Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Father
Izdavač: Dallas Records
Izlazak: 2010
Trajanje: 58:10
Ocjena: 4.9/5
Teško je povjerovati, ali nekako smo ipak izdržali pet godina apstinencije otkako je kroz slušne kanale pa sve do cerebralne jezgre moždane kore stigla prva pošiljka salvi teške kategorije i izvanrednih novajlija – grupe Father. Za svaku zrelu i punokrvnu stvar potrebno je vrijeme, a One Eon, novi album dinamičnog i obnovljenog, recimo to revitaliziranog i još poboljšanog oružja riječke scene, više je nego samo časni nasljednik visokooktanske Inspirite. Father su se vratili u maniri pobjednika i stvaratelja, a ne sljedbenika glazbenih trendova!
Rijeka je oduvijek bila leglo vrlo potentnih glazbenika, punih ideja i glazbe, a toj tradiciji sjevernokvarnerske prijestolnice ne iznevjerava se ni petorka mladih entuzijasta, formirana 2000. godine. Isprva kaljeni u brojnim lokalnim sastavima, okupe se, prebroje svoje snage i kreativni naboj pretoče u novu čašu čarobnog eliksira. Od tada su se usudili prijeći sa snova o osvajanju svijeta na djela, opsjesti britanski otok, uspješno ga uvjeriti u svoju snagu i začarati ga, a uz to začarati i sve sretne odabranike koji smo bili izloženi njihovoj glazbi. Iz Easymana rodila se priča o uspjehu koja se zove Father. Čista forma savršene toksične ljepote prožima i drugi album One Eon, koji je, kao što rekosmo, bio postavljen pred težak zadatak: nadmašiti izuzetno toplo i dobro primljen prvijenac. Father su glazbenu jezgru punih akorda, sočnih distorzija i prije svega mračnih, ali nimalo depresivnih aranžmana podigli na još višu evolucijsku razinu. Pet očeva – od toga su četiri stara poznanika iz stare postave (karizmatični pjevač Mihael Prosen, gitarski konglomerat izvanrednih gitarista Dario Pazanin te legendarni zvučni mag grupe – Pinky – i uvijek pozitivno raspoloženi i besprijekorno precizni basist Franjo Jardas), a za bubnjevima briljira ovaj put novi bubnjar Marko Jurić – iznijelo je slatko čudovište! Spomenuta promjena bubnjara bila je ključna za prelazak na još bolju platformu za lansiranje u svjetski međuzvjezdani prostor. Marko Jurić, središnja ritmička os grupe, inače je “kriv” za ritam u sastavima Belfast Food i Beatles Revival bendu, a u devedesetima prošlog stoljeća bio je član alternativne postave Gipps & Gaston, te se komplementarno poklopio sa samom jezgrom onoga što Father jesu. Grupa je prozračila sve ventile i iz kreativnih izvora izvukla utjecaje svoje mladenačke inspiracije (ta, dragi moji, oduvijek je crpila iz Tool, A Perfect Circle, Pantere i svega onoga zbog čega mi uz svaku notu njihova stvaralaštva rado cure sline) te stvorila nešto posve samosvojno. Pa prijeđimo odmah na konkretno, na ploču!
One Eon je skup od desetak izvanrednih skladbi među kojima nema popuna. Jedini skretanje u stranu, ako baš želite, je intermezzo skladba Dreams, koja povezuje cjelinu u još kohezivniji skup. Otvaračka salva užitka vodi vas iz ekstaze u ekstazu, od uvodne skladbe i prvog aduta albuma – pjesme Venus & Mars nadalje. Otvaračka salva je kao korteks čiste esencije Faith No More, a Father time ne postaju sljedbenici opasnih puteva kopiranja, nego svoju priču ispričaju na sebi svojstven način! Spoj erotike i borbenosti obaju planeta definira nepokolebljiv karakter riječkih glazbenih boraca. Father svojom putanjom, trajektorijom, linijom jasnih ciljeva prodiru još dublje skladbom The Downloader. Rifovi se nižu divljim tempom, a puni zvuk nadopunjuju gotovo maidenovski ekskurzi u filmske semplove te toolovska naracija naizgled ambijentalnih poruka. Prava revolucija je revolucija svijesti! Doživljaj svega diže se na višu razinu, na kojoj vas treba nježno nositi još dalje i više! A tome udovoljava vrlo profinjena tekstura skladbe Part Of Me. Instrumentarij soničnih zahvata, kojih se ne bi sramio ni Billy Howerdel sa svojim paklenim savezom, crta savršene krugove na nebu prelijepih boja, a na usta vam se ubrzo prikradaju posve iskreni i osjećajni vjesnici višestrukih glazbenih orgazama. Balkanska ritmika, koja u sinkopiranju podsjeća na zahvate Vlatka Stefanovskog, alternativno osvježena ne namjerava zanijekati korijene iz kojih raste ovaj divni cvijet stvaralaštva. Toj mantri slijedi i Pyxis, povratak orijentalnoj napetosti – dečki su ljubitelji i japanske ikonografije – pa po samurajski zareže u SOAD melodici skladbe Satango, a kako su samuraji bili i pjesnici i filozofi, nadahnuti idejom traganja za savršenim cvijetom trešnje, u nastavku meditativno zaplivate u interludiju malog bisera skladbe Dreams, koji logično i melodijski preraste u kanonadu skladbe Of Truth And Light. Ponovljene strukture i linije pune vas i site, ali nikako ne počinju dosađivati. Nakon smirenja slijedi vrijeme za novo uspinjanje na platoe kontroliranog bijesa i brutalnosti. Zašto vam se sviđala Pantera? Zbog rifova, izvanrednih gitarskih pasaža, bijesa ili čiste iskonske prirodne organske povezanosti svih dijelova? Svim tim predikatima udovoljava Mangiafuoco Il Magnifico, a na punu sočnu podlogu glazbe tako se lijepo i moćno propinju epski vokali izvanrednog vokalista i uživljenog interpreta Mihaela. Nakon Pantere nađete se u gotovo metallicovski obojenom izlasku u glamurozni pompozni outro, da biste prešli na punkovski nabrijani ples po vrhu Katane. Brighter Than Sun, a rekao sam da se neću upuštati u pretjerana uspoređivanja, zvuči doista kao da se hrani nektarom Alice In Chains, a cantrellovski osjećaj za glazbenu kompoziciju varira od distorzije do čiste, zračne i osjećajne akustike te natrag do tamnih slojeva gustih zvukova grmljavine. Prije velikog finala u kolaž se utka osjećaj orijenta, bliskoistočnih salvi ratnih fanfara pjesme Home Away, a završni čin je poklon liverpoolskim velikanima, grupi The Beatles. Ah, te obrade! Svetogrdno nonšalantno i gotovo previše samouvjereno mnogi se glazbenici hvataju starih, već slušanih i poznatih motiva. Kako to zvuči kod Father? Eleanor Rigby je savjesna obrada originala kojem po borgovsku daju cijelu hrpu novih bioničnih poboljšanja, no kako sam obrada starih napjeva nakon grotesknih zahvata Korna i brojnih drugih već odavno sit, parabola užitka tu se ipak malo spusti, ali radoznalost tjera dalje, no što će, stigli smo do krajnjeg ruba ovogodišnje doista izvanredne glazbene ponude!
Father su parabolu užitka savjesno i korektno doveli do kraja, a ja bih u svojoj razmaženosti htio još! Empirijski su dokazali da su sazreli u još bolje glazbenike i iznjedrili novu i još poboljšanu verziju albuma koji bi mogao osvojiti svijet. Moj par ušiju već je nekoliko godina uvjeren, a na vama je da sami poslušate ploču i uvjerite se radi li se o pretjerivanju, paradi praznih riječi ili su sve to gole činjenice. Osobno ću radije opet sjesti u naslonjač, pritisnuti “play” i poluzatvorenih očiju odletjeti u široka prostranstva svemira. One Eon je sjajno polazište, vrijedno brojnih (zlo)upotreba i beskonačnih sati vašeg tako dragocjenog vremena i slušateljske pažnje. Genijalnost i izvanrednost naime su u detaljima, a njih ovdje nikako ne nedostaje!
Postava
Mihael Prosen – vokal
Dario Pazanin – gitara
Davor Tomić – Pinky – gitara
Franjo Jardas – bas
Marko Jurić – bubnjevi, semplovi
Produkcija
Mario Juničić, Davor Tomić –Pinky & Father
Popis skladbi
1. Venus & Mars
2. The Downloader
3. Part of Me
4. Pyxis
5. Satango
6. Dreams
7. Of Truth and Light
8. Mangiafuoco Il Magnifico
9. Katana
10. Brighter Than Sun
11. Home Away
12. Eleanor Rigby
