Izdavačka kuća: Roadrunner Records
Datum izlaska: 21.06.2011.
Produkcija: Kelly Gray
Trajanje albuma: 70.51
Žanr: Art Metal
Što uopće još reći o bendu koji je u karijeri prodao preko 20 milijuna studijskih albuma, probio se na top ten ljestvicu, osvojio svjetske pozornice u društvu bendova poput Metallice, AC/DC-ja, Def Leppard, Bon Jovi, Guns N’ Roses, Kiss, Iron Maiden, Dream Theater? Zapravo, same te činjenice govore da Queensryche već poodavno ne trebaju više nikakvo dokazivanje pred širom glazbenom publikom.
Queensryche su oduvijek važili za glazbene inovatore, skloni integraciji svježeg eksperimentiranja. Hrabrosti u tom pogledu bendu nikad nije manjkalo. Problem je nastupio tek kad su svi počeli tražiti reinterpretaciju albuma “Operation Mindcrime” i “Empire”. Za bend krsni blagoslov ili prokletstvo leži ponajprije u činjenici (što je možda jedinstven povijesni fenomen u rocku) da su Queensryche izrasli iz začetaka američkog speed metala (rani brat blizanac u tom smislu bili su im npr. Fates Warning) i zadržali definiciju gitarske fraze “u metalskoj uporabi” jasno integriranu još i na “Promised Land”, iako već davno, davno nisu više svirali “čisti” metal (od 1986. nadalje više ne). To znači da su u osamdesetima stekli većinsku potporu vjerne metalske publike. No kad jednom iznevjeriš tu vjernost, doista padaš u nemilost. Svi ljubitelji metala koji na prvo mjesto jelovnika Queensryche diskografije stavljaju upravo “Operation Mindcrime”, s jasnim odmakom od metala prema art rocku (što je već samo u toj točki dovoljno kontroverzno), ni danas nisu spremni žrtvovati mrvicu inteligentne gipkosti moždanih vijuga kako bi shvatili da je izražajni domet Queensryche već davno nadišao ograničavanje metalom. Queensryche su bend koji može zahvatiti u sviranje svakog žanra i više. U fuziju različitih žanrovskih oblika glazbene pojavnosti svemira. Zapravo ne poznaju ograničavanje i niti ga ne žele poznavati. Da. Možda već naslućujete i doista je tako. Pred nama je eksperimentalan i raznolik album koji je u post “Hear In The Now Frontier” razdoblju daleko najuspjelije sastavljen. Provokacija je dakle drugo ime za Queensryche.
Ovo je album koji traži vrijeme da se slegne. Zato je potrebno više vrtnji u playeru. Naravno, obvezno ga slušajte na slušalicama, jer je opremljen vrhunskom produkcijom prelijevanja mnogih zvučnih kolaža, čije ćete koprene moći skidati još dugo dok budete uživali u sadržaju ovog albuma. Tko albumu nije spreman posvetiti djelić vremena, neka se radije ne zamara njime. Izuzetno je dubok i kao takav zahtjevniji. No kad se jednom svojom dubinom dotakne i najudaljenijih djelića slušateljeve duše, ustrajnost postaje bogato nagrađena.
Ako brzo pregledaš popis skladbi verzije albuma “Dedicated To Chaos” s dodanim bonus skladbama, uočit ćeš da je minutaža albuma gotovo posve popunjena na CD-u. I ovaj put je doista nevjerojatno da na albumu nema skladbe koju bi mogao proglasiti “fillerom” – kradljivcem minutaže, ili љepše rečeno “glavoboljcem” . Svaki dodir aranžiranja na ovom albumu ima svoj smisao, jer možemo odmah izlučiti neprestanu prisutnost unikatnog glazbenog karaktera Queensryche eklektizma udahnutog u još tako drzno izazovno bavljenje glazbenim eksperimentiranjem, da svaki potez eksperimentiranja zadrži svu kredibilnost. Tu je i trenutak hrabrosti i znatiželje koji bi uz prihvaćena rješenja eksperimentalnog bavljenja gotovo postigao suprotan učinak. Riječ je o skladbi Wot We Do, koju male korekcije bilo kojeg glazbenika mogu odvesti u dub/hip-hop sfere, pa je ipak sastav s dodirima eksperimenta majstorski okrenuo cijelu situaciju u svoju korist i izborio novu malu pobjedu. I na kraju postaje jasno zašto je bend uključio na album četiri bonus skladbe. Postaje jasno i zašto je odabrao način njihova uključivanja na sredinu redoslijeda reprodukcije. Jednostavno su se dečki zavjesti njihove kvalitete, koja ne zaostaje ni u čemu za regularnim skladbama novog albuma. I u njima bend iznenađuje izuzetnom svježinom uporabe novih glazbenih ideja, zato te skladbe nemaju ni potrebe za oznakom “bonus”.
Provokativno može zvučati i to da su Queensryche na novom albumu ponijeli karizmu prošlih albuma, pa i onih iz njihova zlatnog doba, koji definiraju zvuk i stil najuspješnija dva, u izražajno živopisan mozaik skladbi kakav od benda još nismo nikad doživjeli. Da. Odskočna daska je odličan prethodnik “American Soldier”, ali s tom temeljnom razlikom da su se Queensryche ovaj put posve oslobodili svih spona i u smislu konceptualizacije poruke, što je bendu omogućilo da se u stvaralačkom smislu puno razmahne i otisne prema novim obzorjima glazbenog stvaranja. Sve je tu. Razlika je samo u tome što se manifestira danas drukčije nego nekoć. Svi Queensryche elementi. Uključujući i savršenstvo izvođenja stihova Geoffa Tatea, koji u ustaljenom standardu teatralne interpretacije prožete suptilnošću zadržava primat prvog nositelja lica Queensryche artizma. Novi album nema više namjerno “razmazan” pri-osjećaj seattleskog podrijetla benda, kolaži su međusobno spojeni uz više zvučne kontrole, a istodobno zadržavaju svu dinamiku i spektralnu dubinu.
Queensryche su oduvijek slovili po grabežljivosti kompaktnih ritamskih struktura. U svakoj produkciji, u svakoj točki svog artističkog sazrijevanja. I taj je element posebno na novom albumu znatno naglašen. Integralni dio aranžmanske strukture samih skladbi, koji pruža znatnu potporu Geoffovoj vokalnoj višelikosti u nizanju raspoloženjskih stanja, ovaj put u lavovskom dijelu otpada na ritamski dvojac Eddie Jackson – Scott Rockenfield. Sanjivo raspoloženjska završna skladba Big Noize najljepši je neposredni pokazatelj tog albumskog principa. Posjeduje bogatu zvučnu dimenziju kontrastiranja Teteove jedinstvene interpretacije s razigranom toplo zvučećom ritam linijom, vrhunskog melodičnog iskorištenja uporabe vokalne artikulacije. U tu su materiju upletene gitare kao dodatno melodično punilo, koje uspješno fiksira dramsko-teatralno, gotovo psihodelično raspoloženje posljednje skladbe. Jedinstvena glazbena smjesa puna eklektičnosti, plod izuzetne artističke zrelosti, višeslojnog poimanja glazbe, a istodobno jasno profilirane unikatne art rock stava benda, istaknuto progresivne biti na novom uratku.
Taj moment intenzifikacije rada ritam sekcije izlazi na površinu kroz minutažu albuma u različitim dozama, a osjeća se njegovo puno pulsiranje, koje u produkciji u svakom trenutku odskače. Get Started voluminozno zadebljanih basovskih nogu rockerski je izravno uperen trenutak albuma, koji odmah oslikava sliku Queensryche art rocka nove ere. Hot Spot Junki se nakon dvije i pol minute prelijeva u instrumentalni dio uporabe gitara koje nije teško povezati s trikovima albuma “Operation Mindcrime”. Michael Wilton na djelu. Got It Bad je već posve bezobrazno plesno strukturiran s ritmikom tipične funk zamisli. Vrlo uspješno bavljenje pop elementom, dakle. Ako si podnio Gonna Get Close To You, Got It Bad podnijet ćeš još lakše. Around The World je kandidat za hit. Skladba čvrstog ritamskog zahvata i dovršene pjevnosti, nešto što Queensryche nose u malom prstu, samo se kroz karijeru ta snaga izražava u različitim pojavnim glazbenim oblicima. Odlična skladba strogo pozitivne vibracije. Slijedi prvi trenutak albuma više eksperimentalne sadržajnosti. Uključuje se saksofon, čak i Hammond, povremeno gitarski riff slojevito zareže kroz! Higher. Skladba prelijevanja zahtjevnih ritamskih tekstura, posve nepredvidljivog razvoja događaja, sa srednjim instrumentalnim dijelom koji se dotiče elemenata jazz glazbe. Skladba odiše doslovno progresivnim nabojem, u pravom smislu tog pridjeva. Higher je zanimljiv još i po izlaznom dijelu. Završetak se razvija kaotično i posve kompatibilno izlaznom triku kaotičnog prelijevanja uzvika korištenih davno u skladbi Eyes Of A Stranger sa završnom detonacijom: “Revolutiuon”! Tu je opet intenzivnije hrapava Retail Therapy, koja rasterećuje zahtjevnost prethodne skladbe, a odmah iza nje novi vrhunac albuma u silno mračnom At The Edge, koji donosi izuzetnu kombinaciju samoniklog ritamskog podvozja na kojem počiva odlična zavjesa uzorkovanja, paleta slobodno plutajućih gitarskih akorada i fascinantne integracije saksofonske solaže, koja rasterećuje stanje kataklizme. Broken s predrefrenom “bonus” sadrži već nekoć upotrijebljen štos Geoffove interpretacije “Hush, hush”, iako je ta balada mračne koprene svjetlosnim miljama udaljena od Silent Lucidity. Odmah iza nje slijedi odlična “bonus” skladba i još jedna balada Hard Times, koja se u cijelosti temelji na organskim kolažima i s posve drukčijim ugođajem u odnosu na turobni Broken. Drive nije obrada hita grupe Cars, nego opet podiže razinu adrenalina rockerske žurbe na albumu. Ta skladba posjeduje mrvicu dosjetki post punka osamdesetih, naravno, kroz eklektizam Queensryche zahvata to je jedva primjetno, resi je izniman dualizam mračnog ugođaja strofe i zrake svjetla u refrenu. Razigrana uporaba perkusija i bubnjeva te bistre uporabe zvučnog uzorkovanja stupaju u prvi plan u bonus skladbi I Believe. Grijeh bi bio i da četvrta bonus skladba LuvinU nije uključena u izbor materijala novog albuma. Koliko god u uho bila jaka uporaba efekata kroz koje je provučen Geoffov vokal, ipak opet podiže tu skladbu na razinu visoke kvalitete u melodičnosti majstorski razigrana i čvrsto potkovana ritam sekcija. Minimaliziranoj gitarskoj frazi ostaje tek toliko prostora da se može javiti u solaži začinjenih arabeski, što je više nego dovoljno. Metalci! Tu je nešto za vas jer metalski riff napokon stupa u prvi plan u valjajućoj I Take You. Riff, koji malo duguje skladbi Kashmir sastava Led Zeppelin, a skladbu The Lie utjelovljuje u gitarskoj frazi njezine strofe. To je opet skladba izuzetnog Rockenfieldova rada na bubnjevima, koji preuzima izražajni primat.
Razigranost među skladbama, kao i sama razigranost unutar skladbi plod je i uvažavanja ideja glazbenika i producenata koji su na ovaj ili onaj način pridonijeli svoje ideje u fazi snimanja albuma, a jezgra članstva Queensryche ih je uvažila.
Da “zaključimo”. Izniman album! Bez greške. Queensryche su njime doista uspjeli okruniti razdoblje nove ere koje je injektiralo izdanje albuma “Hear In The Now Frontier” (1997)! “Dedicated To Chaos” je album silno mračne, gotovo apokaliptične atmosfere, u skladu s njegovim naslovom. Art rock karakter benda na ovom je albumu dosegnuo razinu zrelosti koja podnosi svako značenje oznake progresivno (u osnovnom značenju te riječi). Queensryche su ovim izdanjem pokazali da se neopterećeno razvijaju dalje i šire svoj domet na polja neotkrivenih i još nedosegnutih glazbenih dimenzija. Eksperiment je alat koji Queensryche vješto vladaju i vladaju njegovom energijom kao svojim džepom. Nadograđuje izvrsnost prethodnika “American Soldier”, jer ima još više svježeg izazivanja, koje u svakoj sekundi bez poteškoća prenosi ustaljene aksiome osnova Queensryche eklektizma. Najeksperimentalniji album Queensryche karijere na kojem je bendu bez greške uspjelo spajanje više naizgled nepremostivih glazbenih žanrova s elementima Queensryche artizma.
Uza svu izvrsnost, jedno je sigurno. Album će ostati uglavnom previđen. Nepravedno. Jer ni u čemu ne zaostaje za briljantnom erom osamdesetih, samo u iznošenju ideja, koje pak zadržavaju svu kredibilnost, ako već uspoređujemo obje ere. Štoviše. Nadograđuju je. Neprestana promjena za Queensryche se dakle nije zaustavila. Možemo samo reći da se zatvorio neki krug u kojem su Queensryche izrekli sve ono što su više-manje učinkovito pokušavali tražiti i podariti svijetu na albumima između 1997. i 2009. “Dedicated To Chaos” je točka koja zapravo ne poznaje manu, a bendu je njime uspjelo zahvatiti u polja novih dimenzija, ponijeti svoj unikatni izričaj na novu razinu te unovčiti i ubuduće svu artističku slobodu, kroz koju možemo najaviti novog oduševljavajućeg nasljednika albuma “Dedicated To Chaos”. Kamo će se tada otisnuti Queensryche činjenica je koja neka neko vrijeme pošteno uzburka duhove. Album nosi silno mračnu atmosferu, zahvaljujući ponajprije uporabi vokala i vokalnih harmonija. Upravo integracija vokala dodaje osjećaj alternativnog, uz koji progresivno lice Queensryche ostaje neokaljano.
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 8.5 / 10
Skladbe:
1. Get Started (3:33)
2. Hot Spot Junkie (3:57)
3. Got It Bad (3:45)
4. Around the World (5:10)
5. Higher (4:00)
6. Retail Therapy (4:13)
7. At the Edge (6:03)
8. Broken (bonus skladba)(3:51)
9. Hard Times (bonus skladba) (5:32)
10. Drive (4:53)
11. I Believe (bonus skladba) (3:29)
12. LuvnU (bonus skladba) (3:53)
13. Wot We Do (3:45)
14. I Take You (3:50)
15. The Lie (4:18)
16. Big Noize (6:35)
Sastav:
Geoff Tate – vokal, saksofon
Michael Wilton – gitara
Eddie Jackson – bas gitara
Scott Rockenfield – bubnjevi, udaraljke, klavijature
Kelly Gray – gitara
Parker Lundgren – gitara
Randy Gane – klavijature
Miranda Tate – prateći vokal
Jeson Ames – prateći vokal
