Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Escape-Metal Corner / Beč / Austrija
Datum koncerta: 23.08.2010
Broj posjetitelja: 250
Cijena karte: 15,00€
Zna li još netko među vama tko su Lizzy Borden? Sjeća li se još netko te grupe? Teško, zar ne? Zato mi dopustite da u nekoliko redaka koliko god mogu “sočno” predstavim njezinu poruku u svijetu rocka. Za odabir zgodnog imena dečkima nije trebalo predugo pretraživati svijet mašte. Uhvatili su se same stvarnosti. Ime su uzeli po Lizzie Borden, famoznoj gospođici koja je bila optužena za ubojstvo oca i maćehe. Gospođici kojoj se među ostalim prigovaralo da vrlo rado vitla sjekirom u krajnje neprikladnim trenucima svakodnevice, naposljetku je zbog nedostatka opipljivih dokaza izrečena oslobađajuća presuda. Ali kako god. Taj događaj s kraja devetnaestog stoljeća toliko se duboko usadio u američku povijest da je i danas sinonim za njezin najozloglašeniji dio. Postao je čak, ako smijem upotrijebiti pomalo podrugljivu kombinaciju riječi, obvezni sastavni dio svakodnevne ponude na jelovniku “nasilnog američkog folklora”.
Ime je dečkima dalo odličan alibi da preuzmu dotad već ustaljenu retoriku šokiranja publike kakvu su njegovali Kiss i Alice Cooper te tako pomognu prenijeti element šoka u kulturi rock glazbe i na heavy metal. Grupa je na prva dva albuma “sjekla” tradicionalni američki heavy metal. Svirala je brzo i melodično. Albumi “Love You To Pieces” (1985) i “Menace To Society” (1986) manifesti su prijenosa britanskog N.W.O.B.H.M. buma preko bare, koji je za sobom povukao razvoj falange sastava u SAD-u koji su željeli svirati još brže i još agresivnije od svojih europskih kolega. U osnovi su Lizzy Borden pripadali ligi mladih sastava kao što su, među ostalima, Metal Church, Crimson Glory, Riot (oni su doduše grupa iz druge polovice sedamdesetih), Liege Lord, rani Fates Watrning i rani Queensryche. Bez obzira na različite evolucijske putove koje su citirani sastavi odabrali u nastavku karijere, Lizzy Borden su u svom tradicionalnom konceptu definicije heavy metala zadržali odlučnu figuru melodičnosti. To su najučinkovitije okrunili trećim albumom “Visual Lies” (1987), na kojem su se (i uz pomoć scenskog horror šou teatra) odvažili čak i na teren tada sve snažnijeg glam metala. “Visual Lies” za Lizzy Borden predstavlja najvredniji trenutak autorskog stvaranja, na kojem je grupi uspjelo odlično uravnotežiti metalnu udarnost i pjevnu melodičnost te ih još i slikovito predstaviti kroz svoj “horror” šou teatar. Slijedio je hard rockerski, ali ništa manje kvalitetan “Master Of Disguise” (1989), a nakon toga su Lizzy Borden posve nestali sa scene.
Među žive vratili su se tek 2000. odličnim povratničkim albumom “Deal With The Devil”. Unatoč izvrsno primljenom novom albumu, uslijedila je nova stvaralačka stanka sve do 2007., kad izlazi još jedan odličan studijski manifest grupe, album “Appointment With Death”. Lizzy Borden su dakle grupa poznata po skromnom “buketu” odličnih, ali nepravedno previđenih albuma. Uz “horror šou” teatar, sve njih krasi jedinstveni vokal pjevača Lizzyja. On spaja autoritativno melodičan pristup s najvišim iskorištenjem razvoja raspoloživih “konjskih snaga” kubikaže grla, kad se bacimo na podavanje najteže dostižnih vokalnih linija. To je pjevač Lizzy Borden. Ako su vam poznati vokali Michaela Kiskea (ex-Helloween), ranog Geoffa Tatea (Queensryche), zatim nasljeđe otrovno visokih vokala (nažalost već) pokojnog Midnighta (ex-Crimson Glory), Tonyja Moorea (ex-Riot), kojeg u podignutom falsetu redovito prati posebna vibrato konotacija kakva krasi središnju figuru Kingdom Come Lennyja Wolfa, onda ste uhvatili pravu valnu frekvenciju!
Koliko su Lizzy Borden danas mali i neprimjetni na sceni, potvrđuje kolovoška kraća europska turneja. Nekoliko samostalnih koncertnih nastupa koje su dečki dodali festivalskim nastupima bilo je usmjereno na posjete klubovima prave “podzemne” branše. S niskim honorarom samoponude, najnužnijom “osobnom” logistikom, u koju možemo ubrojiti gitare, mikrofone, gitarske efekte i bubnjarsku stolicu, cjenovno najpovoljnije “natrpanim” kombijem, Lizzyjevim “šminkerskim koferima s osobnom kozmetikom” te dvije “zečice” pohotljivih karakternih osobina, koje po standardnim kriterijima koncerata Lizzy Borden na pozornici nikako ne smiju izostati, Lizzy Borden su tako stigli u vjerojatno najmračniju klupsku rupu koju posjeduje austrijska prijestolnica Beč. Klub vrlo značajnog imena “Escape-Metal Corner”.
Na licu smo mjesta. Po pravilu prvo provjerimo cijene piva, koje nisu baš džepu prijateljske, ali žeđ i ambijent nalažu drukčije. Posegnemo za vrčem, dva i polako se otkotrljamo u “podzemlje”. U podrum. Pivnica gore, a koncertna pozornica u podrumu. Cijena ulaznice? Sitnica. 15,00€! Gdje na ovom planetu još možeš doživjeti nešto takvo?
Prije nastupa Lizzy Borden, malobrojnu publiku u klubu zagrijavali su austrijski metal sastavi Virtual Disease, High Healer i Katjusha. Inače kvalitetno sviranje i vriska sva tri izvođača potvrđivali su da članovi posjeduju znanje i snagu. Samo karizme i scenskog pristupa nigdje. Kao ni jedinstvenosti i autorske prepoznatljivosti u glazbi. Unatoč tome, odmah smo se mogli uvjeriti da u klubu vladaju vrlo teške prilike kad je riječ o pravilnim zvučnim postavkama. Gesta uključivanja trojca domaćih grupa potvrđuje pak da je to jedini pravi pristup svakog promotora koncerata, da na domaćem terenu pred većom grupom ponudi prostor domaćim izvođačima kojima je nužna potpora za vlastiti proboj.
Sat je pet minuta iza jedanaest navečer. Instrumentalni dio ekipe je na pozornici i otvara koncert skladbom Tomorrow Never Comes, koja dolazi sa i dalje aktualnog studijskog albuma Lizzy Borden “Appointment With Death”. Na pozornici se s dvominutnim zakašnjenjem pojavljuje prilika umotana u tamni pokrov, koja utjelovljuje našu ljubaznu tetku koja svakoga od nas sudbonosno pita samo jednom u životu. Podrumski prostor se posve napuni i pred pozornicom je zgurano nekih 200 glava. Više ih ne možeš strpati unutra. I kako izgleda prostor. “Duguljasto”. Neuobičajeno uska i duboka pozornica. Sreća da članovi grupe nemaju rast Raše Nesterovića, jer bi njihove glave bile skrivene među vodovodnim cijevima koje su štrčale iz stropa.
U rupi se dakle cmizdrilo oko 200 glava, osuđenih na okršaj s razornom vlagom prostora, jer se koncertna scena nalazi okružena podrumskim zidinama stotinu (i više) godina stare zgrade. Takve su pak poznate po tome da navlače vlagu. Tome pribrojite i činjenicu da je na lokaciji dopušteno pušenje i “pobjeda” je vaša! Članovi grupe na pozornici nisu ni izdaleka uživali u takvom ambijentu, ali su kao profesionalci to podnijeli bez vidljive opterećenosti te se usredotočili samo na izvedbu materijala.
Što se zvuka tiče, bio je loš. Gitare su bile posve nerazaznatljive. Na trenutke posve nečujne, ili su rifovi redom prekrivali sve melodične pasaže jednožičanih ukrasa. Srećom, vokal Lizzyja Bordena jasno se čuo kroz tu zvučnu mješavinu. Vokalist je potvrdio da još uvijek posjeduje izuzetnu snagu i energiju vokalnih sposobnosti. Tako je bez većih napora ukrotio doista sve, čak i najteže dostižne vokalne sekvence, gurnute u najviše položaje. Lizzy Borden su pripremili odličnu setlistu. Odmah nakon otvaranja odsvirali su zapravo zahtijevanu Red Rum s prvijenca “Love You To Pieces”, a početni dio zabijelili jednom od najljepših skladbi što se tiče melodične dovršenosti albuma “Visual Lies”, Voyeur (I’m Watching You). Odmah tijekom prve skladbe Lizzyju je “crkao” bežični mikrofon, koji je teatralno zalučio na pod i otkvačio sa stalka mikrofon gitarista AC Alexandera te tako smjesta riješio neočekivanu komplikaciju.
Prvi dio koncerta predstavio je poznatu seriju Lizzyjevih maski za lice, vitlanje štapom i sjekirom, a pravi atmosferski prijelomni trenutak koncerta donijela je skladba s albuma “Deal With The Devil” naslova There Will Be Blood Tonight. Tada se na pozornici pojavljuje prva od obiju “zečica”. Dok se ona previja, Lizzy (s maskom zombija na licu) prikrada joj se, razgolićuje joj vrat i pozove samog sebe na pravu vampirsku večeru. Kad je objedovanja gotovo, jedan od tehničara ga poslušno donosi lubanju s otvorenim svodom, punu “krvi”. Lizzy obavi kraću “šetnju” među prvim redovima, gdje crvenom bljuzgavicom blagoslovi najvruće glave (čitaj: cure na udaru!).
Lizzy Borden su u Beču predstavili obnovljenu ekipu. Uz originalne članove Lizzyja Bordena (vokal) i Joeyja Scotta (bubnjevi), koji je usput budi rečeno navodno Lizzyjev (biološki) brat, tu je još Marten Anderson (bas gitara), koji u grupi “službuje” od 1992., te posve nova lica. Dva gitarista. Prvi je Dario Lorina (dio nekadašnje pratnje pjevača Warranta Janija Lanea, kao i pratećeg sastava pjevača Mr. Biga Erica Martina), koji je prošle godine zamijenio u postavi Iru K. Blacka (ex-Vicious Rumors, ex-Heathen), a drugi je gitarist staromškolskih američkih speed metalaca Warrior AC Alexander, koji je ove godine u Lizzy Borden zamijenio Chrisa Sandersa.
Oba gitarista su, s obzirom na mladost, iskustvo stekla vrlo brzo kaleći se u grupama sa starijim glazbenicima te pokazala apsolutnu suverenost u vladanju klasičnim materijalom Lizzy Borden, ritam sekcija Anderson-Scott funkcionirala je bez greške. Jedino na što su dečki morali paziti tijekom koncerta bilo je da se međusobno ne spotiču i da netko ne padne s pozornice. Hja, teško je funkcionirati na tri do četiri kvadratna metra uopće, ako si nekoliko dana prije stajao na pozornici festivala Wacken Open Air pred više desetaka tisuća ljudi… Lizzy Borden je izniman voditelj. Uz karizmu je nevjerojatan “šouмen”, koji je publiku držao čvrsto uz sebe da je ona uživljeno sudjelovala. Momci su publiku zadobili posve lako. Ona je savladavanjem stihova refrena, osobito u skladbama Me Against The World (“Visual Lies”, 1987), American Metal (“Love You To Pieces”, 1985) i općenito u završnoj Give ‘Em The Axe (istoimeni EP iz 1984.), dokazala da Lizzy Borden još nije zaboravila. Svakako je to bila шaka “napaljenaca” tik ispod pozornice, koja je znatno utjecala na cjelokupnu beskrajno zabavnu koncertnu vibraciju.
Lizzy Borden su jednostavno iscijedili optimum u teškim koncertnim uvjetima, u koje gotovo nisi smio ući bez prirođenih škrga i ugrađenog zračnog filtra. Lizzyjev teatar posve je uspio, a uz to je potvrdio da je i dalje izniman vokalist koji spada u ligu onih današnjih pjevača koji razvijaju izuzetnu snagu kroz širok vokalni raspon i drže je netaknutom i u najvišim točkama. Dakle riječ je o jednom od najkvalitetnijih pjevača koji koriste čist melodičan vokalni pristup.
Sat se brzo okretao. Dečki su izvedbu Rainbowove skladbe Long Live Rock And Roll posvetili “čovjeku sa srebrne planine” (Ronnie James Dio) te se tako pridružili koncertnoj gesti rock i metal grupa po kojoj će 2010. ostati još dugo u sjećanju. To je bio i kraj redovnog dijela. Završni dio bio je posebno intenzivan, jer je sastav upravo u njemu doveo nastup do vrhunca. Da to postigne, uključio je u repertoar skladbu sa studijskog prvijenca Rod Of Iron, njezina nasljednika Notorious i već spomenutu Give ‘Em The Axe s EP-a kojom su zaključili koncert. Skladbu Red Rum izvukli su iz dodatka i postavili je posve na početak te tako rasporedili manifestiranje koncertne energije vlastitog repertoara, a završetak su začinili i skladbom Master Of Disguise (“Master Of Disguise”, 1989), koju na tom mjestu baš nisi očekivao.
Nastup nabijen voltažom potvrdio je izuzetnu formu sastava. Čovjek bi poželio samo jedno. Da takva grupa uvijek dobije dovoljno veliku pozornicu na kojoj može do maksimuma razviti svoj poznati horror teatar. Dakle, kočnice su postojale. U ovakvoj zagušljivoj rupi kao što je Escape-Metal Corner to je posve normalno. Nažalost. Prizorišta na Metelkovi u slovenskoj prijestolnici za ovaj su klub pravi Las Vegas. Nakon koncerta grupa je odvojila vremena za susret s obožavateljima, pa je naš dojam posjeta njihovu nastupu bio još potpuniji. Pritom mi je AC Alexander u razgovoru natuknuo da grupa u prosincu ove godine dolazi na novu europsku turneju. Nadajmo se da negdje bliže Sloveniji i nadajmo se da na pozornicu koja doista nalikuje koncertnoj dvorani, a ne spremištu za bicikle. Do tada pak, doviđenja.
fotografije: Martin Prezelj
p.s.: Kako je izgledao nastup Lizzy Borden na festivalu Bang Your Head!!!, dana 28.06.2008., kad je grupa nastupila čak dvaput istog dana (drugi put kao zamjena za otkazane Hardcore Superstar), možete pročitati OVDJE. Kako se snašao gitarist Lizzy Borden AC Alexander sa svojim Warrior na festivalu Bang Your Head!!! godinu poslije, točnije, dana 27.06.2009., možete pročitati OVDJE.
Setlista
HIGH HEALER set lista: 1. Conquerors 2. Medea 3. The Touch 4. Iron Torpedo 5. Kalaschnikov 6. Power To The Cord 7. Metal Obsession 8. Bontempi Killers KATJUSHA set lista: 1. Born To Run 2. Eat Me Raw 3. The Devil’s Jester 4. Master Of The Hellion 5. Holy Spirit 7. Red Light Trip 8. Rude Attitude 9. Misery In Black 10. Lucky Parasite 11. Forever Love It Loud LIZZY BORDEN set lista: 1. Tomorrow Never Comes 2. Red Rum 3. Voyeur (I’m Watching You) 4. Live Forever 5. Eyes Of A Stranger 6. Under Your Skin 7. We Only Come Out At Night (intro) 8. There Will Be Blood Tonight 9. Me Against The World 10. American Metal 11. We Got The Power 12. Rod Of Iron 13. Long Live Rock And Roll —dodatak— 14. Notorious 15. Master Of Disguise 16. Give ’em the Axe
Galerija slika
