Autor: Peter Podbrežnik
Mjesto: Piazza Unita d'Italia / Trst (Trieste) / Italija
Datum koncerta: 30.07.2010
Broj posjetitelja: 1500
Cijena karte: slobodan ulaz
Glavni tršćanski trg, Piazza dell’ Unita, već po tradiciji svakog ljeta ugošćuje besplatni ljetni festival na kojem nastupaju različite progresivno rockerske legende koje inače samo rijetko zalutaju u našu blizinu. To je dakle jedna od rijetkih prilika da na svoje dođu i svi ljubitelji legendarnih sastava koji su veći dio karijere bili privrženi eksperimentalnim oblicima rock glazbe, a da pritom ne moraju putovati do sjevera Njemačke ili u Veliku Britaniju. Lani su nas posjetom razveselili Gong i Van Der Graaf Generator, a ove je godine festival trajao čak tri dana i ponudio vrhunske nastupe triju prog rock izvođača svjetskog glasa: Focus, The Grande Mother Of Re:Invention i Steve Hackett Band.
Prvi dan tršćanskog ljetnog rock festivala bio je prava poslastica za sve ljubitelje simfonijskog prog rocka, jer su se na glavnom trgu pojavili legendarni nizozemski prvaci prog rocka, Focus. Predvođeni neuništivim, ultrakarizmatičnim orguljašem, flautistom i pjevačem/jodlerom Thijsom van Leerom, slave već više od četrdeset godina rada i mogu se pohvaliti s četiri prvorazredna prog rock albuma s početka sedamdesetih na kojima su izgradili svoj ugled. Posljednjih godina, nakon ponovnog okupljanja, opet su aktivni i izdaju nove studijske albume. Ne događa se baš često da se Focus nađu tako blizu naše granice, jer inače uglavnom nastupaju po zemljama anglosaksonskog i germanskog sjeverozapada, pa je njihov koncert privukao ugodno velik broj znatiželjnih ljudi gladnih kvalitetnog prog rocka.
Uz velikog šefa van Leera, u aktualnoj inkarnaciji grupe nalazi se i dugogodišnji bubnjar Pierre van der Linden, koji pomaže osigurati kontinuitet, dok su gitarist Niels van der Steenhoven i basist Bobby Jacobs u usporedbi s njima prava mladeži. Unatoč poprilično velikoj razlici u godinama, obojica su tijekom koncerta više nego uspješno držali korak s prekaljenim mačkama. Van Leer, s kloboukom na glavi i u ogrtaču do poda, tijekom pojedinih izvedbi koristio je sve moguće instrumentalne pomagalo, među kojima su bili truba i posebna plastična pištaljka, a u jednom je trenutku vrtio i nešto što je na brzinu najviše sličilo krunici. Čak i kad se morao odžedati vodom, bez problema je svirao orgulje jednom rukom. Karizmatični orguljaš je između pojedinih izvedbi više puta iz sebe izvlačio duhovite vokalne improvizacije, popraćene slikovitim vokalnim grimasama. Van der Linden je temperamentnim udaranjem po bubnjevima dokazao da je još uvijek u odličnoj bubnjarskoj formi, a posebno se istaknuo u kraćim fusion improvizacijama.
Za mnoge prisutne vrhunac koncerta bila je izvedba više od dvadesetominutnog superepa “Eruption” s legendarnog albuma “Moving Waves” (1971), koji su odsvirali gotovo u cijeloj dužini. S “La Cathedrale de Strasbourg”, “Answers? Questions! Questions? Answers!” i “Harem Scarem” uvjerljivo su poslužili iznimno ukusne prog rock delicije, u kojima nije manjkalo raznovrsnih jazz improvizacija. Svi dijelovi “Focus” odsvirani su s izuzetnim osjećajem i profinjenošću, što je vrijedilo i za većinu izvedbi tog večeri. Naravno, nisu zaboravili ni obvezne hitove poput “Sylvia” i ništa manje legendarnog singla “House of the King”, koji su bili neka vrsta zagrijavanja pred veliko finale.
Od novijih stvari, odnosno s posljednja dva albuma “Focus 8” i “Focus 9”, isticale su se odlične izvedbe skladbi “Neurotika” i “Aya-Yuppie-Hippie-Yee”. Pred kraj redovnog dijela na red je napokon došla i izvedba njihova najvećeg hita “Hocus Pocus”, na koji je većina okupljene publike najnestrpljivije čekala. Jodlerska orgija, koja je dovela do masovne ekstaze okupljenih, još se nije ni dobro smirila kad su za bis odsvirali odličnog “Brother” i definitivno potvrdili da su trenutno u odličnoj formi. Nakon više od dva sata fenomenalne koncertne predstave, popraćene izuzetno posrećenim ozvučenjem, nakon burnih ovacija publike oprostili su se s pozornice. Nakon koncerta su svi članovi grupe bili na raspolaganju svakome za rukovanje i potpise. Odsutnost legendarnog gitarista i suosnivača grupe Jana Akkermana bilo je jedino što su mnogi dugogodišnji sljedbenici te večeri propustili, ali što kad su on i van Leer navodno još uvijek zakleti neprijatelji, pa je mogućnost da ikad više zajedno nastupe na pozornici vrlo mala. Odličnu predstavu legendarnih Nizozemaca nije uspjela pokvariti ni bura, koja je te večeri nemilosrdno puhala s mora i prevrnula čak nekoliko stolica u zadnjim redovima.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
