “Down Under”. Uz već poslovično odličnu akustiku šišenskog objekta, nedostajalo nam je i malo više znakova života od blago ljuljuškajućeg para pratećih vokalistica, čiji je doprinos cjelokupnoj zvučnoj slici sastava zapravo bio nikakav.
Puls cjelokupnog koncertnog zbivanja naravno je davala Tinkara, u pravilu ponajviše zahvaljujući spomenutom vokalu. Svoj dio pozornosti za sebe su zahtijevale i brojne flautističke akrobacije, a među konkretnijim odmacima u tom smjeru valja izdvojiti uživljenu izvedbu skladbe “She”, pred kojom smo ukratko bili poučeni o veličini lika i djela veseljaka iz Jethro Tulla Iana Andersona. Tinkara je našla i malo vremena za poklon Robertu Plantu, koji je kao iznimno ugodno iznenađenje serviran u obliku vješte izvedbe “29 Palms”. Hrabro, nema što, ali bez primjetnijeg odziva publike. Prvu u nizu rafala skladnog pjevanja, ponajviše njezina ženskog dijela, požnjela je “Od zvezd pijan”, a svojevrstan vrhunac u smislu odzivnosti publike dočekali smo na samom kraju nastupa, kad su napamet naučeni stihovi “Brez laži” cijelom dvoranom odjekivali uz uzornu i jedva čujnu gitarsku pratnju.
Tinkara Kovač je uvjerljivim, za slovenske standarde popularne glazbe u mnogočemu natprosječnim nastupom uspješno zaključila simboličan porinuće objavljene kompilacije, čime je na svoj način očekivano dodatno učvrstila i svoj status vodeće figure domaće (posljednjih godina sve brojnije) pop rokerske falange. Ako joj išta možemo zamjeriti, onda je to samo manjak karizme (cura na pozornici djeluje prilično statično), koji vapi za konkretnijim dopunjavanjem pozorničke uvjerljivosti.
Fotografije: Robi Lipej
Galerija slika
