Epitaf ili novo rođenje? – Judas Priest na Sziget festivalu (2011)
Mjesto: Sziget / Budimpešta (Obudai) / Mađarska
Datum koncerta: 10.08.2011
Broj posjetitelja: 60
Cijena karte: 45,00€ (cijena jednodnevne ulaznice)
Stiže ekskluzivno izvješće s ovogodišnjeg izdanja budimpeštanskog Sziget festivala u Mađarskoj! Ograničeno na jedan dan i jednu pozornicu! No idemo lijepo redom. Prvo predstavljanje festivala, koje glasi ovako:
“Idila usred Dunava. Otok koji je između 08.08.2011. i 15.08.2011. postao središte urbane vreve, kad masa od nekoliko tisuća ljudi nahrupi sa svih strana u mađarsku prijestolnicu da se naužije žura i isključi misli! Govorimo o tradicionalnom Sziget festivalu, čiji počeci sežu u 1993. godinu. Na festivalu su postavili pet žanrovski definiranih pozornica i dodatnu, manju šestu pozornicu namijenjenu DJ glazbi.”
Jedna od pozornica posvećena je težim zvukovima. Ako je ovogodišnja situacija zahtijevala otkazivanje odlaska na nastup grupe Motorhead 10.08.2011., slika tužnog odricanja dan kasnije, kad su svoj nastup na Sziget festivalu najavili utemeljitelji heavy metal udžbenika (sa svim njegovim običajima i navikama) – jedinstveni Judas Priest, srećom se nije ponovila. Iskreno, bilo bi naprosto nedopustivo! Bio je to posljednji nastup grupe na europskom tlu u sklopu turneje “Epitaph”!
U četiri popodne pozornica na kojoj su kao glavni nositelji bili najavljeni Judas Priest napokon je oživjela. Na nju su stupili austrijski punk rock kratkohlačnici moderne ere 3 Feet Smaller, momci koji među ostalim imaju iza sebe i nastup na FreQuency festivalu 2007. u austrijskom Salzburgu. No ovaj put svojim nastupom nisu predstavljali događaj koji bi zahtijevao posebnu odjeknost. I publika se tek konkretnije počela okupljati ispod pozornice, a mnogi su se, naravno, još uvijek većinom hladili u prostorima s obiljem sjene i štedjeli energiju za kasnije. Odjeveni u uobičajene uniforme: bijele košulje, kravate i kratke hlače. Sigurno, uigrano i korektno. U žanrovskom smislu vjerojatno promašaj koji nije pripadao nizu izvođača na istoj pozornici tog dana.
Posve drukčiju sliku imala je pozornica na nastupu legendi mađarskog heavy rocka / old school metala, grupe Lord. Sa stihovima na mađarskom. Prizor je bio naprosto fascinantan. Prostor ispred pozornice zbio je redove u jedinstvenu podršku legendarnoj grupi. Dok su Lord svirali repertoar, atmosfera je zbog tog jedinstvenog zajedništva publike i grupe bila intenzivno naelektrizirana. Publika je pratila apsolutno sve skladbe od početka do kraja nastupa i s perjanom lakoćom pjevala sa sastavom. Osjećaj je pritom bio samorazumljiv kao disanje. Izvanredna atmosfera, klasici grupe dobili su poseban atmosferski produžetak, kvintet je isijavao odlično raspoloženje, a repertoar odsvirao besprijekorno. Kvintet utjelovljuje neku vrstu starokopitne mješavine klasičnih Purple zvukova, zahvaljujući upotrebi klavijatura i samoj interakciji klavijatura i gitare, a ujedno se ne smije zatvarati oči pred elementarnim heavy metal rifovima koji znaju zvučati i zlokobno Acceptovski. Dakle, stara škola. Po mađarski!
Helloween danas također spadaju među legende. Utemeljitelji euro power metala. Ipak je i ovaj nastup, s početkom u 19.00 sati, pokazao da je brod sastava poprilično otrcan, a paluba klimava. Helloween naime na pozornici 2011. godine ne zrače nikakvom svježinom, nikakvim nabojem, nikakvom žeđu za nastupanjem. Djeluju rutinirano, a ni rutinska podmazanost velikih simpatičnih “glumaca mnogih likova” više ne funkcionira učinkovito u maskiranju. Prije otkriva blamažu. Previše ih je lako pročitati. Ustaljeni repertoar s dvije nove skladbe, očekivana završna trojka najpoznatijih skladbi (Dr . Stein, Futire World, I Want Out), medley najduljih Helloween skladbi i naravno ugodni klasici March Of Time i I’m Alive. Andi Deris je opet prodavao publici otrcane fraze, kao što ih prodaje od siječnja ove godine, kad je kroz Europu krenula headlinerska turneja grupe. Zafrkavanje na račun uvijek pijanog bubnjara, nenormalno dugi govori kakve si ne dopušta gotovo nijedna grupa danas, osim povremeno Manowar, kojima ubija atmosferu i mrtvi zrak. Svega toga je previše. Nevjerojatno je da publika unatoč tome još uvijek puno prihvaća Helloween predstave 2011. godine. Dokad će se dati tako lako voditi razmaženoj i svega sitoj njemačkoj grupi pitanje je na koje odgovor zna tek negdje u oblaku budućnosti. I ostatak kvinteta djeluje posve neuživljeno, a ne samo Andi Deris. Ovog puta osobito na račun obojice gitarista, pri čemu Gaersnter doslovno se natječe da ga proglase najljepše mirišućim gitaristom na svijetu, dok je “Weiki” već prilično nesnosno nametljiv sa svojim grimasama i jednonožnim lastama tijekom koncerta. Nadajmo se da će si grupa uzeti dulju stanku i razmisliti svira li uopće još s užitkom ili samo zato što je na to tjera novac. Istina je da Andi Deris zadnju godinu ima nešto krhkije zdravlje, ali ipak. Ako može stajati na pozornici, znači da je dovoljno zdrav i tjelesno dovoljno dobro pripremljen za pjevanje. No nažalost je osjećaj da u posljednje vrijeme više govori na pozornicama nego što pjeva. Nažalost, riječ nije tijelom postala.
Srećom je mješavina s Helloween brzo utonula u zaborav kad su na pozornicu umarširali gospoda heavy metala – jedinstveni Judas Priest . U danima turneje “Epitaph” i do dolaska Judas Priest u Budimpeštu moglo se čitati mnoštvo pohvala na račun njihovih blistavih pozornicki nastupa. Na takvo blagotvorno raspoloženje punog iščekivanja prije nastupa osobito je utjecala vijest da se Rob Halford u velikom stilu vratio “među žive”, jer njegov vokal opet zvuči kako treba. Druga razveseljujuća vijest je da je zamjena za odbjeglog K.K. Downinga zapravo ne samo njegov klon, nego doista odličan gitarist – Richie Faulkner, pravi Judas Priest drugar s kojim Judas Priest zadržavaju svu koncertnu kredibilnost.
I doista. Od prve do posljednje minute. Magija druženja s bogovima metala. Rob Halford – čovjek izuzetnog karizme, cijelo vrijeme u ulozi pravog zapovjednika, s držanjem , koje posjeduje trunku veličanstvenog, otmjeno uglađenog, a takvo je i njegovo elegantno kretanje po pozornici. Nekoliko izvanrednih vrisaka potvrdilo je da je Rob Halford opet u odličnoj formi i da klasici Judas Priest opet punim intenzitetom djeluju kad ih utjelovi pozornički nastup kvintета. Odlična forma sastava, bez trunke oholosti. Izvanredan kontakt Roba Halforda s publikom, koji je točke povezivao povijesnom simbolikom, predstavljajući nastanak pojedinih skladbi i njihovo značenje za samu grupu. Neprekidan očni kontakt obojice gitarista. Uz klasičan pozornički nastup! To naravno uključuje standardno čupanje rame uz rame, a nije izostao ni teatralni dolazak Roba Halforda na motoru u skladbi Hell Bent For Leather. Rob je naravno pokazao svoju konfekciju, u kojoj doista djeluje kao neka vrsta metalskog mudraca, gurua, metalskog vješca. Karizma bez premca.
Zvuk fantastičan! Izvedba u svemu izbrušena do u tančine, bez izvedbenih promašaja. Atmosfera hipnotična dok se pred tobom nižu slike gotovo reinkarnacije pakla usred Budimpešte. Prelijevanje izuzetnih učinaka kombiniranja pirotehničkih detonacija, pozorničke rasvjete, salvi ispaljenih dimnih zavjesa, laserskih snopova zelene svjetlosti,… Izvanredan repertoar koji je obuhvatio sva razdoblja stvaranja Judas Priest s Robom Halfordom u postavi, s izuzetnim izvedbama, kao što vrijedi osobito za skladbe The Sentinel, Blood Red Skies, Beyond The Realms of Death, Never Satisfied, Night Crawler, Rapid Fire, u kombinaciji s obveznim klasicima Breaking The Law, You’ve Got Another Thing Comin’, Painkiller, Metal Gods, Electric Eye, Living After Midnight, ostavio je auditorij od 12.000 glava usred hipnoze, ali ipak u stanju nezasićenosti. Jedinstvenih dva sata i 15 minuta pionirstva Judas Priest!
Nakon ovog nastupa nadajmo se samo jednom. Da najave ne znače stvarno umirovljenje grupe, jer pozornička pojava Judas Priest u sklopu turneje “Epitaph” u osjećajima utjelovljuje sve prije nego umirovljenje sastava. Prije novo rođenje. Dinamita momcima ne nedostaje, a srećom se dinamita ponovno nabavio i Robov vokal. Bend opet djeluje nabrušeno u izvedbi i u stilu nezaboravnog lipanjskog nastupa iz 2004. godine, kad su zadnji put posjetili Budimpeštu u sklopu tadašnje turneje “Angel Of Retribution” . Ako pak je nastup sastava doista značio posljednji karijerni nastup Judas Priest na starom kontinentu Europe, ostat će zabilježen kao jedna od najljepših uspomena na Judas Priest. To je ona uspomena. Koja ti uvijek dozove u svijest osjećaj pobjedonosnosti i besmrtnosti! Sve ono što i danas utjelovljuje nedodirljivu pozorničku karizmu glasovite epopeje Judas Priest.
fotografije: Gyula Mészáros
tekst preveo i uredio: Aleš Podbrežnik
Setlista
JUDAS PRIEST: 1. Battle Hymn (intro) 2. Rapid Fire 3. Metal Gods 4. Heading Out To The Highway 5. Judas Rising 6. Starbreaker 7. Victim Of Changes 8. Never Satisfied 9. Diamonds & Rust 10. Dawn Of Creation (intro) 11. Prophecy 12. Night Crawler 13. Turbo Lover 14. Beyond The Realms Of Death 15. The Sentinel 16. Blood Red Skies 17. The Green Manalishi (With The Two-Pronged Crown) 18. Breaking The Law 19. Painkiller —dodatak I.— 20. The Hellion 21. Electric Eye —dodatak II.— 22. Hell Bent For Leather 23. You’ve Got Another Thing Comin’ —dodatak III.— 24. Living After Midnight HELLOWEEN: 1. Are You Metal? 2. Eagle Fly Free 3. March of Time 4. Where the Sinners Go 5. Drum Solo 6. I’m Alive 7. Keeper of the Seven Keys / The King for a 1000 Years / Halloween 8. Future World 9. Dr. Stein —dodatak— 10. I Want Out
Galerija slika











































