Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Messehalle / Balingen / Njemačka
Datum koncerta: 13.07.2011
Broj posjetitelja: 2000
Cijena ulaznice: 25,00€
Godina je brzo prošla i pred nama se ponovno našao tradicionalni njemački Bang Your Head!!! festival, pravi raj za sve vjerne metalce i rockere koji drže do sebe. Kao i obično, dan prije nego što se vrata pravog festivala doista otvore, u dvorani Messehalle na festivalskom prostoru odvija se zagrijavanje, takav jedan “festivalčić”. Prošle je godine bio posvećen oživljavanju dana slavne prošlosti legendi N.W.O.B.H.M. pokreta, a svečano su ga zaokružili glavni nositelji večeri Saxon. Ove je godine organizator festivala “warm up” show namijenio isključivo nastupu domaćih sastava. Večer su staroškolski, u sjaju klasičnih rock elemenata i elemenata power metala, obojali sastavi Eternal Reign, Kissin’ Dynamite, Brainstorm te glavni nositelj večeri Axel Rudi Pell sa svojom pratećom postavom.
Točno u osam navečer na pozornicu dvorane stupili su njemački Eternal Reign iz Bremena. Sastav je sekstet u postavi Björn Meyer (klavijature), Dirk Stühmer (vokal), Jörg Hassel (bas gitara), Lennart Medebach (bubnjevi), Michael Sebastian (gitara) i Torsten Fünfhaus (gitara). Ekipa prekaljenih mačaka, koja se inače rado preimenuje u Eternal Dio kad se treba preobući u tribute Dio postavu, postoji od 2002. godine i unatoč gotovo desetljeću postojanja tek ovog kolovoza izdaje svoj treći studijski album naslovljen “The Dawn Of Reckoning”. Pedeset minuta izdržljivog zagrijavanja u vožnji predvidljivom, klasično zamišljenom i simfonikom začinjenom epopejom njemačke škole heavy metala nije pokrenula teutonske pomake nove glazbene revolucije na planetu, no Eternal Reign su se predstavili kao iznimno kompaktna i odlično uigrana postava koja je svoju ulogu prvog predbenda u punini suverene svirke spretno unovčila i iskoristila. Bez sumnje su Eternal Reign u glazbenom smislu zanimljivi ljubiteljima melodičnog izvornog oblika power metala s korijenima u klasičnim zamislima hard rocka, poput kasnoromantičnih Black Sabbath (Dio, era Tonyja Martina) i/ili Rainbow.
Kissin’ Dynamite je kvintet potentnih pastuha koji je već prije dvije godine nastupio na festivalu Bang Your Head. Tada su se predstavili kao tipični revitalisti heavy metala stare njemačke škole. I po stilu aranžiranja skladbi i po samom vanjskom izgledu. Riječ je o domaćima iz Reutlingena, blizu Balingena, koji su tek prešli dobnu granicu od 18 godina. Johannes Braun (vokal), njegov brat Ande Braun (gitara), Jim Müller (gitara), Steffen Haile (bas gitara) i Andi Schnitzer (bubnjevi) u tom su pogledu pravi fenomen. Sastav, koji je 2008. promijenio ime iz Blues Kids u Kissin’ Dynamite (po jednoj od AC/DC skladbi), ovaj se put u Balingenu predstavio s drugim studijskim albumom u džepu, nazvanim “Addicted To Metal” (2010). U dvije godine koliko se nismo vidjeli, Kissin’ Dynmaite potpuno su promijenili scensku opremu i našminkali se u sleaze rock postavu, koja je očito našla uzore u uzlaznoj falangi skandinavskog oživljavanja takvih glazbenih trendova s kraja osamdesetih, predvođenoj sastavima Crash Diet, Hardcore Superstar itd… kao i u uspjehu vrućekrvnih australskih rock n’ roll razmetljivaca i AC/DC prepisivača Airbourne.
Sastav iznenađuje iznimnom sigurnošću i dotjeranošću nastupa. Dinamike i izvanredne scenske kinetike bendu ne nedostaje. Pozornica im je dom, a užitak je pratiti vrućekrvnu, ali u detaljima izbrušenu scensku show predstavu Kissin’ Dynamite. Johannes Braun je sa zalizanom frizurom, a posebno kad je navukao i šešir, otrovno podsjećao na Michaela Monroea (Hanoi Rocks), naravno uz tu razliku da je Johannes za svoje godine vokalno još sasvim čil, eksplozivan u dosezanju vokalnog raspona i izuzetno uvjerljiv u prijenosu snage kroz registre. Sastav još traži orijentaciju svojih osnovnih glazbenih smjerova, ali mu se u tom pogledu može progledati kroz prste, jer su dečki još mladi i neiskusni te se u upijanju glazbene riznice još kreposno razvijaju. Novih 50 minuta odličnog nastupa proletjelo je u tren oka.
Brainstorm su power metal sastav koji je zapravo njemačku power metal školu odlično ukrstio s teutonskim zahvatima što potječu iz euro thrash metala. Njega su u rifove i ritmove upleli taman toliko da su postigli prepoznatljivu i uvjerljivu mješavinu superiorne udarnosti, kroz koju na svakom koraku sjaji temeljna predanost dotjeranim melodijama, koje ne poznaju polutonski oblikovana rješenja. Otud i nešto mračnija atmosfera koja prati njihove skladbe, u usporedbi s tipičnim predstavnicima power metala europske škole. Kvintet s originalnim članovima Milanom Loncaricem (gitara), Thorstenom Ihlenfeldtom (gitara), bubnjarom Dietrom Bernertom te kasnije pridruženima Andyjem B. Franckom na vokalu i Antoniom Ievom (bas gitara) vrluda po sceni još od davne 1989. Unatoč tome, prvijenac je sastav izdao tek 1997. Sastavu je pripalo duže trajanje nastupa, što se za njegov staž i impresivnu diskografsku zbirku, koja je u kvaliteti dosegla procvat osobito nakon integracije fenomenalnog vokalista Andyja, jedino i dolikuje.
Brainstorm su izvanredna scenska jedinica. Njihovi nastupi spadaju među najbolje kad ih usporedimo s vršnjacima iz redova njemačkog power metala. Sjećanje na to kako su u ulozi predbenda zasjenili Primal Fear u Münchenu u studenom 2009. u sklopu tadašnje europske turneje Primal Fear još je kako živo. Srećom, Axel Rudi Pell sastav je iz sasvim drugog tijesta i takva usporedba, u vaganju tko će koga otpuhnuti s pozornice, ovaj put otpada.
Vrlo solidne zvučne karakteristike, gdje se samo Andyja u miksu nešto slabije čulo, i izuzetna razigranost scenske izvedbe. Briljantno sviranje, odlična vokalna forma Andyja, savršeno dodavanje vokalnih harmonija ostalih članova, izvanredna kompaktnost ritamske sprege i masivne zavjese čvrstog rifanja. Neustavljiv juriš. Odličan repertoar kroz izvedbu skladbi Forsake What I Believed , Highs Without Lows, Blind Suffering, Shiver, Worlds Are Coming Through, Hollow Hideaway, All Those Words, Fire Walks With Me te u završnici How Do You Feel i Under Lights doista su podigle večer na višu razinu, a vrućina u dvorani narasla je do vrelišta, što je potvrdila i izvanredna suradnja i podrška mase.
Axel Rudi Pell je u Njemačkoj legenda. Čovjek koji se kalio osamdesetih u sastavu Steeler prije nego što je pokrenuo samostalnu karijeru glazbeni je posebnjak. Potječe iz škole Richieja Blackmorea i svega što miriše na Rainbow ili stare Deep Purple. Na takav je način sastavljen i kvintet te na takvom predlošku pokušava i funkcionirati. Kvintet koji je od 1998. nepromijenjen čine, uz Axla na gitari, Hardline pjevač Johnny Gioeli, jedan od najboljih metal bubnjara Mike “The Troll” Terrana, klavijaturist Ferdy Doernberg i jedini član ekipe koji u njoj postoji od samog početka, basist Volker Krawczak.
Sastav je svoj nastup po očekivanju započeo predstavljanjem najnovijeg studijskog izdanja “Th eCrest” (2010). Ovdje je naoljana hard rockerska skladba himničnog sadržaja Too Late! Axel, koji po scenskoj igri, gestama, samoj uporabi zvuka i načinu soliranja ne skriva školske lekcije kod Richieja Blackmorea, naravno se u toj maniri kiti i scenskom opremom.
Johny Gioeli briljirao je u vokalnoj izvedbi od prve do posljednje sekunde nastupa. Već DVD-i “Live Over Europe” (2008) i “One Night Live” (2010) dokazuju da se Gioeli vokalno potpuno vratio i da je nesretna izvedba vokala na koncertnom izdanju “Knights Live” (2002) tek bljedunjavo sjećanje. Značajka nastupa Axla Rudija Pella je temeljita začinjenost točaka “jamovima”. Tom se karakteristikom sastav sve više i više okretao u drugoj trećini i u završnici koncerta.
Mike Terrana ubrzo je došao do svoje solo točke u kojoj je prisutne opet natjerao da zakolutaju bjeloočnicama kad vide što se sve može izvući iz bubnjeva. Terrana je mag i njegova solo točka mogla bi trajati koliko god hoće, a slušatelju ne bi dosadila. Unatoč tome, ovaj je put Mike ipak malo pritisnuo kočnicu na inače bijesan karakter svojih solo točaka, kojima Mike može parirati samo redovitim treninzima, koji po svoj prilici dosežu razinu atletskih priprema. Tko poznaje djelovanje Mikea Terrane u Rage, malo će debelo pogledati što vraga radi ovaj čovjek u stereotipno zamišljenom stilu Axla Rudija Pella? Očito je da Mike uživa izvlačiti iz sebe lik i djelo Cozyja Powella kad je na pozornici s Axlom. Pa ako smo još precizniji, integracija Mikea u prateći dio ekipe Tarje Turunen općenito djeluje kao egzotičan potez, koji je ipak logičan kad si dozovemo u svijest masan honorar.
Naravno, Axel je s društvom pobrinuo se za hrpu razvučenih jamova. Posebnu mjeru užitaka priuštio si je izvedbom Rainbow obrade The Temple Of The King, kojoj nikako, ali baš nikako nije htjelo biti kraja. Tu treba istaknuti izvanrednu suradnju klavijaturista Doernberga, koji je u zahtjevnoj izvedbi ove superiorne skladbe nadasve spretno pokrivao razigranog Axla na pozornici. Ta superiorna reinterpretacija Rainbow klasika dodatno je potvrdila da Axlova postava ima za sobom pozamašnu zajedničku kilometražu. I u drugim se točkama Axel nije suzdržavao. Tu i tamo upleo je karakterističan melos Deep Purple klasika Mistreated, a sprega Doernberg – Pell opet je izazivala pozornost upletanjem motiva Purple skladbe Burn.
U cijeloj rapsodično zamišljenoj izvedbi klasične hard rock začinjenosti simfonijske razigranosti, nekako se u prvi plan nametala neiskorištenost odličnog vokala Johnyja Gioelija. U tom bi pogledu koncert Axla Rudi Pella sigurno više palio da se sastojao od više kratkih točaka i manje instrumentalnog “štosiranja”. Time bi nastup narastao i na dinamici i zanimljivosti, a ovako nekako splasne u svom sadržaju, jer je društvo na pozornici prilično statično kroz trajanje scenske izvedbe.
Isto tako bode oči površna scenska uigranost ostalih članova prve linije na pozornici, posebno kotrljajućih “gorostasa” Doernberga i Krawczaka, koji su u tom pogledu već davno zaslužili debelu mjeru školskih lekcija od šefa Axla. No to očito nisu dužni uvažiti. I Gioeli bi mogao pobrinuti se za mrvicu elegancije na pozornici i zamijeniti mlitave crne metalske majice nekom stilskom košuljom u budućnosti. Što li ja to vraga “blebećem”? Sastav se u takvom izdanju vuče po pozornicama već gotovo petnaest godina i promjene u tom pogledu sigurno neće biti.
Sat i pol odličnog nastupa, koji je ipak skrivao još poneku rezervu. No odlični gitarski virtuoz sa svojim je društvom zadovoljan nastupima i zbog toga ne razbija glavu. Zato je osjećaj nakon koncertnog iskustva takav da je sasvim dovoljno gledati Axla jednom u životu. Ako njegov koncert niste doživjeli, ne propuštate mnogo. Propustili biste, međutim, da niste pogledali Deep Purple. “Njemački Blackmore” i njegovo društvo opravdali su ulogu glavnog nositelja večeri, njemačka publika skupinu vrlo dobro poznaje, iznimno je cijeni i poštuje. Takav je odličan prijem priredila i ovaj put u Messehalle i zagrijavajuća predfestivalska večer tako je u potpunosti uspjela.
Naravno, ni s rajanjem nakon koncerta nije bio kraj. Došlo je vrijeme za sočne poglede na “striptease” ples okretnih, gumeno rastegljivih, zgodnih zečica uz koje je pivo teklo potocima još dugo u noć.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
Nastupaju: ETERNAL REIGN 20:00-20:50 KISSIN`DYNAMITE 21:00-21:50 BRAINSTORM 22:05-23:15 AXEL RUDI PELL 23:45-01:15 AXEL RUDI PELL set lista: 1. Too Late 2. Fool Fool 3. Dreaming Dead 4. Drum solo 5. Mystica 6. The Temple Of The King 7. Carousel —dodatak— 8. Masquerade Ball/ Casbah 9. Rock The Nation
Galerija slika
