Lokacija: Piazza Unita / Tarvisio (Trbiž) / Italija
Datum: četvrtak, 22.07.2010
“The Song Book” naziv je turneje koja je u Europu ponovno dovela američku jazz fusion postavu Pat Metheny Group! Budući da je kloniranje za sada previsoka investicija za obične smrtnike, bio sam prisiljen preskočiti ljubljanski nastup grupe u Križankama, 29.06.2010.! Nastup Pat Metheny Group tada se preklapao s posjetom Megadeth u Kinu Šiški. Pravi je đavo kad je osobni raspon slušanja glazbe tako širok. A srećom tu je Tarvisio! Slovenski Trbiž, odmah iza skijališta Podkoren, 10 km iza Kranjske Gore. Već u Italiji. I tamošnji godišnji “No Borders Music festival” ove je godine pripremio nekoliko vrlo zanimljivih glazbenih imena, a ljetnu koncertnu vrevu ovog prekrasnog alpskog turističkog gradića otvorili su upravo Pat Metheny Group.
Pat Metheny Group je za ovu turneju inače sveden na kvartet. Kad sam ih gledao 1991. u Ljubljani, na pozornici je bilo 7 članova. Ovaj put pojavili su se na pozornici bez dodatnih vokalista – dakle bez vokalne pratnje, nadalje bez udaraljki, harmonike, puhača i još bi se štošta našlo. Dakle, ovaj smo put svjedočili golom instrumentalnom izvođenju materijala. Tako su neke skladbe, koje se odnose osobito na ploče “A Letter From Home” i “Still Life (Talking)”, na pozornici zvučale manje sočno i puno. Ponajviše zbog toga što u ritmičnosti, koja si na spomenutim pločama posuđuje golem utjecaj tradicionalnih brazilskih folk elemenata, kvartet nije mogao replicirati samu kompaktnost studijskih izdanja. Kad govorimo o jazzu, takvi zaključci nisu dobar znak. Jazz je naime glazba koja mora zaživjeti u punom sjaju upravo na svakom pojedinom odrskom izvođenju!
Kako god okrenem, ni ovaj put nije se moglo ništa prigovoriti radu kvarteta vrhunskih glazbenika, koji čine Pat Metheny (gitara), njegov nerazdvojni glazbeni partner Lyle Mays (klavijature), basist Steve Rodby i bubnjar Antonio Sanchez. Talent i profesionalizam toliko su snažno prožeti u ovom slučaju dugogodišnje suradnje i iskustva da potencijalne pogreške usred koncerta postaju prava terna na lotu!
Koncert je počeo u 21 sat i 20 minuta! Odmah studijskim prvijencem “Pat Metheny” iz 1977. i skladbom Phase Dance. U prvom dijelu momci su izveli odličnu verziju “megahitovske” This Is Not America, naravno u strogoj – sebi svojstvenoj jazzovskoj maniri. Riječ je o skladbi koju vjerojatno svi poznajete u izvedbi Davida Bowieja, a autori su Lyle Mays i Pat Metheny. Pat Metheny Group su u koncertnoj izvedbi gradili na naglasku stvaranja visoke atmosfere. Svirali su je nevjerojatno nježno. Methenyjev prepoznatljiv gitarski zvuk bio je posve neprimjetno uklopljen u slojevito građenu harmonizaciju Maysovih klavijatura, koje su u skladbi preuzimale apsolutnu inicijativu.
To nije bio jedini takav trenutak koncerta. Još intenzivnije u podizanju visoko sanjalačke atmosfere u nastavku su se istaknule osobito The Bat, gdje je pozornicu preplavilo tamnoljubičasto svjetlo, i jedna od najpoznatijih skladbi grupe Are You Going With Me?. U njoj se Metheny primio svojeg znamenitog sintisajzerski izobličenog gitarskog zvuka, uz standardno sočnu kulisu Maysovih klavijatura. Daleko najviše gromoglasnih ovacija od točaka visoke atmosfere dobila je Last Train Home (“Still Life Talking”, 1987.), gdje je Metheny uzeo u ruke električni sitar. Ljudima je bilo dovoljno samo Sanchezovo uvodno metlicama prebiranje po “snare” bubnju da prepoznaju skladbu u trenu i posljedično ponavljano izazivaju salve glasnog odobravanja. I Patu je jasno da bez Last Train Home jednostavno ne ide uvijek, kad god Pat Metheny Group nastupaju na pozornici.
Lijepo je bilo čuti i skladbu James s odličnog albuma “Offramp” (1983.). Skladba To The End Of The World bila je trenutak koncerta u kojem je Pat poželio malo više prostora za glazbeno izražavanje! Tako je ostala tri kamerada poslao u backstage na čaj, a sam je u ruke uzeo Pikasso gitaru! Znamenito glazbeno čudo, koje je redovni pratitelj Methenyjevih koncerata, oblikovano je kao neka kombinacija lutnje, harfe i folk gitare, a Patu naravno služi tijelo instrumenta, istodobno i za diktiranje tempa.
Valja istaknuti i izvedbu skladbe When We Were Free (Pat Metheny Group, “Quartet”, 1996.), gdje je izrazito pjevni i slušljivi uvodni dio vođen u prilično predvidljivim organskim kolažima tipičnog Metheny melosa, a u drugom dijelu posve preokrenut naglavce, kad Pat prihvati električnu gitaru i osnovni – vodeći motiv skladbe dobije bučno navijen karakter. Majstorski je kvartet “razlomio” komad u izlaznom dijelu i tako prokleto “zadramatizirao” i okrenuo atmosferu prema gore! Šaljiva i iskričava Lone Jack sa studijskog prvijenca zaključila je regularni dio koncerta.
Pat Metheny Group vraćaju se na prvi bis i koncert se nastavlja u stilu odličnog albuma “Still Life (Talking)” te otvaračke skladbe Minuano (Six Eight). Tu su se opet mogle zamijetiti nedostajuće vokalne harmonije i dodatne udaraljke koje bi naglasile ritmički okvir. Nakon gromoglasnog pljeska kojem nije bilo kraja, grupa se oprosti, ali se još jednom vrati na pozornicu i u drugom bisu odsvira još Song For Bilbao.
Čak i nakon dva sata koja su se okrenula tijekom koncerta, ljudi se nikako nisu htjeli oprostiti od prizorišta. Pljesku, ovacijama i dozivanju grupe da se vrati na pozornicu nije se nazirao kraj. Ipak, postava se više nije vratila. Pat Metheny je ponovno dokazao da je gitarski čarobnjak koji uživa sa svojim iznimno unikatnim i jedinstvenim pristupom, velik ugled i poštovanje među poznavateljima suvremene jazz glazbe. Veza s Lyleom Maysom je čarobna, a glazbenici se fenomenalno osjećaju u svom odrskom dijalogu. Koncert je odsviran bez čujne pogreške. Zvuk briljantan, a ambijent trga Piazza Unita usred trbiške gradske jezgre više nego idealan za uživanje u takvoj glazbi. Dva sata koncerta danas su rijetkost i u prepoznatljivoj jazz folk fusion maniri Pata Methenyja, s briljantnom ritam sekcijom Sanchez-Rodby (on je cijeli koncert odsvirao na kontrabasu), u kojoj je Sanchez samo s dva kraća solo ulomka temeljito zapalio auditorij, nije bilo trenutka koji bi pokazivao ni trunku slabosti.
Iako smo doista mogli uživati u novoj čarobnoj večeri glazbe, postalo je više nego očito da i Metheny štedi novac. Preživljavanje u glazbenoj industriji danas je sve teže. Tako je Metheny najprije smanjio broj članova grupe za turneju, a ni Lyle Mays više nije okružen klavijaturama kao nekad, nego ih ima složene samo ispred sebe, na dva stalka. I klasični klavir koji je stajao na pozornici i glavno ozvučenje, plus bubnjevi, spadali su u “back-line”. I tako grupe danas štede. Zato mogu zaključiti da u usporedbi s trbiškim iskustvom ljubljanski koncert iz 1991. u Križankama, kojem smo svjedočili tri dana prije odcjepljenja Slovenije od Jugoslavije, i dalje ostaje broj jedan! Nažalost, ne znam kako je prošao nastup grupe u Ljubljani 29.06.2010., koji je protekao u znaku dupkom punih Križanki, ali u Trbižu je Pat Metheny bio iznimno šutljiv. Kvartet je s publikom u cijelosti komunicirao samo kroz izvedbu materijala. I to je bilo dovoljno.
Kad se tako prisjetim nastupa grupe 1991. u Križankama, nikako ne mogu zaboraviti Patove tadašnje riječi u jedinstvenom obraćanju kojim je ljubljansku publiku katapultirao u nebesa: “I’ve heard that you are making a new state here in a couple of days! I wish you good luck!”
Od tada je prošlo gotovo 20 godina! Postaješ sve manje gibak, teže prilagodljiv, a lakše si “kupuješ slobodu” (naravno, ako imaš novca), odnosno osiguravaš sigurnost i kontrolu. Tako ne mogu mimo činjenice da sam, nakon gorkih iskustava s koncerata Jethro Tull (Graz, 01.07.2010., Austrija) i Jeff Beck (St. Veit a.d. Glan, 09.07.2010., Austrija), bio prisiljen već treći put ovog srpnja, sav izvaljen, fotografirati 100 m udaljen od pozornice, kod mikser pulta. Očito će toga biti sve više i više i ubuduće. Hej! Daje li netko novac za teleobjektiv i tronožac?
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Phase Dance
2. Have You Heard
3. Jaco
4. This Is Not America
5. Better Days Ahead
6. The Bat
7. Proof
8. James
9. Are You Going With Me?
10. Farmer’s Trust
11. It’s Just Talk
12. Last Train Home
13. To The End Of The World
14. When We Were Free
15. Lone Jack
—bis I.—
16. Minuano
—bis II.—
17. Song For Bilbao
