Autor: Rok Klemše
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Gala hala, Ljubljana
Datum koncerta: 22.03.2010.
Broj posjetitelja: 0
Dirty Skunks su opet pobrinuli za šarolito koncertno proljeće i ovaj put u Ljubljanu doveli ni manje ni više nego prvake death metala, Suffocation! Posjetili su nas nakon tri godine, vratili se na mjesto zločina u Galu halu, ovaj put s turnejom Legacy of Blood, u čast prošle godine izdanom albumu Blood Oath. Društvo im je pravila lijepa gomila bendova – Burning the Masses, Fleshgod Apocalypse, Nervecell i Annotations of an Autopsy.
Prvi su na pozornicu izašli mladi kalifornijski deathcoreovci Burning the Masses, koji su prije dvije godine izdali svoj prvijenac naslovljen Mind Control. Danas je u žanru izlizanog, razvodnjenog i ne znam koliko puta prežvakanog deathcorea, u kojem je većina bendova međusobno slična kao jaje jajetu, zaista teško izmisliti nešto novo ili zvučati barem približno samosvojno. No, Burning the Masses su Gali hali, koja se unatoč ranom satu već polako i lijepo punila, dokazali da ipak imaju nekoliko vlastitih ideja. Uši i oči bili su posebno i većinu vremena usmjereni na gitariste Chrisa Valenzuelu i Ardeja Ostowarija, koji su za taj žanr netipično dobro i brzo šetali prstima po vratovima svojih gitara. Baš spektakularne solaže Burning the Masses tehnički se približavaju nekim The Faceless, primjerice. No, nažalost ih u prosjek deathcorea prebrzo i prečesto guraju izlizani breakdowni, prosječna ritam sekcija i vokalist Cameron “Big Chocolate” Argon, koji zvuči kao vokalist bilo kojeg “xy” deathcore benda i ima nadimak koji najviše odgovara pornoglumcu. Velika čokoladica je doduše brutalna vokalna zvijer, ali njegovo grmljanje i vrištanje zvuči generički koliko god je moguće. Burning the Masses su svoju ulogu prvog predbendа odradili solidno i samouvjereno, ali istodobno brzo zaboravljivo.
Na višu kvalitetnu razinu koncert su podigli Talijani Fleshgod Apocalypse, koji su prošle godine na sebe skrenuli pozornost odličnim prvijencem Oracle, izdanim za Candlelight. U dobrih pola sata Talijani su dobili priliku predstaviti nekoliko komada s prvijenca i dugo očekivani EP Mafia. A ako se inače talijanskim bendovima rado podsmjehujemo, kod Fleshgod Apocalypse možemo se samo nasmiješiti pakleno dobrom tehničkom death metalu s malo više brutalnosti, a istodobno i melodike, glavni vokalist Tommaso Riccardi pak se istaknuo čak i dobrim znanjem engleskog, što je kod Talijana prije iznimka nego pravilo. Dečki su predstavili razornu mješavinu tehničkog death metala potkrijepljenog dinamičnim i tektonskim bubnjanjem te dah oduzimajućim soliranjem, uz trenutke masnog groovea, sve začinjeno s malo melodike. Odlično su zvučali komadi s prvijenca, poput Requime i SJ Minore, Thru Our Scars dokazao je da Mafia ne obećava ništa manje od Oracle, a lijepo iznenađenje priredili su Fleshgod Apocalypse savršeno odsviranom At the Gates klasikom, Blinded by Fear.
Napetost prije nastupa velikih Suffocation uspješno su podigli dubajski thrash/death metalci Nervecell. Prije nekog vremena imali smo priliku vidjeti ih na drugoj pozornici Metalcampa, a ovaj su put prvi put kod nas nastupili u klupskom ambijentu i uspješno nam predstavili death/thrash rušilce s prvijenca Preaching Venom. Kako prikladan naslov! Nervecell su s pozornice naprosto sjajno bljuvali otrovne thrasherske napjeve pune dobrih rifova te razigranih i dinamičnih zaokreta, energični i samouvjereni frontman/basist Rajeh Khazaal brutalnim i agresivnim je vokalom pak pobrinuo za death spektar Nervecell i dokazao kako se propovijeda otrov! Kosti je dodobra protresao bubnjar Louis Rando, koji je odlično i samouvjereno odbubnjao šarolike prijelaze i rušilačke napade dvostrukog pedala, za koje je na albumu bio zaslužan David Haley (Psycroptic). Komade s albuma Nervecell su izveli zaista rušilački, samouvjereno i beskompromisno, a za još veći plus pobrinuli su se odlično izvedenom Bolt Thrower himnom Where Next to Conquer.
Ako se do ovog trenutka napetost prije nastupa Suffocation konkretno stupnjevala, a time i kvaliteta bendova, s nastupom engleskog kvinteta Annotations of an Autopsy ona je konkretno i pala. Dečki su odsvirali dosadan deathcore pun duhomornih breakdowna, jednoličnih gitarskih linija i zamorne ritam sekcije, a vokalist “Sewer mouth” Steve Regan pokazao je još jedan u nizu potpuno istih deathcore growlova. Dobrih četrdeset minuta AoaA bilo je stvarno teško otrpjeti, iako se kanalizacijski usti Steve ma kako trudio ispasti simpatičan pozivanjem na zajedničko ispijanje piva. Uz njihov nastup nestala je i želja za pivom.
A onda je napokon ipak stigao toliko željno iščekivani trenutak! Na pozornicu Gale hale nakon tri godine ponovno su se pobjedonosno vratili njujorški velikani death metala, Suffocation s Long Islanda. Bez formalnosti odmah su nas pokosili uvodnim komadom kultnog prvijenca Effigy of the Forgotten, Liege of Inveracity. U prvim sekundama koncerta Suffocation su otvorili paklena vrata i vrućinu u Gali hali podigli za nekoliko desetaka stupnjeva. Publika se počela ponašati kao čopor demona gladnih seksa, piva i dobrog bogohulnog death metala – i počeo se mosh bez prestanka, udovi su letjeli posvuda, a dečkima na pozornici brzo su društvo počeli praviti stagediveri. Suffocation pak bez milosti dalje – fenomenalni gitarski dvojac Terrance Hobbs i Guy Marchais s majstorskim, paklenim rifovima i demonskim solažama, Derek Boyer s dokazivanjem kako se svira death metal bas, fantastični Mike Smith s dah oduzimajućim bubnjanjem koje je tresло temelje Gale hale i kosti publike (iako je obrijao dreadove i s trakom na glavi izgledao kao košarkaš NBA lige). I naravno “last but not least” legendarni Frank “the Tank” Mullen, jedan od najluđih frontmena i beskompromisni grmljavac, koji u živo zvuči jednako dobro kao na prvijencu izdanom prije skoro dvadeset godina! Kad Frank ispruži jezik i podigne ruku u svoje karakteristično i nezaboravno sijeku, i u publici se odmah dignu ruke i slijede ludog Franka. Nevjerojatno je da Suffocation po pozornicama straše već 20 godina, a još uvijek su tako prokleto dobri, puni energije i uvijek na pozornici daju sve od sebe te priređuju koncert koji se ne zaboravlja tek tako. Kao što se ne zaboravljaju ni klasične death metal himne koje sviraju Suffocation – kultni Effigy of the Forgotten, Pierced From Within, Suspended in Tribulation! Ludo! A kad Frank najboljim najavama svih vremena najavi komad riječima da moraš voljeti svoje derište čak i ako je serijski ubojica, na redu može biti samo Breeding the Spawn. A kad Frank the Tank kaže da ponekad preljepu ženu voliš toliko jako da bi se najradije samo zamotao u njezinu utrobu, Suffocation te pregaze još legendarnom romantičnom izjavom ljubavi Entrails of You. Jasno je da je središnje mjesto koncerta zauzimao prošle godine izdani album Blood Oath, i jedino tako treba, jer su komadi Blood Oath, Cataclysmic Purification i Come Hell or High Priest uživo zvučali jednako udarno kao stari klasici i samo su izdašna potvrda da moć Suffocation ni nakon 20 godina djelovanja nimalo ne jenjava. Nažalost, svemu lijepom jednom dođe kraj pa se trebalo oprostiti i od Suffocation – i to s odličnom Bind, Torture, Kill! Suffocation su ovim koncertom samo učvrstili činjenicu da su jedan od najboljih death metal bendova na svijetu, a kad im se jednom krvlju zakuneš, ta zakletva traje dok ne istrunеš dva metra pod zemljom i odozgo guraš tratinčice!
Fotografije: Martin Prezelj
Galerija slika
