Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Cvetličarna MediaPark / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 30.11.2010
Broj posjetitelja: 400
Cijena karte: 30,00€
Paul Gilbert čovjek je koji spada među najbrže gitariste na svijetu. No brzina nije sve, da bi se mogao busati samo njome. Čovjek je u svojoj gitarskoj propovijedi pronicljiv kao nitko na planetu. Paul Gilbert apsolutni je posebnjak među gitaristima. Mršavi dugajlija, pravi pravcati pauk, koji ekstremno dugim prstima najvišeg faktora pokretljivosti izvodi vragolije o kakvima obični smrtnici među gitaristima mogu samo sanjati. Paul je poznat po djelovanju u razvikanim i ponovno aktivnim Mr. Big, kao i po članstvu u matičnom sastavu Racer X, koji je trenutno na pauzi. Paul Gilbert poznat je po brojnim samostalnim studijskim radovima, velikoj izražajnoj prilagodljivosti i pronicljivosti. Kao instrumentalni rocker – gitarist uz Stevea Vaija, kojeg povremeno opterećuje i odaje prečesto posuđivanje ideja od velikog učitelja Franka Zappe, zacijelo je najmanje predvidljiv. Paul je zacijelo jedan od rijetkih glazbenika koji uspješno miješa različite glazbene žanrove, a pritom zadržava dostupnost i široj publici. Oni su naizgled nespojivi, ali Paul svojom tehnikom i genijalnošću uspješno kroti naizgled neuhvatljive glazbene izazove. Uz izbrušenu većinu jedinstvenog pristupa sviranju gitare, Paul je i pravi šou man, a njegovi nastupi poznati su po tome što općem veselju, kojim vladaju šaljivost i nestašluk, nikako da se vidi kraj.
Paul Gilbert je u Ljubljani nastupio ovaj put ukupno drugi put. Godine 2007. odsvirao je nastup u Mariboru (RockLine je umjesto koncerta u Mariboru tada posjetio Zagreb – zbog veće odzivnosti i fleksibilnosti u suradnji s lokalnim promotorom). A 2008. smo Gilberta dočekali i prvi put u Ljubljani, kad je predstavljao svoj prethodni album “Silence Following By A Deafening Roar” (2008). Tada je Orto Bar bio rasprodan. U prostoru je kuhalo 180 ljudi. Prošle su dvije godine. Paul pak ima vani već novi studijski album “Fuzz Universe” (2010), koji slijedi smjelu poruku prethodnika i dalje neskriveno oduševljava svojom iskričavom propovijedi jedinstvenog karaktera.
Ovaj je put organizator uglednog gosta pozvao u dvoranu. Mediapark je bio vrlo solidno posjećen. Dobrih 400 ljudi marljivo je napunilo parter. Paul je na pozornicu stupio oko 21.30. S njegove desne strane stajao je stalni basist Craig Martini, a iza njegovih leđa za utvrdu bubnjeva sjeo je provjereni majstor tog zanata Jeff Bowders (oba glazbenika pozdravili smo na pozornici već prije dvije godine u Orto Baru). S Paulove lijeve strane ovaj put nije bilo klavijatura ni njegove žene Emi Gilbert. Ondje se pojavio gitarist i vokalist Tony Spinner. Tony je poznat prvenstveno po suradnji s jedinstvenim Toto. Zato je odmah bilo jasno da je ova turneja podređena višem sadržaju gitarskog sjeckanja! I još nešto. Već je uvodna skladba Last Rock And Roll Superstar potvrdila i to da je Spinner idealan izbor za Gilberta pri rješavanju zadane situacije, kad treba upotrijebiti visoki falsetto vokal. Ta je skladba uvodno predstavila izuzetno zanimljiv album koji je Paul snimio s Freddiejem Nelsonom i zove se “United States” (2008). Ako natuknem da je album pravi utjelovljeni križanac između Queen i Mr. Big, teško ćete vjerovati ako albuma još niste prije slušali. No Spinner je ovdje odmah pokazao zašto ga Gilbert treba. Vokalno je otvorio koncert. Ako si zažmirio, imao si osjećaj da s pozornice tijekom prve skladbe dolazi kar ženski glas. Slijedila je predstavljanje novog albuma “Fuzz Universe” sa skladbama Olympic i Fuzz Universe.
Zvuk je ovaj put u Mediaparku odličan. Na balkonu je glasnije, jer nema auditorija koji bi predstavljao djelomičnu (pro)bukovnu barijeru. Također su ondje izraženiji viši tonovi i zvuk još zdaleka nije tako baršunasto topao kao u parteru. Kako god, oba su soluna ušima silno prijazna i nude svim glazbenim gurmanima pravu slast neproživljenih snova, koje je za njih ovaj put pak proživio jedinstveni Paul Gilbert.
Gilbert je fantastičan. Nepogrešiv, paklenski brz. Vrat gotovo ni ne pogleda tijekom sviranja. Ne obraća se mnogo publici, sve rješava grimasama i gestikuliranjem. Pritom je neizmjerno zabavan i teatralan showman. Već sami naslovi autorskih skladbi u humoreskama ne odstupaju mnogo od budalaština tipa Budgie ili njegove ekselencije Franka Zappe, no Gilbert je samosvojan. Ovaj je put čovjek svoju set listu tek ponešto podredio izvedbi obrada. Očito je zaključio da to zna privući još više publike na koncerte, a svakako takav potez još učvršćuje platformu opuštenosti koje kod Gilberta ionako uvijek ima u izobilju tijekom nastupa. Prvi je odmak bila izvedba obrade Rock Me Baby, koja u izvorniku pripada B.B. Kingu. “Ne, nemoj. Što manje bluesa Paul, molim te!”,.. srećom se ovaj ponovno pojavio tek u bisu. Poznato je da “schredderi” tipa Gilbert nisu blues specijalisti i čak i ako ga sviraju samo i isključivo za zabavu, onaj prirodni žmoht koji nedostaje u takvom podavanju bluesa nikako ne uspijevaju nadoknaditi samo ludorijama.
Paul me je poslušao i od tu nadalje smo velik dio koncerta mogli uživati u izvedbi samostalnog materijala, kao i obveznih Racer X skladbi koje su stalnice posljednjih godina u repertoaru (Scarified, Technical Difficulties). Posebno iznenađenje i najslađi komad večernje torte druženja s Paulom Gilbertom ipak je donijela obrada. I to ne bilo koja. Poznajete velikane prog rocka i jedne od utemeljitelja tog žanra Yes? Skladbu s albuma “Fragile” iz 1972. i prvi hit The Roundabout? U produljenoj “normalnoj” verziji, kakvu možemo naći na studijskom izvorniku. Da! Odakle onda takvo oduševljenje?
Ne samo da je Gilbert skladbu gotovo u sekundu točno završio i duljinu izjednačio s verzijom s albuma “Fragile”, koja traje dobrih osam i pol minuta, nego je Paul baš sve originalne Wakemanove partiture na klavijaturama prilagodio svojoj gitari, suvereno ih “lovio” i usput za povrh još “odsolirao” cijelog Stevea Howea. Štoviše. Gitarista Yes, koji je zbog unatrag začešljane sijede kose u novom tisućljeću dobio nadimak “Doktor Sova”, ostavio je u svom teatru kar iza sebe. Tony Spinner se u ovom trenutku pokazao kao nevjerojatno uspješna aproksimacija jedinstvenog vokala Jona Andersona. Gilbert je naravno surađivao u duetima sa Spinnerom i zapanjio istovremenim obavljanjem dviju funkcija. Ne baš svakodnevnim lakim preigravanjem Ricka Wakemana na gitari i za tražene norme izvedbi uživo posve dostojnim pjevanjem (od Gilberta, kao gitarista, ne smijemo očekivati vokalni raspon tipa George Michael ili Freddie Mercury, to je jasno). Gilbertova verzija Yes klasika opravdala je svako izazivanje i igranje s vatrom. Nezaboravno i kažem vam. Već samo zbog izvedbe te obrade ovaj se put apsolutno isplatilo posjetiti Gilbertov koncert! Vokalni duet Spinner-Gilbert još je jednom uspješno kapitaliziran i u jedinoj Mr. Big skladbi Greeen-Tinted Sixties Mind! Nakon još jedne skladbe s “Fuzz Universe”, Batter Up, Paul je odlučio dvoranu preplaviti smijehom. Nema ljepšeg nego kad takav pozitivno nastrojen momak šiljastog nosa nestašno pretvori mračne The Doors u vragolaste nepodopštine i bezobzirno obradi opće poznati zimzeleni Light My Fire. Vrlo neobičan izbor, ali s obzirom na Paulov šaljivi karakter silno simpatičan. Naravno, Gilbert je ovdje više-manje namjerno “odlajao” vokal. Za Morrisona pač ne treba biti baš Luciano Pavarotti.
To je bio i kraj regularnog dijela koncerta. S obzirom na to da u Mediaparku moraš napraviti dugu šetnju pokraj publike do backstagea, klasičnog “bijega” s pozornice ovaj put nije bilo. Tako je Gilbert sa sastavom kar ostao na pozornici i utješio prisutne da će radije odsvirati koju skladbu više nego da bi ga publika morala čekati da se vrati za bis. Ovaj je bio, kako je već spomenuto, bluesovski obojen sa završetkom “odslalomiranim” u AC/DC maniri (Go Down).
Točno dva sata neizmjerne zabave češljanja gitarskog vrata, koje je 400 glava zagrijalo do vrelišta dok je vani bjesnio snijeg, ponudila su izravan dokaz da je Paul Gilbert u izvanrednoj formi. Neukroćen, nesputan, pun pozitivnih vibracija i iskričavosti. Kvartet je plasirao izvanredne energetske kvante i donio u Cvetličarnu jedno od najljepših i najveličanstvenijih rockerskih druženja u ovoj godini. S obzirom na to da 21.01.2011 izlazi novi studijski album sastava Mr. Big naslovljen “What If…” i s obzirom na još veću popularnost Mr. Big u usporedbi s Paul Gilbert Bandom, htio bih natuknuti svim slovenskim lokalnim promotorima da kuju željezo dok je vruće! Pozovite dakle Mr. Big u proljeće ponovno u Sloveniju. A vi koji ste ovaj put propustili Paula Gilberta u Ljubljani, ne čupajte obrve od očaja. Uzmite si vremena. Učinite si uslugu i 02.12.2010 u poslijepodnevnim satima odvezite se na izlet u obližnji Zagreb, gdje Paul Gilbert nastupa u tamošnjem klubu Boogaloo.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. The Last Rock And Roll Superstar 2. Fuzz Universe 3. Olympic 4. Rock Me Baby 5. Scarified 6. Norwegian Cowbell 7. Silence Following By A Deafening Roar 8. Green Tinted Sixties Mind 9. Will My Screen Door Stop Neptune? 10. Technical Difficulties 11. Paul Vs. Godzilla 12. The Roundabout 13. Batter Up 14. Light My Fire —bis— 15. Propeller 16. I Want To Be Loved 17. Little Wing 18. Down To Mexico 19. I’m Not Addicted 20. Go Down
Galerija slika
