Mjesto: Klub Gromka, Ljubljana
Datum koncerta: 17.01.2010
Broj posjetitelja: 0
U Gromki smo dočekali još jednu večer avangardne glazbe. Ovaj put trebao je to biti nastup američkog dvojca Good for Cows, ali umiješala se sudbina. Basist Devin Hoff zbog pretjeranog tuširanja svog basa i posljedičnog loma ruke nije mogao nastupiti. Tako nam je ostalo samo prepustiti se zvukovima Kraških solistov i bubnjarskog virtuoza Chesa Smitha, koji je od svog kolege iz Good for Cows oprezniji s rukom koja mu donosi kruh.
Prvi su na pozornicu izašli kraški Kraški solisti, koji su baš kao i uvale, vrtače i druge kraške pojave pravi posebni fenomen. Čini se kao da se dečki uopće ne opterećuju nekim glazbenim prethodnicima, nego rade skroz po svome. Sve lijepo i krasno, ali da je uz to bilo još nešto više od same potrage za što neobičnijim nizom tonova, bilo bi još ljepše. Solisti pak tako brzo preskaču s jednog instrumenta na deseti i pokazuju nam: “Gledajte što sve možemo”. Svaki od trojice doista svira impresivan izbor instrumenata (svatko svira puhačke, udaraljke, trzalačke i još štošta) – neki od njih su i domaće izrade – ali se iz instrumenata obično ne čuje ništa više od buke. Što ti vrijedi bezbroj trikova (sviranje na dva puhača istodobno, brza izmjena stilova,…) ako sastav iz sebe, uz rijetke iznimke (neki više hard rockerski trenuci s gitarom), ne uspije izvući ništa drugo nego blijede pokušaje improvizacije zbog kojih bi se Miles Davis okretao u grobu. Svjestan sam da je svrha Kraških solistov upravo u tome da je glazba što slobodnija i neuvježbanija, ali takva kakofonija nasumičnih zvukova draga je samo rijetkom, koliko god uvježbanom glazbenom gurmanu. I moj je ukus prilično širok, ali uvijek tražim neku konkretnu podlogu, a kod solista nje nigdje nema. Sve nekako visi u zraku, bez čvrstog zaleđa. Takvo muziciranje u pravilu više odgovara glazbenicima i znatno manje publici.
Nastup Chesa Smitha (Good for Cows) ponudio je tek malo više opipljivog od Kraških solistov. Možda je takav nastup krojila i ozljeda druge polovice dua Good for Cows, Devina Hoffa. Ches Smith nam je doduše poslužio virtuoznu bubnjarsku predstavu, koju je pokušao nadograditi izborom “loopova” što ih je stvarao na svojim mini klavijaturama. Kao bubnjar je izniman, pravi majstor svog zanata, ali tko uopće želi slušati jednosatni bubnjarski solo u kojem za sve začine služi niz smiješnih zvukova s dječjih klavijatura? Unatoč svemu, gospodin Smith ipak je priredio više od sva tri Kraška solistov zajedno, jer se ipak trudio stvarati određene zanimljive ritmičke obrasce. Pokazao nam je cijelu paletu svojih bubnjarskih, udaraljkaških i improvizacijskih sposobnosti, ali na kraju sam se ipak osjećao prevareno. Kao da sam otišao na masažu i očekivao čulni užitak, a maser me samo opalio u bubreg.
Uopće ne sumnjam u dobre namjere obaju izvođača, ali na kraju krajeva nitko nije ponudio nikakav kompozicijski iskorak. Radilo se o filozofiji potpune improvizacijske avangarde, koja je zadovoljstvo pružila samo onim pravim obožavateljima potpune glazbene zbrke bez glave i repa. Možda se varam pa su oba izvođača imala krajnje dorađene kompozicije, koje su bile pretjerano komplicirane za moju malu glavu, pa ću na glazbeno prosvjetljenje morati pričekati još nekoliko reinkarnacija. Ako je tako, onda se sastavima ispričavam zbog krive osude i na licu mjesta se linčujem zvukovima Veselih Štajerk. Na kraju bih citirao još naslov jedne komedije Williama Shakespearea, koji savršeno opisuje ovo koncertno iskustvo: mnogo vike ni oko čega.
Fotografije: Rok Podgrajšek
Galerija slik
