Majstor melankolije plesao po notama bluesa i rocka (2010)
Mjesto: Hala Tivoli / Ljubljana
Datum koncerta: 21.02.2010
Broj posjetitelja: 2000
Cijena karte: 42 €
Ljubljanski koncert Chrisa Ree može se bez imalo zadrške proglasiti jednim od važnijih događaja na inače tradicionalno siromašnom domaćem kalendaru posjeta uglednih glazbenih imena iz inozemstva. Majstor melankolije i prvorazredni dirigent otužnog plesanja po notama bluesa i rocka napokon se uspio spustiti do slovenske prijestolnice, gdje je opravdao reputaciju jednog od najvećih “mainstreamovskih” inovatora blues rockerske profesije.
Uzorno popunjenu malu dvoranu Tivoli organizator je najprije povjerio irskom kantautorskom trubaduru Paulu Caseyju. Taj na prvi pogled prilično plašljivi Paul sastavio je šaku autorskih skladbi u akustični folk rockerski aperitiv toplih tonova, svojevrsnu pristupačnu minestru tradicionalne glazbe uhvaćene u kalupe jednodimenzionalnog rocka, koja kod publike nije ostavljala prostora za ravnodušnost. Opuštajuća i sadržajno bogata doza folk rocka za dobrodošao uvod u emocionalno neusporedivo intenzivniji vrhunac večeri!
CHRIS REA
Chris Rea je s popularizacijom melankoličnog rockerskog izričaja počeo davne 1986. albumom “On The Beach”, a otad su hrapavost glasa i žestoka gitarska svirka zaštitni znakovi glazbenika. Koncert u Hali Tivoli pokazao je da glavni izražajni elementi Chrisa Ree ostaju u odličnoj formi. Uvodni niz pohvala valja prije svega uputiti gospodinovu vokalu, koji ostaje jedak koktel najosnovnijih emocija. Chrisov glas sposoban je za čarolije i praktički ne postoji situacija koju ne bi znao okrenuti u svoju korist. Njegov prepoznatljiv, melankolično obojen izričaj na prvi pogled doista djeluje prilično neatraktivno, bazično, no širi pogled ubrzo otkriva svu glazbenikovu majstorstvo. Rea je karijeru izgradio na bluesu, točnije na crpljenju materijala iz najmračnijih dubina žanra. Udisanje isparina misteriozne glazbene prošlosti lijepo se zrcali u jednostavnoj, ali zato utoliko prodorni jroj vokalnoj akrobatici, koja na “knopflerovski” način slušatelju godi intenzivnim emocionalnim plimama jadikujućeg oglašavanja slide gitare.
Posjet Hali Tivoli, koji je trajao nepunih dva sata, prema očekivanjima je ponudio demonstraciju starinskog glazbenog pristupa, lišenog svake pompoznosti scenskog cirkusa, svih nepotrebnih vizualizacija na fasadama pozadine pozornice i ostalih srodnih šoumenskih prijema kojima glazbenici danas nerijetko kompenziraju manjak scenske energije, a o umjetničkoj vjerodostojnosti da ni ne trošimo riječi. Potonje Chrisu doista ne manjka. Chris nije gubio vrijeme na obraćanje publici, zapravo je između stanki tek povremeno uputio sramežljivo “hvala”. Veza s publikom ipak je bez iznimke ostala čvrsta, a jamac za to bio je naravno baroknim darom obdaren buket danas već gotovo uvriježenih napjeva poput raspoloženjskih “On The Beach”, “Julia”, “Josephine” te naravno nezaobilaznog favorita “Road To Hell”. Streljaj dalje od većine dobro uležanih melodija, Rea je interpretativno oduševio dinamičnim manevriranjem skladbama “Easy Rider” i “Where The Blues Come From”. Jednostavno, bez glamura i uz odličan zvučni postav, koji je pomogao da svi elementi instrumentalne pratnje jasno dođu do izražaja! Chris Rea je bez oklijevanja izlučio samu bit glazbe. Doslovno!
Fotografije: Robi Lipej
Setlista
1. I Can’t Wait For Love
2. Work Gang
3. Where The Blues Come From
4. Josephine
5. Easy Rider
6. Till The Morning Sun Shines On My Love and Me
7. Looking For The Summer
8. Julia
9. Stony Road
10. Electric Guitar
11. Come So Far, Yet Still So Far To Go
12. Between Highway 61 & 49
13. Stainsby Girls
14. The Road To Hell
—-dodatak—-
15. On The Beach
16. Let’s Dance
Galerija slika









