Potpuno bez iluzija, reflektirajuća heavy metal zabava u Kotlovnici! (2011)
Autor: Rok Klemše
Mjesto: MK Kotlovnica, Kamnik
Datum koncerta: 17.03.2011
Broj posjetitelja: 90
Nakon duljeg vremena ponovno je oživjela pozornica kamniške Kotlovnice, koja je ovaj put u svoje svetište mamila trima bendovima – tek ispečenim Reflecto, koncertno iznimno aktivnim Divine Illusion te starim mačkama Metalsteel, koji ubrzano i marljivo predstavljaju nedavno izdani četvrti studijski album Entertainment.
Pozornicu Kotlovnice ovaj je put koncertno razdjevičila tek ispečena progresivna metal postava Reflecto, kojoj je to bio tek drugi odsvirani nastup. Nakon premijernog nastupa u Zakonu na Vrhniki, Reflecto su se vratili u svoj rodni Kamnik i u dobrih pola sata predstavili za tako svježu postavu kvantitativno i kvalitativno zavidan program. Osim toga, momci u svojim redovima u središte postavljaju Elu Gaborovič, koja svojim markantnim, snažnim i dubljim, gotovo soulovskim vokalom Reflectu daje posebnu notu koja bend posve odvaja od tipičnih prog metal sastava. Reflecto su za sam uvod dokazali da je stvar postavljena smrtno ozbiljno i poslužili nam prilično odpuljenu Symphony X poslasticu Evolution. Ta je američka postava inače velik utjecaj na bend, što se osobito lijepo čuje u gitarskim linijama koje spretno koketiraju s linijama Michaela Romea. Srećom, Reflecto se mogu pohvaliti i vrlo obećavajućim autorskim materijalom, ponajprije bujnom prog metal šusačinom Madness te lakšom Under Cover, koja lijepo predstavlja spretno izrađenu klavijaturističku podlogu. Za uistinu lijepo i ugodno iznenađenje pobrinuli su se Reflecto s Kansas klasikom Carry on My Wayward Son. Unatoč tehničkim problemima i još ponekim porođajnim mukama u obliku manjih kiksova i fuševa, Reflecto su svakako nova postava na slovenskoj metal sceni koju će se u budućnosti još itekako isplatiti pratiti, jer obećava mnogo.
Nešto stariji znanci pozornica su Postojnčani Divine Illusion, koji od izdavanja EP-a Genetic marljivo i ustrajno skupljaju koncertne kilometre. Upravo zato su momci već standardno odlični, savršeno uigrani, energični, a prije svega znaju laskati publici i uspješno je animirati. Pritom glavnu ulogu odigrava simpatičan frontmen, koji se može pohvaliti i zavidnom snagom glasnica, a čvrsto je usidrana i instrumentalna četvorka. Jasno se čuje da su Divine Illusion dobro potkovani u sviranju power metala na skandinavski način, a njegovu klišejiziranost uspješno razbijaju progresivnim zahvatima bendova tipa Threshold, što znači raznolikost tempa i ritmova, kompleksne i razgibane instrumentalne linije te razrađene aranžmane. Uživo zato vrlo šareno ispadaju autorske skladbe, koje su hvale vrijedne, a set Divine Illusion začine odabranim obradama. Skladbama poput Eagle Fly Free, Wasted Years te Hunting High and Low uspješno pušu na dušu okupljenima ispod pozornice, na kožu je momcima pisana sjajno izvedena Slipstream, a prilično mimo, barem po mojem mišljenju, promašuju s Madonninom La Isla Bonita. Lako bih preživio i bez nje. Divine Illusion se osjeti marljiva koncertna prisutnost po domaćim pozornicama, no upravo zbog njezine učestalosti poželio bih da momci malo promiješaju izbor skladbi, jer već dulje vrijeme slušamo (inače odlične!) skladbe s EP-a te već pomalo prežvakane obrade.
Taj problem nemaju medvjedaste zastavonoše domaćeg heavy metala Metalsteel, jer se cura i dečki mogu pohvaliti s čak četiri studijska izdanja, a posljednje od njih, Entertainment, još je posve svježe. Velik dio svog nastupa Metalsteel su tako posvetili podrobnijem predstavljanju novog albuma i uistinu je bilo užitak čuti da skladbe poput Life Story, One More Shot, The Trip te zanimljivo izvedena Let Me Be Your Guide, za čiju je izvedbu vokale preuzeo Matej Sušnik i tu ulogu suvereno i s odličnim uspjehom odradio (dotičnu skladbu na albumu naime pjeva sirena James Rivera)! Metalsteel inače brinu za stalnu i dinamičnu scensku igru, čiji su nositelji ponajprije živahni i razigrani Rok te Matej, s kojima se redovito i brzo premještaju od mikrofona do mikrofona. Zarazna melodika izvrsno napisanih gitarskih linija uživo još brže uđe u uši i vrlo brzo se uhvatiš kako, isprva mrmljajući, a zatim urlajući, na sav glas pjevaš vokalne linije. Veliko blago kod Metalsteel krije se i u čarobnim basovskim linijama koje pušu ispod prstiju karizmatičnog Mateja, a veliko je veselje uživo čuti i udarnije bubnjeve po kojima Daša tuče bez milosti. Bogatu zvučnu sliku Metalsteel obogaćuju još i vokali, koji uglavnom dolaze iz grla Benyja, koji se razvija u sve boljeg vokalista, a za moćnost i pompoznost brinu snažni i često prisutni prateći vokali. Jedan od ljepših i (gorko)slađih trenutaka u slovenskom metalu uopće zasigurno predstavlja izvanredna balada Topla je smrt, koju zajedno s Matejem odlično otpjeva Daša i tako skladbi dodaje emotivan ženstven vokal, što još više poboljšava već ionako jezovitu i melankoličnu skladbu. Ovaj put su Metalsteel posebno iznenadili i rušilačkom izvedbom klasike s albuma Taste the Sin, rjeđe sviranom The Lonely Mans Revenge. Koncert u Kotlovnici bio je još jedna potvrda da su Metalsteel trenutačno jedna od snažnijih koncertnih postava kod nas i da se Entertainment već lijepo hvata među posjetiteljima koncerata slovenskih metal sastava.
Fotografije: Nina Grad
Galerija slika





















