Lokacija: Ljubljana / Križanke / Slovenija
Datum: 20.09.2012
Još prije godinu dana mnogi koji za uživo gledanje svojih omiljenih glazbenika moraju putovati u inozemstvo, svakoga tko bi se usudio prorokovati da će koncert dvaju legendarnih britanskih rock sastava, Nazareth i Wishbone Ash, usred Ljubljane naići na odličan odziv, otpisali bi samo sarkastičnim smiješkom. Srećom, i stvari u našoj dragoj ‘kokoši’ vrlo polako, ali ipak idu nabolje kad je riječ o odnosu Slovenaca prema kvalitetnoj rock glazbi i sve većem posjetu koncertima na kojima nastupaju glazbene legende, među koje spadaju i spomenuta dva sastava. Pogled na dupkom pune Križanke pružio je savršeno zadovoljstvo uz spoznaju da Slovenci (uz standardnu obilnu ‘pomoć’ posjetitelja iz susjednih zemalja) i dalje imamo dovoljno ljubitelja klasičnog rocka da se, kao što se to previše puta dogodi, ne osramotimo. Pritom sve pohvale organizatoru na izuzetnoj hrabrosti, jer mu je uspio doista velik i riskantan potez. Nadajmo se da će uspješan posjet iz svih krajeva Slovenije i šire biti dobar pokazatelj za organizaciju daljnjih koncerata s njegove strane.
GHB:
Prije dolaska obiju legendi zagrijao nas je naš domaći dečko, Grega Habič Band, kojeg je na pozornicu najavio nitko drugi nego glavni urednik RockLinea i dragi brat Aleš Podbrežnik. Nadobudni gitarski virtuoz, žanrovski nespojiv s obje glavne atrakcije večeri, svirajući svoju jedinstvenu verziju instrumentalno posoljenog ‘gitarskog rocka’ u kojem se kriju utjecaji raznih žanrova, doživio je dostojan odziv publike, što je bilo zaista lijepo vidjeti i gospodinu Habiču služi kao lijep vjetar u leđa za buduće pothvate.
WISHBONE ASH:
Britanske art rock teškaše na pozornicu je najavio Rockline novinarski kolega, legendarni Jernej Vene, koji je među ostalim objavio i imena svih članova sastava. Wishbone Ash, koji se nakon izlaska aktualnog studijskog albuma »Elegant Stealth« (2011) i dalje nalaze u fenomenalnoj koncertnoj formi, bili su apsolutni pobjednici večeri i ukrali su Nazarethu titulu glavne atrakcije ovog jedinstvenog događaja. Među članovima benda, nad kojima, kao i obično, uz pomoć svoje kultne flying-V električne gitare bdije posljednji originalni član Wishbone Asha, gitarski virtuoz i pjevač Andy Powell, vlada izuzetna uigranost, osobito kad je riječ o epskim gitarskim multi-harmonijama, njihovu zaštitnom znaku koji je oduševio čitave generacije tvrdorockerskih, prog rock i teškometalnih izvođača. Wishbone Ash u svom kompleksnom stilskom pristupu uz prog i hard rock njeguju i elemente bluesa, folka i jazza, tako da ih je i danas najlakše opisati kao art rock, u što su se, osobito mlađi posjetitelji kojih je za promjenu doista bilo mnogo, a mnogi su ih gledali prvi put, mogli u potpunosti uvjeriti.
Takve skupine s istaknutom ‘art’ komponentom u naše krajeve nažalost svraćaju rjeđe nego što kiša padne na pustinju, pa je bilo pravo uživanje promatrati buran odziv publike kad su Wishbone Ash svoj nastup otvorili nezaboravnim »Argus« (1972) evergreenom »The King Will Come«, kojem su ubrzo pridodali besmrtni proto-metal ep naslovljen »Warrior«, na kojem su gitarske harmonije između Powella i Muddyja Manninena osobito procvjetale. S »Argusa«, koji ove godine slavi već četrdesetu obljetnicu izlaska i još uvijek ostaje njihov daleko najpopularniji, a za većinu sljedbenika i najbolji album, odsvirali su još dvije klasike, melankoličnu majstorsku skladbu »Sometime World« i energični rocker »Blowin’ Free«. Potonji je zajedno s iznenađenjem s »Wishbone Four« (1973), skladbom »Ballad of the Beacon«, odsviran u bisu.
Wishbone Ash su tijekom cijelog nastupa imali izvrstan zvuk, za što najveća zasluga ide razglasnoj ekipi Festival Novo Mesto. Izvrsno raspoloženi art rock veterani u set su uvrstili i nekoliko bisera koje ne izvode baš svake večeri, poput klasika s »Twin Barrells Burning« (1982), »Engine Overheat«, i standarda s »Number The Brave« (1981), »Open Road«, te dokazali eventualnim skepticima da su i u osamdesetima stvorili poprilično imenitnih djela. Dobrom izvedbom skladbi »Can’t Go It Alone« i »Warm Tears« nisu zaboravili ni na aktualni album »Elegant Stealth. Powell i Manninen, koji su harmonizirali gitarske linije kao za opkladu i žustro se izmjenjivali u ulozi glavnih solista, imali su uz sebe cijelo vrijeme moćnu ritam podršku basista-veseljaka Boba Skeata i bubnjara Josepha Crabtreeja, koji se u pet godina otkako je član Wishbone Asha već uspio otresti naziva ‘zelenaša’.
Naravno, posve očekivano i opravdano, prevladavale su klasike iz ‘zlatnih’ sedamdesetih, među kojima nisu zaboravili dirljivu baladu »Lady Jay« i kompleksni tvrdorockerski rušilac »Jailbat«, koji publiku uvijek izdašno zapali. Redovni dio nastupa, kako se i očekivalo, zaključili su legendarnim, više od 10 minuta dugim epom »Phoenix« s albuma »Wishbone Ash« (1970), koji su i ovaj put uz pomoć brojnih improvizacija dostojnih divljenja pošteno razvukli kad je riječ o trajanju. Nakon odsviranog bisa »Wishbone Ash« su se uz gromoglasan aplauz, u stilu velikih pobjednika večeri, oprostili s pozornice i svoje mjesto prepustili legendarnim škotskim rock veteranima Nazareth.
NAZARETH:
Prvaci škotskog klasičnog rocka Nazareth, u čijem nasljeđu teškorockerskom zvuku društvo pravi dašak škotskog gorja, u zemlji na sunčanoj strani Alpa posljednji su put nastupili sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća na Primorskem, pa se na njihov povratak u naše krajeve trebalo čekati više od petnaest godina! Ako je na onom davnom nastupu u Dornberku gitarist Jimmy Murrison još bio sasvim svjež član postave, danas je već čvrst član i pouzdan oslonac kostura skupine, koji čine Dan McCafferty na vokalu i Pete Agnew na bas-gitari. Trojcu se prije deset godina za bubnjeve pridružio Petov sin Lee Agnew, u toj postavi Nazareth su do danas izdali dva studijska albuma, »The Newz« (2008) i »Big Dogz« (2011), a za konstantan pogon kotačića posljednjih godina brinu i stalne koncertne turneje, koje su Škote, kako je već rečeno, napokon doveli i među nas.
Nazarethe je na pozornicu najavio nitko drugi nego njihov vršnjak Dragan Bulič, a kvartet je zajedničko druženje nakon standardnog introa tradicionalnih škotskih gajdi otvorio skladbom Silver Dollar Forger. Slijedio je visokoleteći hit Telegram, uz distorziran zvuk gitare najavnik priličnog zvučnog zaokreta u odnosu na njihove prethodnike na pozornici. Ako su se Wishbone Ash predstavili kao sastav s naglašenom umjetničkom konotacijom kojem nisu strani ni improvizacijski zaobilazni putovi u odnosu na originalne skladbe, Nazareth se s druge strane svrstavaju u čistokrvnu teškorockersku ligu, jer su njihovi ovaj put doista udarno izvedeni hitovi djelovali izravno iz prve, ali zato utoliko više površinski.
Dan Mccafferty i dalje ostaje prava maskota i vođa skupine! Simpatični sijedi gospodin koji se jakim škotskim naglaskom trenutno omilio publici, svojim je hrapavim vokalom, koji je jedva još vozna »stoenka«, u skladbe unosio prepoznatljiv pečat svake Nazareth tvorevine. Njegov je nastup bio suzdržaniji nego inače, za što je vjerojatno kriva natprosječno hladna rujanska večer, na što je neprestanim trljanjem ruku upozoravao i basist Agnew na desnoj strani pozornice. Kod prepoznatljivijih napjeva, poput vječno zelene balade Love Hurts, koja je očekivano doživjela najeuforičniji odziv cijele večeri, ili pozitivno raspoloženog Broken Down Angel, McCafferty je pun auditorij pozivao na zajedničko pjevanje. Njegov je vokal prema kraju nastupa počeo pokazivati znakove umora, no ipak je, pogotovo s obzirom na već 65 godina na leđima, svoj zadatak odradio posve suvereno, čak toliko da je samouvjereno bacio rukavicu svima koji su ga brbljavim govorkanjima prerano razapeli na križ.
Po povratku na pozornicu glazbenici iz Dunfermlinea skladbama Night Woman i Razamanazz zavrtjeli su vrijeme unatrag u 1973. godinu, a večer su zaključili optimističnom porukom power-baladnog singla Dream On. Nazareth su u Križanke donijeli zadovoljavajuću predstavu kojom su uvjerili okupljene ljubitelje starošolskog rocka, no za još višu ocjenu Škoti bi morali dodati gas u intenzivnijem kontaktu s publikom, jer je kvartet u trenucima djelovao previše sanjivo, kao i kod same minutaže odsviranog koncerta.
autor: Peter Podbrežnik (uvod, GHB, Wishbone Ash)
autor: Urban Bolta (Nazareth)
fotografije: Helena Vertačnik & Aleš Podbrežnik
video: Bojan Horvat
Wishbone Ash
1. The King Will Come
2. Warrior
3. Can’t Go It Alone
4. Sometime World
5. Open Road
6. Warm Tears
7. Lady Jay
8. Jailbait
9. Engine Overheat
10. Phoenix
—bis—
11. Ballad Of The Beacon
12. Blowin Free
Nazareth
1. Silver Dollar Forger
2. Telegram
3. This Month’s Messiah
4. Sunshine
5. Turn On Your Reciever
6. Cocaine
7. Radio
8. Love Hurts
9. This Flight Tonight
10. Broken Down Angel
11. Hair Of The Dog
—bis—
12. Night Woman
13. Razamanazz
14. Dream On
