Motoristi u Brežicama zagrizli u slatke Jagode (2011)

0 5

Autor: Urban Bolta
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Velike Malence (Brežice) / Slovenija
Datum koncerta: 19.08.2011
Broj posjetitelja: 1000
Cijena karte: ulaz slobodan

Godina je brzo prošla i, kako nalaže tradicija, trećeg vikenda posljednjeg pravog ljetnog mjeseca u Velikim Malencama kraj Brežica održao se moto skup u organizaciji moto kluba MK Škorpijonov. Na dolazak na taj moto skup mami već i sama lokacija – događaj se odvija na desnoj obali rijeke Krke, na streljaj od njezina ušća u Savu, pa se za dobar provod zaista nema čega bojati. Dvodnevni događaj ponudio je šaroliku žetvu rockerske svirke: prvog dana nastupili su ZZ Top i AC/DC cover bendovi, a drugi dan najavljivao je ludovanje u društvu sastava Doctor Doctor, Mary Rose i Divlje Jagode.

Lijep sunčan dan i temperature preko 30°C najavljivali su dobru posjećenost subotnje večeri. Dolazak na mjesto zločina odmah je otkrio već dobrano popunjeno parkiralište za motorne i čelične konjiće. Zrakom se širio miris benzinskih para, kožnih jakni, ćevapčića i hektolitara piva – riječ je, naravno, o moto skupu s dušom i srcem. Ugodnu atmosferu tijekom večeri podizala je rastuća gomila pridošlica iz okolnih mjesta, sve dok glavnu riječ nije preuzela glazba.

Prvi je nastupio (sudeći po naglasku frontmana) primorski sastav Doctor Doctor. Dečki su se u akustičnom izdanju prošetali kroz najveće hitove lakšeg country-rocka, a u satu vremena dugom nastupu poslužili su nas obradama sastava Lynyrd Skynyrd (Sweet Home Alabama), Eagles (Take It Easy), Neila Younga (Heart of Gold) i hrpom drugih vječnih komada intenzivno raspoloženjskog štimunga. U uši je mjestimice bola neuigranost kvarteta, što treba tumačiti činjenicom da bend djeluje na posve amaterskoj razini, bez ikakvih većih ciljeva. Dečki su nastup završili pjesmom Počasna salva (Zabranjeno Pušenje), prije nego što su sišli s pozornice i otvorili zasluženo pivce.

Slijedio je nastup hard rockera Mary Rose. Postojnčani su nastupili s zategnutom ručnom kočnicom, jer je iz zdravstvenih razloga nastup morao otkazati Eki Alilovski, prva žica i jedini originalni član legendarnog kolektiva, a na njegovo je mjesto uskočio golobradi Matic Marentič, gitarist sastava Črna Gradnja. Cijeli nastup Postojnčana treba shvatiti u kontekstu glazbeno nezahtjevne publike i spomenute zamjene “u pet do dvanaest”. Opće poznate rockerske poskočice istisnule su iz repertoara autorski materijal, svijet se zabavljao uz komade Tine Turner, Judas Priesta, Deep Purplea, Whitesnakea i ostale slično začinjene koračnice. Matic se pokazao kao gitarski up koji bi uz dobro brušenje svog talenta u budućnosti još mogao skrenuti pozornost na sebe, dok o glazbenim sposobnostima ostalih ne vrijedi gubiti riječi. Žanil Tataj – Žak još se jednom pokazao kao odličan vokalni interpret, prilagodljiv različitim situacijama, kojemu vokalni rasponi ne zadaju veće glavobolje – u rockerskim krugovima nije džabe visoko cijenjen. Dobar sat zabave vječnih obrada uspio je prisutne zagrijati na primjerenu radnu temperaturu, a ja ću im plus bodove rado lakše pripisati na nekom klupskom koncertu, kad se predstave autorskom glazbom, koje se doista ne trebaju sramiti.

Divlje jagode su u Brežice stigle nakon koncerta u Subotici, koji su odsvirale dan prije i koji ih je, riječima Seada Lipovače – “Zeleta”, oduševio do te mjere da su se na pozornicu vratile čak triput. Uspješna putna torba bacila je Jagode na pozornicu odlično raspoložene, što je uz profesionalan pristup bilo dovoljno za ugodno provedenu večer s legendama jugo rocka.

Jagode su već na samom startu udarile punom parom! Budući da su mladi i stari u trenutku njihova izlaska na pozornicu još bili razbacani po cijelom prostoru, odmah su počele hitom Motori i privukle mnoštvo pod pozornicu. Frontman Marko Osmanović opet je “samo” skupljao mrvice na lijevoj strani pozornice, Zele je vehementno pozirao na sredini, desno od šefa svirao je vječni basist Zlatah Čehić “Čeha”, straga za bubnjevima Nasko Budimlić, a skroz desno još najnovija akvizicija benda, akademski školovani klavijaturist Damjan Deurić. Upravo su Deurićevi magični dodiri po klavijaturama sa zvukom hammond orgulja tijekom nastupa dodatno obogatili zvučnu sliku i bili više nego dobrodošlo osvježenje – u posljednjih nekoliko godina Jagode su naime na koncerte u Sloveniju u pravilu dolazile kao kvartet – dakle, bez klavijaturista.

Koncert se odvijao u skladu s očekivanjima – predvidljivo. U prvom dijelu Zele i ekipa poslužili su mlađim materijalom, odnosno skladbama Dobro došla ljubavi, Kiša pada i Piši mi, prije nego što su otpustili ručnu kočnicu i uz uglazbljene narodne hitove Sve iz inata i Autoštop počeli koketirati sa zlatnim razdobljem svoje karijere. Marko Osmanović bio je izuzetno dobro raspoložen, jer mu je Lipovača davao više manevarskog prostora u interakciji s publikom nego inače. Najveći dokaz dobrih dnevnih odnosa na relaciji Osmanović – Lipovača bio je Turški marš. Dug instrumentalni uvod i zvučno poigravanje gitare i klavijatura preraslo je u Zeleovo virtuozno “izživljavanje” nad vratom svoje gitare, a šef je u to vrijeme dopustio čak i Osmanovićev dodatak – često se naime događa da Zele jačinu Osmanovićeve gitare spusti na minimum i tako se pobrine da tijekom izvođenja tehnički zahtjevnog komada samo on stoji u svjetlu reflektora.

U nastavku su nam Jagode poslužile još i akustičnu verziju pjesme Krivo je more, emotivno intenzivne minute nastavile s Ne želiš kraj i Zauvijek Tvoj, a redovni dio zaključile su “Heepovskom” Marijom. Slijedila je dulja stanka s nastupom dviju striptizeta i njihovim međusobnim poigravanjem, koje je pobrinulo za daleko najgušće popunjene prve redove u cijeloj večeri. Hja, ovaj put u prvom planu nije bila glazba kao takva, nego druženje, zabava i učvršćivanje prijateljskih veza.

Nakon dobrog sata međuprograma Divlje Jagode su se vratile i prvom dijelu dodale još pola sata dug program, počevši s predstavljačkom pjesmom Divlje Jagode s istoimenog prvijenca (1978), ali u hard rockerskoj verziji s oštrim gitarskim linijama (dakle, sličnijoj onoj s albuma “Konji”, 1988). U njezinu su središnjem dijelu dečki skladbu snažno razvukli i posve slobodno preko svojih instrumenata izlili dušu u dugačak jam u stilu svojih glazbenih idola iz sedamdesetih, poput Grand Funk Railroad ili Deep Purple. Skok natrag k čeličnim konjićima u najiščekivanijoj skladbi večeri, Motori, krivulju nastupa trenutačno je okrenuo prema dolje; uz doista golem glazbeni katalog Divljih Jagoda ne razumijem zašto je potrebno ponavljanje već odsvirane skladbe. Izvedbeno i minutažno nastup zaslužuje sve pohvale, gorak je okus ostavilo samo udvostručavanje odsviranih komada. Nažalost, Zele se nije odlučio za gostovanje vokalista Žanila Tajaja (vokalista na albumu “Sto Vijekova”, 1997), koji bi sa svojim melodičnim glasom, nasuprot nečistom, gotovo pomalo promuklom Osmanovićevom, zacijelo bio dobrodošlo osvježenje.

Večer je uz ugodno društvo brzo istekla, a dobra organizacija i domaća atmosfera pozivaju nas da se godišnjem događaju možda još koji put odazovemo!

Fotografije: Aleš Podbrežnik

Setlista

1. Motori 2. Dobro došla ljubavi 3. Kiša pada 4. Piši mi 5. Sve iz inata 6. Autoštop 7. Shayla 8. Turški marš 9. Kap po kap 10. Ciganka 11. Krivo je more 12. Ne želiš kraj 13. Zauvijek tvoj 14. Marija —– stanka —– 15. Divlje jagode 16. Motori 17. Šampioni 18. Kap po kap

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići