Autor: Urban Bolta
Mjesto: New Age Club / Roncade (Treviso) / Italija
Datum koncerta: 30.10.2010
Broj posjetitelja: 700
Cijena karte: 25€ (pretprodaja) / 30€ (na dan koncerta)
W.A.S.P. su danas jedan od rijetkih glam metal sastava koji se mogu otisnuti na samostalnu turneju i pritom lijepo zaraditi. Većina usporedivih predstavnika “curičastog” heavy metala i hard rocka danas napola životari i turnejom jedva pokrije njezine troškove, a da ne spominjem tisuće bendova kojima je samostalna turneja nezamisliv pojam i u Europi se možemo samo pobožno nadati da će ih fortuna jednom donijeti u naše krajeve. No, W.A.S.P.-ovci se time ne opterećuju previše i stalno jure po koncertnim binama diljem svijeta, a svaka njihova turneja već tradicionalno staje i u istočnom dijelu Italije, gdje takva glazba ima snažno zaleđe. W.A.S.P. su baš na opjevanu noć vještica nastupili u klubu New Age blizu Trevisa, Blackieju i kompaniji već poznatom mjestu zločina.
Bend je lani objavio ploču “Babylon”, koja doduše ne otkriva toplu vodu, ali je više nego solidan uradak i dokaz da se Blackie Lawless, glavni akter sastava, još nije potpuno iscrpio. Unatoč tome što nastupi tih američkih šok rockera (više) ne predstavljaju višesatno orgazmiranje ispod bine, nego svaki nastup odrade posve rutinski, po liniji manjeg otpora, Rockline ekipica se u želji za druženjem i još jednom u nizu rock’n’roll večeri uputila na tri sata dug put prema Trevisu. I daleko od toga da smo bili jedini sa sunčane strane Alpa! Obilazak kluba u vrijeme dok su svoju zadaću predgrupa obavljala dva prilično generična predstavnika hard rockerske škole otkrio je da su se najave (jednom za promjenu) ostvarile i da je iz smjera Slovenije stigla cijela karavana nostalgičara za glamerskim osamdesetima. U dupkom punom klubu na nastup zvijezda večeri tako je čekalo čak nekoliko desetaka više-manje poznatih faca s naših koncertnih prostora. No, po staroj W.A.S.P. navici doista smo se načekali, debela sat vremena duga stanka između predgrupe i stvarnog početka već nam je pošteno načela živce!
Koncert je otvorila prastara On Your Knees s prvijenca “W.A.S.P. (1984) i pokazala da će idući sat biti doista paklen! U dvorani je puklo! Donji dio kluba New Age zahvatila je ludnica koja nije popustila sve do posljednjeg dodira žice i odlaska Amerikanaca s bine. Blackieja Lawlessa ovaj put na turneji ne prati jedan od njegovih najprepoznatljivijih simbola, moćni mikrofon koji ulijeva strahopoštovanje, nego se ovaj put zadovoljio posve običnim. Blackie, odjeven u prepoznatljive lance motornih pila na svakom rukavu, vladao je sredinom bine, dok su se glavni gitarist Doug Blair i basist Mike Duda energičnim šovom odlično snašli svaki na svojoj strani i usklađeno mijenjali pozicije. Ova dvojica su školski primjer kako optimalno iskoristiti binu i kako energiju glazbe prenijeti u samu scensku igru. Nakon The Who obrade The Real Me već je uslijedio jedan od vrhunaca večeri, L.O.V.E. Machine. Uvijek na tapetu – bez te skladbe ne prođe nijedna W.A.S.P. turneja – a unatoč tome uvijek dobrodošla! Nakon uvodnih skladbi odgovorni za mikser optimizirali su i zvuk, koji je isprva bio na vrlo niskoj razini. Zvučna slika bila je zamazana, gitare nejasne, prateći vokali bili su lijevo od bine, gdje sam se ja nalazio, potpuno nečujni. Tijekom koncerta zvuk je već došao na razinu na kojoj više nije bio smetajući faktor pri praćenju nastupa.
Skladba Crazy otvorila je središnji dio koncerta, čija je svrha bila upoznavanje s aktualnim albumom “Babylon”. Zajedno s Live to Die Another Day i Babylon’s Burning pjesme su predstavljale zaokruženu cjelinu reprezentativnog materijala i dobro su se odrezale, jurišanje nije popustilo! Skladbe uživo zvuče uvjerljivo, zapravo tek tada doista oživljavaju, osobito na talijanskom tlu, gdje su W.A.S.P. oduvijek mega popularni i nema straha za odziv. Oluju u prvim redovima barem na trenutak umirila je epičnost komada The Idol, prave rock opere, koja je Blackieja i kompaniju pri izlasku albuma 1992. definitivno udaljila od teze da momci cijelu karijeru pišu samo plitke komade iz prve. Solo ulošcima istaknuo se gitarist Blair, s osjećajem je polagao prste po vratu svoje gitare, i žmarci su bili tu! Redovni dio koncerta već nakon točno jednog sata (!!!) zaokružio je još jedan “jurišnik” s prvijenca, I Wanna Be Somebody.
Pomalo iznenađujuće, bis je otvorila skladba novijeg datuma Heaven’s Hung in Black (“Dominator”, 2007), koja je pokrenula val nagađanja čime nam, dovraga, bend namjerava poslužiti za sam kraj koncerta, s obzirom na to da je na izvedbu čekalo još malo more klasika. Ta čast je naposljetku pripala jednom od favorita publike, skladbi Blind In Texas, a već letimično promatranje događanja na bini otkrilo je da je dobar sat eksplozivnog nastupa težak zadatak za više ne baš mladoga Blackieja Lawlessa, jer vokalno više nije djelovao posve suvereno, češće su ga naime spašavali prateći vokali. Tu treba tražiti glavni razlog kratkoće W.A.S.P. koncerata – Blackie nije neuništiv. Ipak, potoci znoja iz tijela krepkog frontmana nisu bili uzalud – publika je dobila pošteni dozu iskonskog ludovanja… kratkog, ali slatkog! Teško bih rekao da Waspovci sa 70-minutnim koncertom vuku fanove za nos, jer se dobro zna da nikad ne poslužuju duži set, čega je unaprijed svjestan baš svatko tko za ulaz na koncert odbroji tih nekoliko desetaka eura ulaznice. Oduševljeni i izluđeni bili smo tog dana jedinstveni da nepopravljivi američki glameri još uvijek znaju poslužiti konkretnom dozom zabave. A to je na kraju krajeva jedino što doista vrijedi!
Fotografije: Martin Prezelj
Setlista
1.On Your Knees 2.The Real Me 3.L.O.V.E. Machine 4.Crazy 5.Live to Die Another Day 6.Wild Child 7.Babylon’s Burning 8.The Idol 9.I Wanna Be Somebody —dodatak— 10.Heaven’s Hung in Black 11.Blind In Texas
Galerija slika
