Izvođač: Prymary
Izdavač: Progrock Records
Izdanje: 2009
Trajanje: 57:02
Ocjena: 3/5
Prymary su američki progresivni metalci iz južne Kalifornije, koji se predstavljaju novim, trećim studijskim albumom. I “The Enemy Inside” nosi koncept, baš kao i prethodnik “Tragedy Of Innocence”. Bavi se pitanjem neostvarenih snova i osobnih trauma s kojima se suočava prosječni pojedinac moderne ere čovjeka. Tekstovi skladbi su zaokružene cjeline (mogli bismo reći poglavlja albuma) u ispovjednom smislu, no motiv obezljuđivanja iz prethodne rečenice ih poput crvene niti povezuje kroz minutažu albuma.
Prymary su mračan bend. U izrazu koji njeguju najviše duguju, prije svega, Dream Theater. Ali uz tu razliku da su Prymary puno opskurniji bend koji u svom izrazu nudi više začina proizašlih iz definicije brzog ili kompleksno starinski građenog ranog heavy metala (speed metala), koji se razvijao u Sjevernoj Americi kroz osamdesete. Tražite natuknice? Fates Warning. Da. A ipak, gdje su Fates Warning, blizu su i “superprog” metalci Redemption. I još nešto. Bubnjar Chris Quirarte ujedno je i bubnjar sastava Redemption. Zato paralele između Prymary i Redemption nimalo ne čude.
Progresivni metal sastava Prymary spada u kategoriju zahtjevnijih bendova koje je kroz svoju povijest iznjedrila kolijevka SAD-a. Sviraju gotovo matematički. Motivi se trzajno smjenjuju i posve neočekivano nižu razvoj skladbi. Tako je šok element odlično dočaran, album se može pohvaliti visokom dinamikom i šarolikim valovanjem atmosfere. Ukratko, pečat nepredvidljivosti stalno je prisutan i to je jako, jako dobro.
U izražajnom smislu Prymary ne nude ništa novo. To pokušavaju sakriti fragmentacijom pjesama, iz kojih crvenu nit izlučiš tek nakon višekratnog slušanja. Da. “The Enemy Inside” je teže osvojiv album i pravi samo za one ljubitelje progresivnog metala s najžilavijim živcima. Cijela stvar ne bi bila nimalo zanimljiva da ne zapanjuje izuzetnom tehnikom i visokom školskom profiliranošću. Prymary su ekstremno vješti. Žive u ljestvicama i baš nemarno čavrljaju s njima. Sviraju ekstremno brzo, kao spretni žongleri dodaju si motive i povezuju ih slikovitim progresivno lomljenim prijelazima jednako spretno kao što pauk plete mrežu.
Produkcija je odlična i bend nudi živu, dinamično razgibanu sliku u kojoj instrumenti s centralno smještenim vokalom postižu željenu ravnotežu. Kvaliteta produkcije je ponajprije u tome što je u slici istaknut trgajući bas s čvornatim zamasima, koji doslovno reže kroz sliku svojim guranjem. Quirarte je bubnjarski manijak koji ne zaostaje za Portnoyem ni najmanje i iz sebe istresa najnemogućije prijelazne kombinacije te kao u transu spretno iskorištava svaki djelić da ga posoli vratolomnom bubnjarskom akrobacijom. Tu je vražje brzo gitarsko soliranje koje u trenucima djeluje kao da izabranoj solaži nema kraja, tako zagrijano grize ponuđeni mamac improvizacije.
Vokal je pak u cijeloj priči faktor koji je fanovsko rešeto. Nudi kombinaciju vokala Charlieja Dominicija (ex-Dream Theater, Dominici), Teda Leonarda (Enchant), Raya Adlera (Fates Warning) i povrh svega je još nevjerojatno opskuran. Dakle, visok vokal. Usmjeren u visoke registre. Uz to nosi blagu pucketavu piskavost koja uz namjerno dodavanje “pohlipavanja” može djelovati beskrajno naporno. Ne govorim o tome da je vokal nekompatibilan. Samo je toliko drukčiji i sinusoidno jednodimenzionalan da osjetljivijim slušateljima, onima s niskim pragom podražaja, može “rasparati” asocijacijski korteks mozga. Dakle, tko prihvati vokal takav kakav je, bit će bogato nagrađen glazbom koju nudi “The Enemy Within”. Vokal traži linije koje u odabranim melodijama mjestimice djeluju namjerno psihodelično. To kombiniranje manje zahtjevne i zahtjevne melodije u aranžiranju je karakteristično u 20-minutnom završnom epu Trial And Tragedy.
“The Enemy Inside” je naime album kojem načelno ništa ne nedostaje. U svom beskompromisno progresivno ubranom metalu šamara iz svih raspoloživih kanona, tako da nakon 57 minuta slušanja ostaneš iscrpljen u svom naslonjaču. Upravo to rafaliranje beskrajnom plejadom motiva pretjeran je element koji upozorava na to da bend ne razmišlja puno o tome da bi na albumu ponudio visoku melodičnu pjevnost. Posve neopterećeno siječe i neobuzdano melje kroz kompleksne strukture koje se smjeste u uši tek nakon višekratnog slušanja. Ako uopće. Kad se naime dokopaš skladbe Disillusion, ona će ti ukrasti i posljednji djelić zdrave pameti, toliko je zavidno neslušljiva u svojoj zamisli (zajedno s vokalom).
“The Enemy Inside” je težak album, namijenjen zahtjevnijim slušateljima. Vi koji volite novije Dream Theater, Redemption ili Pain Of Salvation, sigurno ćete naći mnogo simpatija i u Prymary! Ako možete apsorbirati iznimno specifičan vokal i prihvatiti ga kao svoj, onda će vam “The Enemy Within” ponuditi zdjelu punu glazbenih užitaka. Vi koji zahtijevate jasnu i definiranu melodiju, kakvu njeguju prog metal bendovi poput Angre ili Symphony X, ne gubite vrijeme na njega.
Postava
Jackson Haskett – vokal
Sean Entrikin – gitara
Neil McQueen – klavijature
Rob Young – bas gitara
Chris Quirarte – bubnjevi
Produkcija
Prymary
Popis skladbi
1. The Enemy Inside (Part 1) (4:27)
2. The Enemy Inside (Part 2) (4:33)
3. The Enemy Inside (Part 3) (2:45)
4. The Enemy Inside (Part 4) (4:18)
5. The Enemy Inside (Part 5) (2:14)
6. Inflicted (5:00)
7. Disillusion (6:15)
8. Edge of Discovery (6:57)
9. Trial and Tragedy (20:33)
