Mjesto: Ljubljana / Cvetličarna MediaPark / Slovenija
Datum intervjua: 17.03.2011
Tony Kakko je glavni vokal, glavni skladatelj i pokretačka snaga finskih power metalaca Sonata Arctica. S Tonyjem smo izmijenili nekoliko riječi o zadnjim dojmovima s nove maratonske turneje, novom albumu “The Days Of Grays” i budućim glazbenim izazovima grupe. Sve se to odvilo prije koncertnog nastupa grupe u Ljubljani, 26.02.2011.
Turneja “The Days Of Grays” postiže nove epske razmjere. Ako zbrojimo cijelo razdoblje od studenog 2009., zapravo ste na turneji godinu i pol, a ovaj posjet Ljubljani spada već u drugi dio europske turneje, na kojoj još uvijek predstavljate vaš aktualni studijski album “The Days Of Grays”. U to ste vrijeme obišli gotovo sve dijelove planeta. Kakvi su dosadašnji dojmovi? Jeste li se umorili? U Australiji ste se, na primjer, ponovno sreli sa svojim starim drugarima, grupom Vanishing Point, s kojom ste 2001. već jednom nastupali u Europi…
Tony: Zapravo smo do ovog dijela turneje imali tri mjeseca pauze, a ovaj trenutni nastup u Ljubljani tek je drugi nastup na novoj turneji, tako da smo svježi i odmorni te apsolutno u punom zamahu. Da. Lijep smo dio puta već prevalili kad je riječ o promociji novog albuma. Što se tiče Vanishing Point, taj kontakt održavamo još od 2001., kada smo šest zajedničkih tjedana tadašnje turneje s Gamma Ray proveli u autobusu i u tom smo se druženju pretvorili u prave braće. Snimili smo čak i jednu njihovu pjesmu i obradili je! To je Two Minds, One Soul s albuma “Tangled In Dream”. Razmišljali smo da je sada jedinstvena prilika da podoživimo europsku turneju pa smo ih pozvali da s nama odsviraju nastupe po Australiji. S dečkima smo stalno u kontaktu, sve ove godine. Doduše, ne često, ali kontakt održavamo.
Kako doživljavate Sonata Arctica i ti osobno, reakcije publike na različitim pozornicama svijeta na ovoj novoj turneji?
Tony: Posvuda smo dočekani salvama velikog oduševljenja. Na ovoj smo turneji posjetili i neke dijelove Azije, kao što su Kina i Tajvan, pa već spomenutu Australiju, gdje prije toga nikad nismo nastupali. Dojmovi su posvuda bili fantastični, a posebno treba istaknuti Japan. Tamo smo nastupali već mnogo puta i to je za nas posebna zemlja, gdje predanost obožavatelja ne poznaje granice.
Razgovarajmo o novom albumu “The Days Of Grays”. S albumom “Unia” isprobali ste neke nove glazbene vidike, a “The Days Of Grays” se nekako ponovno vraća klasičnom pristupu Sonata Arctica, ali s puno zrelijim, organskim zvukom. Kako bi ti opisao priču svog novog studijskog dostignuća?
Tony: Definitivno je “Unia” za nas značila nešto posebno. Meni je osobno predstavljala katarzu, svojevrsno osobno pročišćenje. “The Days Of Grays” svojevrsna je kombinacija albuma “Unia” i našeg standardnog “pre-Unia” pristupa. Oba su albuma izvrsna, ali prije početka snimanja novog albuma osjećali smo da nećemo moći nastaviti u smjeru albuma “Unia”. Kao autor glazbe htio sam promjenu. Osvrnuo sam se na naše korijene i tako unio naš klasični pristup u ono što smo prije toga postigli s “Unijom”. “The Days Of Grays” opet je pristupačniji album u usporedbi sa složenijom “Unijom”. Na albumu “Unia” ima mnogo detalja i albumu stvarno moraš dati vremena da ti uđe pod kožu. Uz album “The Days Of Grays” pak me vuče prema našim starijim albumima, osobito prva dva izdanja. Naravno, danas smo stariji, zreliji, puno jasnije izražavamo ono što doista osjećamo u sebi. Da izrazimo ono što pokreće naš razvoj, vodilju naše glazbene vizije..
Je li dolazak novog gitarskog pojačanja Eliasa Viljanena na bilo koji način utjecao na proces pisanja i stvaranja novog Sonata Arctica ili na izgled vašeg glazbenog izričaja?
Tony: I dalje sve pišem sam. Svu glazbu. Sve što snimim, sve ideje, pošaljem dečkima da preslušaju materijal i dodaju u moj materijal vlastite ideje te tako nadograde platformu. Elias je s nama od 2007. i za njega je prvi album na kojem je surađivao sa Sonatom Arctica bio svojevrsna kušnja. Osjećalo se da je pomalo nervozan, manje opušten, vjerojatno je u njemu tinjala iskra prevelike doze poštovanja, u to naravno nisam posve siguran. Tako nije posvećivao mnogo pažnje iskorištavanju mogućnosti da zapravo ulaže sebe, kao glazbenika, u stvaranje pojedinih ideja za album “Unia”. Bio je pomalo plašljiv. Za naš novi album “The Days Of Grays” oslobodio se tih okova i u našu je glazbu unio svoj glazbeni ja, svoj karizmu, što se definitivno vidi na svježini samog izdanja.
Jeste li dugo tražili odgovarajuću zamjenu za Janija Liimatainena na gitari?
Tony: Zapravo ne. Eliasa smo već dugo poznavali. Znali smo da je riječ o glazbeniku izuzetnog dometa kad je u pitanju sviranje gitare. A prije svega, glavno je bilo to da se Elias osobnošću odlično uklopio u karakter ostalih članova našeg tima, što je prevagnulo u odluci da ga primimo na naš brod. Svakako je to najvažnije. Nije dobro imati u ekipi najboljeg gitarista na svijetu – karikiram. To nikako nije dobro ako je istodobno velika tikvan i s njim se zbog njegovih hirova teško slaže cijela ekipa. Elias se našao na pravom mjestu. Vratio nam je svježinu, opuštenost, smisao za humor… Elias je vrlo zabavna osoba.
Na novom je albumu sudjelovao i čelist sastava Apocalyptica Perttu Kivilaakso.
Tony: Pisalo se ljeto 2008., kad su obje grupe nastupale na ljetnim europskim festivalima. Kad smo se zajedno našli u Finskoj, dečki iz sastava Apocalyptica pozvali su me na pozornicu da otpjevam vokale na nekoliko njihovih koncerata na pojedinim skladbama. Rado sam pristao. Naravno, već sam tada došao na ideju da pitam dečke bi li netko surađivao s nama na novom albumu. To je zapravo uvijek bila moja želja, da jednom surađujemo. Dogodilo se da je u razdoblju kad smo slagali novi album vremena imao upravo Perttu, koji je tako obogatio izgled skladbi na albumu i udahnuo im posebnost u aranžmanima. Vrlo sam zadovoljan što smo ga uspjeli pridobiti za suradnju.
Htio bih te pitati, kao što pjevača pita apsolutni laik, sljedeće. Postoji li neki poseban recept kojim svoj vokal održavaš u vrhunskoj formi kroz godine karijere, jer si neprestano izložen doista najtežim dionicama i zahtjevnoj vokalnoj artikulaciji kad se nađeš na koncertnim pozornicama?
Tony: Zapravo je to za mene zahtjevno u fizičkom smislu, jer ne koristim falset, nego samo “vičem”. Naravno, to se najviše osjeti u izvedbi visokih linija, niže su lakše. Činjenica je da se vokal s godinama snizuje. Pazim da ne pijem hladna pića, kontroliram se kad sam na zabavama da im se izbjegnem. Tu i tamo popijem koje pivo, a to je ujedno i sve. Na turneji ne pijem alkoholna pića. Isto tako to ne smije činiti ni Tommy (Tommy Portimo, bubnjevi, op.p.), jer mora održavati visoku formu fizičke izdržljivosti. Uz tu razliku da je u ovom slučaju moj vokal zapravo instrument o kojem moram brinuti cijelo vrijeme. Ostali članovi se uglavnom moraju kontrolirati samo u razdoblju turneja, kod mene to ne dolazi u obzir. Na vokal pazim stalno. Kad sam kod kuće ili na turneji.
Nedavno je legendarni vokalist Rob Rock izjavio u jednom od intervjua za RockLine da stariji kako postaješ, vokal dobiva više “debljine”.
Tony: Svakako! A u slučaju svake prehlade to može donijeti pravu noćnu moru za pjevača poput mene. Jednostavno. Zbog načina interpretacije skladbi kojem pristupam s njim. Znaš, da sam siguran da se vokal neće promijeniti ni nakon dvadeset godina, ni na tren se ne bih opterećivao time da moram i po dvadeset večeri zaredom skakati po pozornici kroz dim, zaparu, zadimljen zrak, ponekad i nepodnošljivu vrućinu. Ali tako danas više ne ide. Sada, kad sam zreliji i iskusniji, pazim da pišem skladbe u nižim položajima koji odgovaraju mom vokalu, a i na pozornici povremeno improviziram tako da očuvam snagu vokala i da ga ne istrošim. Istodobno mi to predstavlja veliku zabavu, jer me tjera da isprobavam novo. Primjerice, album “The Days Of Grays” skomponiran je tako da sve njegove skladbe mogu s velikom lakoćom izvoditi i na pozornici.
Kada si se još kao dijete ili tinejdžer odlučio okušati u ulozi pjevača? Koja je u tom pogledu bila prijelomna točka tvog života?
Tony: Imao sam tri godine, bio sam s roditeljima i zimi smo čekali na jednoj od autobusnih postaja. Igrao sam se snijegom dok smo čekali autobus. I pristupio mi je stariji muškarac koji me sve to vrijeme promatrao te me upitao: “Što ćeš raditi kad odrasteš?” A ja sam mu odgovorio: “Bit ću pjevač.” On me pita natrag: “Operni pjevač?” i odvratim: “Ne! Rock pjevač!”. Dakle, od samog početka u meni je tinjalo nešto što mi je nalagalo da slijedim taj osjećaj, koji me na kraju doveo na pravi put. Naravno, na to se nikad nisam svjesno prisiljavao. Ali u meni je uvijek tinjala neka ambicija, makar je se nisam odmah bio svjestan. Oduvijek sam rado pjevao i isprobavao svoj vokal. Zatim sam se susreo s glazbom grupe Queen, 1985. ili 1986. To je bila grupa koja je utjecala na moju glazbenu percepciju još u vrijeme mog odrastanja i oblikovala moj glazbeni razvoj….
…naposljetku to odražavaju osobito album “Unia”, ali i vaš zadnji album…
Tony: Da, da. Čuješ Queen. Tome ne možeš pobjeći kod Sonata Arctica. Uostalom, uvijek sam obraćao pažnju i bio sklon svemu što je sadržavalo jasno naglašenu melodičnost. A tu je obuhvaćen širok spektar. Od klasične glazbe do black metala i svega između.
Prije nego što privedemo ovaj intervju kraju, htio bih te pitati još ovo. Planirate li u bliskoj budućnosti i neko koncertno izdanje, možda DVD ili nešto slično?
Tony: Da. U travnju ove godine, kad stignemo kući u Finsku, planiramo snimiti jedan od naših koncerata i uključiti ga na DVD. Kad budemo nastupali u gradu Oulu, koji se nalazi blizu mjesta gdje je Sonata Arctica zapravo i doma. To će za nas biti vrhunac trenutne europske turneje, koja će se tako završiti svega 20 km od naših domova u Finskoj, što je za nas silno uzbudljivo iskustvo i jako mu se veselimo. Inače, ljeto ćemo provesti nastupajući po festivalima, a u jesen se opet upućujemo na pisanje materijala za novi studijski album.
Tony, hvala ti za tvoje dragocjeno vrijeme, želim ti obilje uspjeha na novoj europskoj turneji i prije svega da je sretno izvedete.
Tony: Hvala i vama.
fotografije: Nina Grad
Intervju je nastao u suradnji RockLine i Rock Hard Slovenija.
Koncertnu reportažu s nastupa grupe Sonata Arctica, od 26.02.2011., u Ljubljani, možete pročitati OVDJE.
Galerija slika
