Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Theaterfabrik / München / Njemačka
Datum koncerta: 14.03.2010
Broj posjetitelja: 1100
Cijena karte: 32,00€
Saxon su jednostavno Saxon. Njihov željezni repertoar iz osamdesetih je bogat i golem. Ove se godine navršilo točno 30 godina otkad je grupa izdala albume “Wheels Of Steel” (1980) i “Strong Arm Of The Law” (1980). Saxon, koji su se krajem osamdesetih definitivno “slomili” i iz stadionskog diva pretvorili u srednje velik klupski bend, koji bez problema puni dvoranu s 1000 do 1500 posjetitelja, opstanak i mjesto na rock obzoru osigurali su ponajviše zahvaljujući fanatičnoj vjernosti njemačke publike. Saxon, koje smo prije dobre godine dana konačno ponovno dočekali u Sloveniji (nakon posjeta Kobjeglavi 1995. i Ljubljani 1983.), koncertiraju svake godine i koncertiraju neprekidno. Žive za rock, što opjevavaju ne samo u jednoj, nego u hrpi svojih skladbi. Svježi europski koncerti, koje su “oblikovali” u još jednu, doduše kraću europsku turneju nazvanu “Battalions Of Steel”, ovaj put nisu došli bliže od Münchena.
Bila je nedjelja, sa svježim, ali zajedljivo hladnim vjetrom koji nas je krajnje neprijazno dočekao pred dvoranom Theaterfabrik, kapaciteta nekih 1200 stajaćih mjesta. Theaterfabrik, koji se nalazi praktički u sklopu kulturnog kompleksa Kunstpark Ost, otvorio je vrata u 18.30. Do tada smo divlje lunjali i švrljali uokolo, jer u okolici nema ni jedne točke u koju bi se nedjeljom u kasnopopodnevnim satima mogao skloniti da na toplom (ili na bilo koji drugi human način) skratiš vrijeme. Hja, domaćima nije za brigu. Lijepo sjede doma na toplom, s kartama koje su kupili još u listopadu 2009., i čekaju da otkuca 20.00, kad će složno upasti u dvoranu. Saxon su prošle godine izdali album “Into The Labyrinth”, no s njegovom koncertnom promocijom manje-više su završili, bez obzira na naslov turneje. U set listu su već vratili nekoliko klasika, pa se da naslutiti da će i tijekom ostatka 2010. nastaviti izbacivati iz repertoara skladbe nastale nakon 1990. i zamjenjivati ih klasicima. Ova je turneja zapravo trebala biti još u listopadu prošle godine, ali su dečki uspjeli odsvirati samo dio jesenske turneje 2009. s terminima isključivo po Velikoj Britaniji. Razlog otkazivanja dijela turneje po starom kontinentu bila je bolest pjevača Biffa Byforda (upala grla).
Za predgrupu su ovaj put odabrali manje sretno ime. Big Ball. Kvartet koji već imenom, što su ga nadjenuli potentni Nijemci, kopira AC/DC. 35 minuta zagrijavanja u šminki rock n’ roll prljavštine opterećene nasljeđem AC/DC-a, s vokalom koji je podsjećao na vokal Accepta iz osamdesetih, a ne toliko na Briana Johnsona, ipak je uspjelo zabaviti njemačku publiku, vičnu svemu i svačemu. No kad se sjetiš svih originala, nisi propustio baš ništa ako se za vrijeme nastupa takvog banda povučeš u pozadinu, pobrineš se da ti sluh i slušni putovi ostanu netaknuti i uz razgovor popiješ koje pivo. Pola sata “odrađenog” vremena, dakle.
U 21.00 na pozornicu stupaju legende. Sat je bio pogođeno “rano” za headlinera. Ljepše si nisam mogao poželjeti, jer je to značilo da ćemo već između tri i četiri ujutro biti u Ljubljani! Madona, još nije ni počelo, a ja već razmišljam o kraju. Eto što je fan! Početak koncerta bio je očekivan. Tri kotrljajuća razarača, među kojima je samo najnovija Live To Rock (“Into The Labyrinth”, 2009.) ostavila posjetiteljima da “dišu”, na pozornicu su donijela Saxon standard. Standard koji ih prati zadnjih desetljeće. Dobro desetljeće. Što to brbljam. Najmanje zadnjih 15 godina. Više nego izdržljivi gitarski dvojac Paul Quinn i Doug Scarrat, pa bubnjar Nigel Glockler i naravno prva i jedina nezamjenjiva Saxon figura – vokalist Biff Byford!
Jesam li koga zaboravio? Dovraga! Na bas gitari je trebao biti Nibbs Carter. Ali dečka nije bilo na pozornici. Zbog obveza prema obitelji (bolesna supruga) morao je preskočiti turneju. A tko se našao na mjestu basista? Neupućenima manje poznato ili posve nepoznato ime, ljubiteljima heavy metala svakako ne. Danski glazbenik Yenz Leonhardt, za kojeg se prilijepio i umiljati nadimak “Yenz Cheyenne”. Taj je frajer neprestano zaposlen. Kao basist surađuje u čak tri grupe istodobno. Iron Savior, Stormwarrior i Savage Circus. Uz to pomaže na turnejama Talijanima Lacrimosa i drndao je bas-žice kod melodičnih rockera Kingdom Come. Spomenimo i to da je isti Yenz bio pjevač i basist danske grupe Brats, koja je kasnije, nakon Yenzova odlaska, prerasla u Mercyful Fate, a Yenza je tamo naslijedio nitko drugi nego sam presvijetli King Diamond. Dakle, riječ je o čovjeku s velikim iskustvom. Taj je, dakle, stupio na pozornicu kao zamjena za Nibbsa Cartera!
Saxon su u set listu vratili i klasik “Solid Ball Of Rock” (1991.) Requiem (We Will Remember), koji je Biff posvetio gitaristu Micku Cocksu iz australske rock n’ roll postave Rose Tattoo. Potonji je krajem prosinca 2009. nesretno preminuo od raka jetre. Kroz tu je skladbu zvuk obiju gitara i dalje djelovao neuravnoteženo, a melodične jednoglasne linije vodećeg motiva prekrivao je naprosto Quinnov riff. Zvuk je kasnije doduše bio ponešto poboljšan, ali Saxon su uvijek glasni. Što je manji prostor u kojem sviraju, to veća jačina buke “buldožira” tvoja uši. Zato je bolje da se na Saxon koncertima (osim ako nisi na festivalskom prostoru ili u dvorani koja prima nekoliko tisuća ljudi) uvijek premjestiš od pozornice prema sredini, gdje je slika obično zadovoljavajuća, a instrumenti u ravnoteži (zajedno s vokalom). I ovaj je put bilo tako. Biff je stara lisica kojoj nitko ništa ne može. Izvrstan je glumac i vješt naklapalo. U tren oka zna navesti publiku da mu jede iz ruke. Pritom njegov vokal i dalje ostaje vrlo dobro očuvan, a pjevanje uvjerljivo. Nešto dodatnog “zaleta” dobiva, kao i uvijek, Biff s mikserskog pulta, no to nisu snimljeni viši registri. Tek naglasak na efektima odjeka.
Biff je svoju prepredenost pokazao i poukom basistu Yenzu. “Novajlija”, koji se morao vrlo brzo prometnuti u ulogu Saxon basista, na Biffov je nalog otvorio klasik Strong Arm Of The Law. To je bio jedini trenutak kad ga je postava pustila na sredinu pozornice. Inače je poslušno morao basirati na krajnjoj desnoj poziciji (gledano s pozornice prema publici). U igri nikako nije podbacio. Debelo navijen zvuk, kidanje i kopanje po basu trzalicom i stvar je u cijelosti bila zadovoljavajuća! Kad ga je Biff prvi put predstavio publici, Yenz je htio vratiti “komentar” o starosti heavy metala. I što učini Biff, namazan svim mastima? Očito se kod Saxon može oglasiti samo Biff kad je grupa na pozornici. U trenutku kad je Yenz otvorio usta da nešto kaže u svoj mikrofon, Biff ga je nadglasao preko glavnog monitora glasnom primjedbom: “Yeah! We’ve heard this one last night!” Prošle noći? Biff, koga vučeš za nos? Nastup u Münchenu vaš je prvi na ovoj turneji. Dakle, “ne diraj lava dok spava”, bila je pouka priče i naravno “izvršavaj samo zapovijedi koje su ti zadane i ništa više, jasno?” Takva je pač Saxon diktatura.
Publika je otpjevala refrene u cijelosti. Saxon su pač u Njemačkoj doma i publika ih tu ne može i ne zna razočarati. I ovaj je put energija bila izvanredna zahvaljujući njemačkoj zaljubljenoj čvrstini koju ništa ne može potkopati ni poljuljati. Saxon ostaju vrlo cijenjeni!
Grupa je nakon većeg divljanja kroz novije Witchfinder General i Metalhead smirila situaciju izvrsno odsviranim klasikom The Eagle Has Landed, a zatim naviJala uši publici medleyjem Warriror s prvijenca iz 1979., pa Battle Cry (“Rock The Nations”, 1986.), u koji su “upleli” još i “Lionheart” skladbu Man And Machine. Od tu dalje bili smo s grupom isključivo u prvoj polovici osamdesetih! Osobito je oduševila Sixth Form Girls s albuma “Strong Arm Of The Law” (1980.), koju je grupa nakon doista dugog, dugog vremena – desetljeća, vratila u set listu.
Redoslijed “brza – smirena” za Saxon je već pravi standard. I ovaj su put skladbe u repertoaru tako slijedile jedna za drugom. 20.000 Feet, koja bi bez problema mogla zamijeniti Heavy Metal Thunder na poziciji otvaranja koncerta, naslijedila je jednu od najsvetijih Saxon himni Broken Heroes (“Innocence Is No Excuse”, 1985.) – skladbu koja sama po sebi predstavlja vrhunac Saxon koncerta, dok je ostatak set liste do kraja koncerta bio nanizan u skladu s očekivanjima, u strogom slijedu “must hear” klasika.
Uz tako dugu kilometražu ne može se očekivati ništa drugo nego odlična predstava. Yenz je doduše dobro odrađivao ulogu Nibbsa, ali Saxon show s energičnim i uživljenim crvenokosim basistom, koji podivljalo mlatara kosom dok trči od mikrofona do podesta kraj bubnjeva i natrag, sasvim je druga priča. Dakle, Saxon su na pozornici djelovali nešto “drvenije” i ukočenije nego inače. No “Quinney” je izveo par ludorija. Tijekom solaže u Princess Of The Night popeo se na reflektor postavljen na rubu pozornice i doslovno ga jahao dok je soliraо. Za razliku od Scarrata, ovaj put znatno agilniji od gitarista. Scarrat je dobio svoju solo točku u uvodu u Wheels Of Steel, dakle po ustaljenoj praksi, gdje je pustio nešto više znojnih kapi. Saxon i danas najviše pale u klasicima iz osamdesetih, a najljepše režu upravo srednje brze skladbe zdepasto istaknutih, trivijalnih, ali sočno punih gitarskih fraza, kao što je to zlatno pravilo u skladbama The Eagle Has Landed, Broken Heroes, 747 (Strangers In The Night) i naravno Crusader.
Saxon se teško mogu zabuniti. Imaju toliko iskustva i rutine da i pogreške s lakoćom maskiraju. Kao da se ništa nije dogodilo. I ovaj su put u svemu suvereno obavili svoj zadatak i nakresali i “odšvercali” novi koncert u Münchenu s velikom odlikom. Saxon prašu velikim zamasima i nakon više od 30 godina postojanja i u tome ih očito ništa neće zaustaviti. To je potvrdila grupa ne samo svojim ponovnim pojavljivanjem u Münchenu, nego je besmrtnost grupe u jednoj od točaka koncerta potvrdio i pjevač Biff, kad je najavio pohod grupe na ovogodišnji festival Bang Your Head!!!, 15.07.2010. u Balingenu, kamo će Saxon ponovno dovući svog starog druga, “svjetlucavog” orla s Wheels Of Steel. Legende novog vala britanskog heavy metala dakle i dalje nezaustavljivo melju, zvecka-ju i zvončkaju svojim križarskim željezom i oštricama oštrih vrhova. Ostaju klasična heavy metal atrakcija. Trenutak nostalgije za zlatnim vremenima, kad je heavy metal bio mlad kao rosa. Svoje poslanje obavljaju i nakon tri desetljeća bez mrlje.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. Heavy Metal Thunder 2. Live To Rock 3. Motorcycle Man 4. Requiem (We Will Remember) 5. Witchfinder General 6. Metalhead 7. The Eagle Has Landed 8. Medley: – Warrior – Battle Cry – Man And Machine (ends with Battle Cry) 9. Sixth Form Girls 10. Strong Arm Of The Law 11. Broken Heroes 12. 20.000 Feet 13. 747 (Strangers In The Night) 14. Princess Of The Night —dodatak 1.— 15. Wheels Of Steel —dodatak 2.— 16. Crusader 17. Denim And Leather
Galerija slika
