Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Arena / Zagreb / Hrvatska
Datum koncerta: 25.07.2010
Broj posjetitelja: 17000
Cijena ulaznice: od 350,00HRK (parter) do 700,00HRK (lože)
Nakon otkazanog ožujskog termina, hrvatska metropola ipak je dočekala slavnog kanadskog skladatelja, pjesnika i kantautora, 74-godišnjeg Leonarda Cohena. Razlog otkazivanja ožujske turneje bio je u tome što je Cohen morao na hitnu operaciju leđa. Ponovno čio i zdrav, sletio je u zagrebačku zračnu luku Pleso već nekoliko dana prije prvog europskog termina ljetne turneje. To je bio dobar znak. Glazbenici su odmorni i puni iščekivanja da se opet susretnu s ljubdeveljima njihove glazbe.
U osam navečer zagrebačka Arena već je bila veselo poprište čarobne večeri. Ljudi zrelije dobi naravno su činili većinu publike. Parter je bio preuređen u prostor sa sjedalima. Tribine pune. Skoro pune. Ovaj put je sastav s Cohenom na čelu iznevjerio svoju poslovičnu točnost i na pozornicu stigao s poštenih dvadeset minuta zakašnjenja. Kadar koji čini kombinacija zavjesa i svečanog osvjetljenja napokon se popunio pratećim sastavom. Čarobni prijelazi crvene u plavu preko ljubičaste do tirkizno plave, što ga je diktirala prigušena odbljesak svjetla na sceni. Kao posljednji istrčava (!) na pozornicu još i Cohen i Arena se probudi. Kao da je znao da je ovaj dio planeta dobro odgojen mediteranskim melosom, Leonard za uvertiru otvara upravo s Dance to the End of Love, gdje se uvodno dotakne i jednostavnog motiva na klavijaturama. U prelijevanju pratnje odmah se ističe motiv na mandolini. Ona je i važan element mnogih Cohenovih skladbi koje su slijedile u nastavku repertoara.
A tko je sve pravio društvo Leonardu na pozornici? Počnimo s nježnijim spolom. Prije svega prateće pjevačice i sestre Hattie i Charley Webb, Sharon Robertson na pratećem vokalu i vokalu u skladbi Boogie Street, Dino Soldo na puhačkim (saksofon, usna harmonika itd…) i klavijaturama, Niels Larsen na Hammond B3 orguljama te klavijaturama, Javier Mas s 12-žičanom akustičnom gitarom, plus mandolina. Tu su i gitarist i steel pedal gitarist Bob Metzger, basist Roscoe Black te bubnjar Rafael Gayol.
Koncert je podijeljen u dva dijela. Prvih 75 minuta, drugih 50 minuta! To nije sve! Dodataka su čak tri, a oni donose još 50 minuta čiste sceničke igre! Kad sve to zbrojimo, dolazimo do tri sata.
Koncert Leonarda Cohena svojevrstan je maratonski spektakl koji prođe u tren oka. Maratonski spektakl koji te na tri i pol sata usisa u svoj svijet, hipnotizira, očara, ispuni. Ukratko, nakon koncerta definitivno osjetiš promjenu i neko novo psihofizičko stanje. Leonard Cohen, koji se tijekom koncerta uglavnom lijeno njiše i ljulja prelazeći s lijeve noge na desnu, cijelu stvar rješava naravno svojim slavnim vokalom. Baršunasto brundanje koje u dubini najniže intonacije konkretno zagolica i najledenije srce. Izricanje poezije u kombinaciji s bogatom porukom i emocijama. Tu nema udžbenika, nema naučenih pravila. To je naprosto dekodiranje slike duše i tijela u glazbeni jezik jednog jedinog. Leonarda Cohena. Bez obzira na te “mrvice”, o kojima ne čitate prvi put, treba naravno dodati da se tematika koju nalazimo u poeziji Leonarda Cohena prelijeva kroz mnoge, mnoge sfere, raznih oblika i žanrova zabavne glazbe. Ipak, prenošenje poruka, odnosno propovijedi koje bira taj kanadski velikan, osobito intenzivno uvuče se pod kožu. Tjera te na razmišljanje, na nekakvo buđenje. I konačno probuđenje? Ovisi o vama, o svakom pojedincu. Daje ti doista oprugu da se stvarno odmakneš od ludila u koje smo gurnuti kao zarobljenici suvremene zapadnoeuropske civilizacije. Pruži ti onaj dragocjeni trenutak da možeš razgovarati sam sa sobom i možda obećati sebi da ćeš odsad biti bolji čovjek.
Melankoličan je Cohen. O tome vrapci na krovu cvrkuću! I kako sva ta tematika, koju prožimaju prkos svakodnevici, ustrajnost, erotika, duhovnost, ljubav,… ne bi bila bliža, kao na dlanu, i djelovala stvarnije, ako baršunastom vokalu dodamo jedinstvenu glazbenu pratnju. Toliko preciznosti i uigranosti kroz samu izvedbu i tako bogatu zvučnu sliku, izgrađenu na organskim kolažima, ne pamtim tako lako. Cohen je kameleon, a njegov urođeni osjećaj i glazbeni talent s lakoćom pokreću odgovarajuće poluge koje neku emociju dodatno magnificiraju kroz scenski lik glazbenika. Tko se ne bi osjećao tako sigurno, u njedrima izvanredne kombinacije triju ženskih pratećih vokala, koji drže iznimno melodičnu kulisu za implantaciju jedinstvene poezije okrutnosti svakodnevice, gorčine spoznaja, ali istodobno prosvjetljenja, koje je plod tvrdoglave ustrajnosti kakvu utjelovljuje Cohenov princip? I svi ti elementi ciganskog melosa gitare, country dodiri steel pedala, bluesy opruge erotske dubine, kao i jazz-kabaretski začini?
Prvi dio zazvučao je još intimnije, još osobnije i emotivno posve nesputano. Što su glazbenici pristupali s više mekoće, to se intenzivnije iskrila Cohenova suptilna strana. Dvorana se doista razživjela tek u drugom dijelu, u kojem je i Cohen više puta posegnuo za svojom akustičnom gitarom. Publika je gromoglasnim diktiranjem tempa ispratila Hallelujah, I’m Your Man te kasnije zapravo svaku skladbu u dodacima. Neke stihove koji su svojom dubinom posebno dirnuli srca kroz Cohenovu interpretaciju, kao da grom udari iz vedra neba, ispratila je bučnim oduševljenjem.
Želite raj? Želite pakao? Sve je na dohvat ruke kad je pred vama Cohen. Kreacija stvarnog i jedinstvenog svijeta na tri sata, koji ti ne nudi samo zabavno kratkotrajno razonodu, nego te konkretno zaokupi da iz tog novog iskustva izađeš još bogatiji i zreliji. Pa dobro… Za sebe se barem nadam da je tako. Ono čemu smo ovaj put svjedočili u Zagrebu bila je prva prava potvrda što možemo očekivati u listopadu u Ljubljani. I vjerujte mi. Samo posve gol i razodjenut pristup i apsolutno podređivanje organski usmjerenim zvučnim kulisama, bez ikakvih pomagala u vidu zvučnih efekata, “sempliranja”, zvučnih kulisa,… Izraz skromnosti, bez pretvaranja, koji u jedinstvenoj karakternoj propovijedi ne skriva svoje neizmjerno bogatstvo. A te pozitivne energije, koja se slobodno prelijevala u oba smjera i kojom smo se tog dana u Zagrebu hranili i posjetitelji koncerta i glazbenici, bilo je napretek. A u Ljubljani, ove jeseni, neće biti ništa drugačije! Tko Cohenov koncert dosad još nije doživio, neka požuri po svoju ulaznicu. Parter je naime već rasprodan! Nakon doživljenog u Zagrebu mogu dodati samo to da Cohen ostaje jedan od najvećih majstora u predočavanju artizma svoje glazbene poruke. Glas nije samo zreo, pozlaćen je i dobiva na karatima! Godine kao da ga se ne dotiču i nikad ga se neće dotaknuti.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. Dance Me to the End of Love 2. The Future 3. Ain’t No Cure For Love 4. Bird on a Wire 5. Everybody Knows 6. In My Secret Life 7. Who By Fire 8. Chelsea Hotel #2 9. Waiting for the Miracle 10. Anthem —20 min. pauza— 11. Tower of Song 12. Suzanne 13. Sisters of Mercy 14. The Gypsy Wife 11. That Other Blues Song 12. The Darkness 13. The Partisan 14. Boogie Street 15. Hallelujah 16. I’m Your Man 17. A Thousand Kisses Deep 18. Take This Waltz —dodatak I.— 23. So Long Marianne 24. First We Take Manhattan, Then We Take Berlin —dodatak II.— 25. Famous Blue Raincoat 26. If It Be Your Will 27. Closing Time —dodatak III.— 28. I Tried to Leave You
Galerija slika
