Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Tvrđava KAstel / Banja Luka / Bosna i Hercegovina
Datum koncerta: 26.06.2010
Broj posjetitelja: 1200
Cijena karte: 18,00€
Tko bi rekao. Lene kosti. Nakon okupljanja poslije 17 godina mirovanja dogodilo se naime to da bend nije samo jednom stao na pozornicu i podijelio nekoliko slatkiša nostalgije starim i osijedjelim fanovima, koji bend jednostavno nisu zaboravili iz njegovih najglasovitijih metalskih dana! Ne. Lene kosti su se nakon studenoga 2008. do 2010. konsolidirale u čvrstu cjelinu, koja je u rujnu 2009. najprije izdala album svojih demo snimaka, mjesec kasnije otišla u studio i tako u vlastitoj nakladi u ožujku 2010. izdala album “Do Or Die”. Svoje djelovanje okrunila je brojnim nastupima kod kuće i u inozemstvu te si tako, ponajviše zahvaljujući izbrušenim energičnim scenskim nastupima, stekla mnogo simpatija i među mlađim slušateljima i ljubiteljima tvrdo kovanog zvuka.
I tako je stigao taj važan događaj. Takozvani čudesni dan 26.06.2010. Taj je dan diktirao odlazak benda na banjalučki festival pod nazivom Banja Luka Rock Open Air. Kad se samo letimice osvrnem unatrag, ne mogu vjerovati kamo je otišlo to dobro godinu dana, otkad smo organizator i programski voditelj festivala Boško Beuk i ja, razgovarajući isključivo preko e-pošte, sklopili ugovor i odradili sve potrebno da se tvorci slovenskog teškog željeza pojave na pozornici festivala.
| Polazak iz Ljubljane, u 02.00h |
Tu smo! Jani – novopečeni šofer benda Lene kosti zaustavlja se ispred parkirališta Mercatora na Šmartinskoj usred Nove Jarše. Dakle, usred smo rodne grude benda! Sve je spremno. Situacija je tipična. Braća Kavaš već nepristojno, da ne kažem provokativno, flegmatična, “Dr. Evil” pak kao i uvijek prekomjerno nabrijan, živaca zavezanih u gordijski čvor. Milana su detalji toliko brinuli da me je svojom čeličnom snagom volje uspio uvjeriti da je jedan od putnika za Banja Luku viška. Svaka čast geniju neprobojne moći uma, prvom grlu benda, ali ovako se nisam zbunio od posljednje školske zadaće iz matematike, negdje u svibnju 1989. Uvjeren da sam se pogriješio u računanju, fotografa i bivšeg basista benda Lene kosti Dareta Brenka šaljem kući. Dare se miri sa sudbinom i okreće u smjeru odakle su ga donijele noge, ostali se smjestimo u kombi. I gle vraga. Brojimo: kvintet (bend), (provjereno trijezan) šofer, “merchandiserka” Andreja – po domaće časna prva dama benda, odnosno gospođa Krušič, i na kraju skrušeni menadžer čije su se obraze i dalje jako žarile (dobro da je bio mrak). Pet plus tri je valjda osam! Tako kažu! “Brenkooooooo?!?!??!” Što je sve zapravo morao misliti tada jadni Dare?
Sažeta uvertira u pustolovinu velike zabave i zanimljivih peripetija tako je ekipu pokrenula prema jugu. Slovenijom je u međuvremenu zavladalo područje visokog tlaka, pa je vožnja prema jugu bila prožeta skepsom. Vozili smo ravno u naručje obilnih padalina, dakle za kišom koje smo se u Sloveniji jedva riješili. Nekoliko stajanja na “čikpauzama” kasnije napokon stojimo na granici između Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Ulazimo dakle u Republiku Srpsku. ATA karnet papiri, koji su mi u fazi priprema za juriš na Banja Luku dobrano osijedili glavu, pokazali su se doista nužnim zlom. Naš Jani je pritom dobio poprilično jakih ukora od službenih graničnih organa obiju država. Na hrvatskoj strani carinici su nam čak savjetovali: “Odpustite ga! Ovaj je nesposoban!”, a pri ulasku u Republiku Srpsku carinik nas je pri pregledu kombija pitao možemo li nastaviti put samo ako mu odsviramo “Moravac”.
| Dolazak na lokaciju, 08.00 sati: |
Trgovine su se tek dobro otvorile u Banja Luci, a aparati za kavu dobro zagrijali po kafićima, kad Lene kosti dopuhuju u grad i jure ravno na lokaciju festivala. Tvrđava Kastel! Idilično mjesto drevnog utvrđenja. Ljepše lokacije zaista ne bismo mogli poželjeti. Iza oblaka probijalo se sunce i budilo nadu da će vrijeme izdržati. Okrećem broj Boška Beuka. “Dolazim za 20. minuta!” glasi odgovor s druge strane. Pozornica je izdržala drugi dan festivala. Travnjak ispod pozornice još nije bio počišćen. No sudeći po osamljenim čašama koje su ležale u travi, to je bio daleko od dobrog predznaka. Mogli smo naslutiti da je posjet drugog dana bio doslovno poražavajući, što su potvrdile i kasnije priče posjetitelja.
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Nešto je tome pridonijelo loše vrijeme, a nešto naknadno otkazivanje svih glavnih sastava koji su potvrdili svoj nastup na festivalu. Među njima su bili MM Classic Whitesnake (feat. Stefan Berggren) – postava bivših Whitesnakeovaca koju čine Micky Moody, Bernie Marsden i Neil Murray, zatim Ray Wilson (ex-Genesis), koji je trebao predstaviti Genesis klasike u orkestralnom ruhu, kao i stari dobri “Jugoslaven” Dado Topić sa svojim Time. Boško stiže i poslužuje informacijama da je popis nastupajućih premješten, da Lene kosti sviraju pola sata kasnije nego je najavljeno te da će nakon njih nastupiti srpski punkeri Ritam nereda, koji su s obzirom na popularnost u ovom dijelu planeta s Banja Lukom doslovno pobratimljeni. Zašto se sve to dogodilo? Festival nije dobio nikakvu potporu, ni od općine, ni od grada Banja Luke, ni od države (Ministarstvo kulture). Ali sve je u redu dok je tu Boško Beuk. Boško je čovjek i pol. Čovjek od riječi i djela. U duhu profesionalnog odnosa uputio nas je u hotel Merriot i pozvao na tonsku probu u 13.00 sati.
| Smještaj u hotelu, tonska proba (od 10.00 do 14.00 sati) |
U Merriot stižemo u 10.00 sati. I gle vraga! Neispavane kosti ne smiju unutra. Goste prepunog hotela s tri zvjezdice naime još nisu pomeli iz soba, a rok za to je do podne! Pregorjele glave odlaze kar pješke u centar grada i utaboruju se u jednom od fast foodova. Opasno se naoblačuje. U 12.30 napokon sklapamo oči na pola sata, ali malo poslije 13.00 već strepimo na tonskoj probi. Zaštitar Simke, s kojim smo se u trenu sprijateljili, fasciniran Milanovim “vrištanjem”, ubio je izjavom: “Ko je ovaj? Isti Halford, samo malo manji i deblji?” Što bi čovjek uopće rekao na takvu primjedbu: “Ovo nam je tek zagrijavanje!” To je bio dobar znak. U međuvremenu je počelo pišati s neba. I nije više prestalo. Kad vrag ima mlade, ima ih mnogo!
Opet jedemo! Ovaj put na račun festivala. Hvala Boško. Vrlo dobro su nam sakrili restoran Le Coq i dok smo lutali Banja Lukom tražeći spomenuti restoran, stanovnici grada su samo nemoćno i zbunjeno gledali prave kreature iz druge dimenzije koje iritiraju zdrav pogled na svijet: “Lene kosti? Ko? Šetnja. Nikad čuli” Želuci su opterećeni do kritičnog kapaciteta, spremni za valjanje, vremena za odmor ostaje nam otprilike dva sata.
 |
 |
 |
| Dolazak na festival, tiskovna konferencija i koncert (od 20.00h do 01.00h) |
Na pozornici se znoje Raskršće, srpski mladići hard rockerskih sadržaja, iz Zrenjanina. Nekoliko autorskih skladbi u koje su između ostalog umiješali obrade sastava poput Europe i Whitesnake. Momci s talentom, ali s premalo kilometraže. Poprilično statičan nastup s dosta gadnih pogrješaka nije potresao publiku, koja se jedva micala na relaciji ograda pozornice – mikseta.
 |
 |
 |
Slijede domaćini iz Banja Luke Four Roses. Oni su pokazali znatno više scenskog iskustva i već su privukli više publike na suradnju. Tijekom nastupa Banjalučana kiša je čak potpuno prestala. Mekši rockeri, koji se uvelike oslanjaju na prirodno oblikovan zvuk akustičnog podrijetla, malo su dosađivali s nekoliko razvučenih jam točaka. Njima su pokušavali zagrijati publiku, ali bez potresnih udara.
Sad je počelo ozbiljno. Four Roses silaze s pozornice u 21.30. točno u sat kad naš “Dr. Evil” sjedi za stolom tiskovne konferencije u društvu Boška i dvojice članova sastava Ritam nereda. Ostale Lene kosti ukrcale su se na pozornicu. 15. minuta vremena za pripremu zvuka pravi je raj. I to je bilo idealno za izvedbu svih detalja. Dečki su pripremili zvuk, a nagajao je samo glavni pojačalo za bas gitaru, koje je cijelo vrijeme (i tijekom tonske probe) nemilosrdno brujalo, prdilo i na taj način mentalno iztiralo tonske tehničare. Oni su se doista maksimalno trudili, ponudili izvrsnu podršku bendu, koji je tako udario punom parom u najavljeni sat. 15 minuta do deset navečer režu kosti s I got the… Kratko zagrijavanje zamjenjuje vatrena Nightmare i pogled pod pozornicu je nevjerojatan. Odakle su se uzeli svi ti ljudi? Ograda se opasno tresla. Hoće li izdržati? Za cijeli nalet na ogradu nepunih 1000 ljudi. Eh, više nije moglo. A i svinjski je pišalo s neba. I što ti napravi publika? Obično u Sloveniji pobjegne pod sigurni krov gdje toče pivo (i 100 m od pozornice i dalje, ako treba), a u Banja Luci? Ne da se smesti. “Dr. Evil” je u tren oka svojom kockastom pojavom osvojio publiku da mu je jela iz ruke, preuzeo apsolutnu kontrolu na lokaciji, otad su dakle baš svi plesali po njegovim notama. Obraćanje na srpskom jeziku, neprestan očni kontakt, učinkovita uporaba staze “cat-walka”, gdje je “Dr. Evil” pokazao da se u njemu krije pravi mali cirkuski akrobat. Ako ti je odrski uzor Ronnie James Dio, a u izboru odjeće Rob Halford (Judas Priest), lako se pretvoriš u pravog željeznog diktatora.
Publika je Lene kosti doslovno pratila kroz svaki izdah i udah nastupa. Vrhunac nastupa bio je gest benda da podari sretnom izabraniku iz publike posve novu električnu gitaru. U tu svrhu je Dr. Evil slijepo “frcnuo” s pozornice plastično jaje, koje je ispod pozornice uhvatila neka djevojka. Jeste li iznenađeni? Cure uvijek sve pokupe. Od trzalica, bubnjarskih palica, znojnika, set lista, sami nabrajajte dalje… U svakom slučaju, djevojka je teško dolazila k sebi od brzog slijeda događaja. Milan je poslao zaštitara po nju i naložio mu neka je dovede na pozornicu. Želja ispunjena, gitara predana! No, da se ostali ne bi osjećali zapostavljeno, kosti su mislile i na njih. “Dr. Evil” je u publiku zbacao vreću službenih majica benda. U zamotuljke s majicama nije zaboravio staviti ni potpisane autogram kartice. Ukratko. Bez šale! Igra na puno. U ritmu “Do or Die”!
Lene kosti su već na nekoliko probi u svibnju i lipnju pokazale izuzetnu uigranost. Podizanju forme na najvišu razinu kumovao je ponajprije dolazak W.U.K.O.-a u bend. Ne samo scenska uigranost, nego je Dr. Evil zapanjio snagom vokala koju je održavao kroz jednosatni nastup. Pjevao je punom parom i posve opušteno, kako ga još nisam imao priliku pratiti ispod pozornice. Bio je vruć kao nikad! U sebi razborit, zadržavajući onaj djelić potrebe za kontrolom nad događajima, a prema van užaren kao najžarkija žeravica! W.U.K.O. je potpuno podivljao na bubnjevima. Navio je ritam na višu brzinu. Bend još nikad nije tako brzo svirao skladbe od okupljanja. Najviše su zbog toga patila upravo braća Kavaš, posebno Marc, koji je morao još brže solirati. Lene kosti su ovaj put nastupale bez horror šou teatra. Ispitivale su banjalučko tlo. Ako ih ovaj put prihvate, nije vrag da jednom ne bi došle ponovno nastupiti s potpunim scenskim šouom ljupkog krvarenja!
Sat se okrene kao da je mignuo. Do tada već gotovo goli “Dr. Evil” izvodi još i teatralni pad na koljena u stilu pravog “power slide-a” na zaključnom “jezičku” “cat-walk” staze, a ljudi se fanatično trgaju ispod pozornice! Bend polako zaključuje nastup kroz “Do Or Die”, a u izlaznom dijelu Marc, Giovanni, W.U.K.O. i Grega prelaze na varijaciju Chuck Berryjeve Johny B. Goode, koju uvijek upletu u Do Or Die! Tada Dr. Evil napušta pozornicu, “pobratimljeni” zaštitar Simke ispaljuje se kao strijela iz katapulta i prati Milana dok se pjevač rukuje s prvim redovima ispod pozornice.
Kraj je. Paket autogram kartica još putuje među obožavatelje. Da. Sad možemo govoriti o obožavateljima. Ljudi nisu skrivali dobro raspoloženje i oduševljenje. Lene kosti su sad njihove. Pred Milanovom pojavom nakon koncerta nagurala se cijela vrsta ljudi koji su se htjeli slikati s pjevačem. Tako nešto ne doživiš svugdje. Naravno, pjevača su kao muhe obletavali predstavnici medija, kojima je dao nekoliko kratkih izjava nakon koncerta.
Kad su oko ponoći zauzeli pozornicu odlični srpski alternativni rockeri Ritam nereda, nije bilo ni{{SPLIT}}manje puno. Ritam nereda postavili su najbolji zvuk večeri. Imaju i vjernu i bogatu bazu obožavatelja u ovom dijelu zemlje i festival, koji se približavao kraju, unatoč vremenskoj grozoti ispunjavao je svoju svrhu. Nije nedostajalo pozitivne energije, opuštenog isključivanja i smijeha. Kamo god je doprlo pogled. A to je svrha rock glazbe. Zabava preko svih granica. I to je festival ponudio. Uz sve pohvale, nađe se samo jedna minus točka. U “backstage-u” nije bilo moguće naći ni jednu jedinu bocu vode, pa je bend morao neko vrijeme jednostavno disati “na škrge”.
| Aftershow party u Banja Luci (od 02.00h do 04.30h) |
Lene kosti su se do nastupa sastava Ritam nereda već dobro pomiješale među publiku. Milan, koji se svih znatiželjnih obožavatelja ipak nekako uspio otresti, odmah je krenuo u hotel, a ostatak ekipe nastavio je svoj after show party u banjalučkom noćnom klubu City Pub. Vrijeme i prostor su nestali. Nosila nas je postorgazmička energija radosti i bezbrižnosti, osjećaja dobro obavljenog posla. Kažu da te tada nosi hormon sreće. Vrag će ga znati. Nakon garanja naime više nego dobro dođe puno uživanje. Vrčeva piva nitko nije brojao, ocjenu 10 pak je sigurno odnio DJ kluba, koji je skrbio za doista ukusan glazbeni repertoar. Braća Kavaš izumila su novi plesni korak, koji bismo mogli krstiti “Lene kost tangoi”.
| Jutro, dana 27.06.2010. i povratak prema Sloveniji: |
Jutarnji oproštaj od Boška i Raskršča (s kojima smo dijelili hotelske usluge), podmirenje obveza, dobre želje. Sjedimo opet u restoranu. Ovaj put to je restoran Jezero. Ukusna i jeftina hrana. Preporučujem svima koji ćete se ikad uputiti u Banja Luku da svratite u taj restoran.
 |
 |
 |
Na granici nas pozdravlja golema kolona. “Skromna” dva sata čekanja da se probijemo u Hrvatsku i nastavimo put na kojem je Dare sretno preživio smrtonosni hitac puščicom u čelo blesavo, Milan po nepotrebnom tražio osobne predmete čistog prestiža (sunčane naočale, cigarete), Grega je maslacem od kikirikija namazao i pokvario Milanu slušalice iPoda, a W.U.K.O. se pretvorio u rogatu skakavicu s ticalima…. Kad je već sve upućivalo na to da ćemo u Ljubljani zajedno sjesti na oproštajnu rundu, Jani je skrenuo volan usred autoceste nekoliko kilometara prije izlaza za Krško na odstavnu traku. Šofera su u trenu oblile graške znoja, da se kupao u moru znoja. Pogodite zašto? Jeste li ikad ostali bez benzina? Ne možeš vjerovati! To je očito put sudbine ovog benda. Kad već sve funkcionira mirno kao ulje na vodi, karte se okrenu i kao što je nastup Lenih kosti uvijek nepredvidiv, takav je i dnevni bioritam benda. Zato ti s bendom Lene kosti nikad ne može biti dosadno.
Pozdravlja nas policija, obećavamo im da ćemo se u roku pola sata odvesti. I unatoč tome čekamo čak dva sata! Ne pomaže ni pretjerano botaniziranje, sovsko kreketanje, šop pokapanih cigareta. Svi čekamo Fica! Fica? Što će tu Fico? Stari dobri prvi bubnjar Lenih kosti Igor Kremenšek – Fico, naime, vozio je za nama. Sudjelovao je na festivalu! Dobro da je bio iza nas, pa i da smo ga čekali do jutra. S desetlitarskom kantom goriva i pivom Heineken sretno nas je sustigao, ostala objašnjenja od tu dalje više ne trebate, zar ne?
 |
 |
 |
Kako povući crtu pod sve? Čovjek ne može dovoljno pohvaliti svu gostoljubivost, otvorenost, pozitivizam i dobru vjeru ljudi Banja Luke. Nažalost, ovogodišnja godina nije se završila posve po planu organizatora festivala, ali on jamči da će festival opstati i očuvati tradiciju. Budući da se sve vrti oko novca, moramo stisnuti pesti da se festival, koji je ove godine zabrazdio u crvene brojke, popne na zelenu granu i opet prodiše. Ljudi su u Banja Luci i okolici gladni rocka i to je neosporno. Misija uspješna! Kao što su Lene kosti očarale Banja Luku, tako je Banja Luka zauvijek očarala Lene kosti. Ljubav na prvi pogled, neka dakle potraje.
fotografije: Aleš Podbrežnik (i Lene kosti – arhiv, Dare Brenko, Milan Krušič, Andreja Krušič)
Setlista
Drugi dan festivala, 26.06.2010: HUMAN RASKRŠÄ†E FOUR ROSES LENE KOSTI RITAM NEREDA Set lista LENE KOSTI: 1. I Got The… 2. Stones Of Death 3. Diamonds And Rust 4. Nightmare 5. Tube Snake Boogie 6. Time For Love 7. Iron Dragon 8. Uninvited Guest 9. Play With Fire 10. Russian Girl 11. Sunrise 12. Warrior 13. Rock Power 14. Do Or Die
Galerija slika
