Mjesto: Arena / Beč / Austrija
Datum koncerta: 17.11.2010
Broj posjetitelja: 300
Cijena karte: 19€ (prodaja unaprijed) / 24€ (na dan koncerta)
Što je ljepše od predbožićnog death metal kolektiva? Ništa! Svatko kome death metal išta znači morao je biti tamo. No na razočaranje svih nas prisutnih, broj posjetitelja bio je vrlo, vrlo, vrlo nizak.
Propustiti Job For A Cowboy i Whitechapel u kompletu praktički je grijeh. Tim gore za vas – pozeri!
Za uvod nas je dočekao aperitiv po imenu Trigger The Bloodshed, koji po svim pozornicama svijeta širi zlo i uništenje. Da Engleska nema dobrog modernog metala, kažete? To nije istina. Malo je mora njih, a TTB definitivno spadaju među njih. Počevši s deathcoreom i nastavljajući s death metalom, to je pravi preokret u dobrom smislu. Kao što iznenađuju na albumima, iznenađuju i na pozornicama. 16. rujna smo/ste ih imali priliku vidjeti i u Ljubljani, no u Beču su okupili samo veću glavu mase nego što ju je imala Ljubljana. Dečki se posla lataju ozbiljno, kako i dolikuje. A bez filmskih uvoda jednostavno ne ide. Kao u Ljubljani, i u Beču su koristili te zvučne sekvence koje su začinile događanje. Nema što reći. Dečki pile, kolju, mesare i žderu sve pred sobom. Vokalist Jonny Burgan te lead gitarist i prateći vokalist Rob Purnell lijepo se nadopunjuju i stvaraju pravu atmosferu rata i klanja, odnosno prolijevanja krvi. A da sve bude savršeno, iza bubnjeva se zabarikadirao Dan Wilding, koji je publici poznatiji kao bivši bubnjar belgijskih death/grind legendi Aborted. Da ne duljimo. Dečki su svirali odlično, udarno i nasilno. Vrijedi pogledati, ako ste ikako u blizini njihova koncerta.
Nakon aperitiva dolikuje poslužiti predjelo! Ova je turneja ovaj put svoje nazvala Annotations Of An Autopsy, ili skraćeno AOAA. Baš kao i TTD, i AOAA dolaze s kraljevskog otoka i još su jedan dokaz da Engleska ima dobre moderne metal bendove. Ti malo obilniji momci na pozornicu su došli mrkih pogleda i znali smo koliko je sati. Počeli su udarati po instrumentima kao da sutrašnjeg dana nema. Instrumentalni dio sam po sebi doduše nije ništa posebno. Ponavljajući “breakdowni” kroz cijeli koncert čovjeka malo uspavljuju, no glas Stevea Regana čuje se i u 13. selu. Budući da smo kod novodobnih bendova navikli na “inhale growlanje” i “pig-squealanje”, AOAA ruše taj stereotip. Steve doslovno prekašava mješavinu svinjskog i volovskog vokala. Na trenutke je vrlo zastrašujuće. Dečki su nabijali dobrih pola sata i vrlo brzo došlo je vrijeme da prestanu. Mali “mosheri” bili su razočarani jer neće imati na što više plesati, odnosno mahati i vitlati rukama te šutirati u zrak i oko sebe, a mi ostali bili smo razočarani jer smo uživali u samoj glazbi. Svemu jednom dođe kraj, pa je i AOAA showu jednom moralo doći kraja. Preporuka dečkima: Svirajte malo brže i ljudima ćete kidati lubanjske svodove.
Budući da smo aperitiv i predjelo konzumirali, nastupilo je vrijeme za glavno jelo (po mišljenju većine). Turneja je ponudila izuzetno dobar recept za glavno jelo i poslužila nam ga kao Whitechapel. Ti majstori deathcorea (također po mišljenju većine slušatelja) došli su iz zemlje u kojoj med i mlijeko teku za taj žanr (SAD) s namjerom da svim ljubiteljima tog žanra što sjajnije začine ostatak 2010. I što Whitechapel čini tako posebnima? 3 gitare i mali ljuti vokalist, naravno. Možemo reći da su moderni death metalski Iron Maiden. Kako i dolikuje njihovu showu, dođu na pozornicu i počnu žarit bez ikakvog uvoda. Tri gitare rade svoje, ljuti basist bijesno vitla svojim instrumentom, a s novim bubnjarom dečki su udahnuli nešto svježine u grupu, jer se originalni bubnjar Kevin Lane nažalost nije mogao pridružiti turneji. Ono što pak čini bijelo-kapelske dečke tako posebnima i zanimljivima jest vokalist Phil Bozeman. Čovjek je prisutnima parao gaćice na način o kojem su prethodni AOAA mogli samo bunovno sanjati. Slaba strana nastupa Whitechappel bio je gubitak growla usred samog growla. No to mu ne možemo zamjeriti jer je na pozornicu došao neispavan i izmučen od 8-satne vožnje iz Švicarske. A da stvari budu još gore, putovali su kombijima jer nije bilo tour busa. Unatoč tome publika se nije dala zbuniti i punom je snagom ludovala s pjevačem. Nažalost, to je veselje trajalo samo 45 minuta. Naravno, Whitechappel nisu ostavili publiku hladnih glava, jer su joj poslužili hit This Is Exile. Više nego uvjerljiv nastup!
A što se lijepo spremalo za poslije objeda u obliku deserta? Taj je bio nešto posebno. Razni tiramisui i sacher torte mogu se sakriti pred onim što smo mi konzumirali. Treba li uopće nagađati? Taj desert nosi ime Job For A Cowboy. Epski uvod i dolazak benda bili su znak za stanje borbene pripravnosti. Grupa sijeva, u dvorani kuha. Pilanje modernog death metala, koji sa svakom novom pjesmom sve više vuče na “oldschool”, bilo je pravi fenomen večeri. Instrumentalisti su svoj posao obavljali odlično, za razliku od basista Brenta Riggsa, koji je više-manje hodao po pozornici kao model i razmetao se svojim pijetlovim čuperkom kose.
I vokalist Jonny Davy malo je razočarao svojim “screamom”, koji se čuo kao lajanje patuljastog psića. Hvalevrijedni “growl” opravdao je sva očekivanja, a screamovi su malo razočarali, po toj su strani naši kauboji ostali na razini Whitechapel. Stvar je Jonny pogoršao time što je na pozornici “tankao” viski, koji je smrt za glasnice. Jonnyju to definitivno šteti, za razliku od Lemmyja (Motörhead), koji samo na taj način može učvršćivati gnusnost svog legendarnog hropca. To (prelijepo) lajanje nekako smo preživjeli, što se ostalih kriterija tiče, koncert je u cjelokupnom zbroju bio vrlo solidan i vrijedan svakog gledanja i slušanja. Držimo fige da JFAC u bliskoj budućnosti dođu i k nama. Ako dođu, onda molim lokalne promotore da Jonnyju zabrane svaki ulazak u bilo koju trgovinu sa žestokim pićima. Hvala na razumijevanju.
S JFAC-om je naša večera došla kraju. Obilno nahranjeni dozom death metala i s osmijehom na licu polako smo se uputili do auta i potom doma u Sloveniju. Koncertni posjet poslužio je pravim “šopanjem” i totalnim masakrom. Očito su se ovog događaja primile preroške riječi (ne)slavnih rap/hardcoreovaca Deez Nuts: “Tonight we’re gonna party like there’s no tomorrow”.
fotografije: Tjaša Saje
Galerija slika
