Itak Džafest 2011 — vrhunska dvostruka doza indieja, dubiozno motanje i još štošta… (2011)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Mjesto: Križanke / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 09.09.2011
Broj posjetitelja: 2
Cijena ulaznice: 10,00 € (pretplatnici), 30,00 € (redovna cijena)

Naš najveći operater mobilne telefonije ovaj je put Itak zabavu opet doveo u Križanke, što je s obzirom na profil izvođača zasigurno odličan izbor. Odlično je bila pripremljena i pozornica, s velikim trodijelnim video zidom, poštenom rasvjetom i ozvučenjem koje je radilo kako se i dolikuje za glazbene goste tog kalibra.

Predvorje je nudilo još jedan manji video zid s izravnim prijenosom zbivanja na pozornici, tako da se osvježavajuće piće moglo popiti bez prekidanja užitka u koncertu. Tko zna zbog čega se u Križankama u gledalište još uvijek ne smije unijeti piće, pa makar bilo natočeno u neugledne plastične čaše – neobična navika koju bi trebalo ukinuti što prije, na zadovoljstvo posjetitelja!

Još u vrućem poslijepodnevu pred gotovo prazan auditorij istupili su Toronto Drug Bust. Mlada ljubljanska petorka počela je odmah udarno, središnji dio koncerta posvetila je sporijim, melodičnim skladbama, kad se već činilo da im vruće sunce i velika pozornica piju snagu, pa su završili opet snažnije i nagovijestili da su sastav koji obećava.

Stanku između izvođača skratio je DJ dvojac Danza Macabra, moram reći da mi izbor glazbe s obzirom na indie predznak priredbe nije posebno prijao, ali stanka je stanka.

Nakon više od polusatne stanke, trebalo je pričekati da se prostor napuni, na pozornicu su izišli bosanski Dubioza Kolektiv, u našim krajevima naravno redoviti gost festivala i drugih glazbom podložnih zabava. Duhovito odjeveni poput roja razigranih osa počeli su energično i odsvirali odličan koncert, njihova mješavina reggaea, funka, hiphopa i bosanskih tradicionalnih melodija i ritmova naprosto uvijek pogađa u sridu.

Publika je reagirala burno, uz skladno pjevanje najvećih hitova poput „Kokuz” i „Blam” te drugih hvalospjeva opojnim supstancama. Dubioza oduševljava brzim i neočekivanim promjenama ritma (koje dozivaju u sjećanje Manu Chaoa), a vrhunski uigran nastup oba frontmena nadograđuju stvarno efektnim kontaktom s publikom.

Na pozornici se pojavio i njihov „zemo” Saša Lošić, ali nažalost njegovo pjevanje nisam uspio razabrati…možda si je tonac u međuvremenu priuštio burek.

Opet poprilična stanka, hlađenje zagrijanih grla i nastup prvih britanskih indie majstora te večeri, The Wombats. Trio iz Liverpoola vodi svoj plesni indie rock od prvog tona zaista energično, plesni ritam iz ruku bubnjara Dana Haggisa i basista norveškog podrijetla Torda Øverland-Knudsena melodično nadograđuje gitarist, klavijaturist i vokalist Matthew Murphy.

Engleski skladno višeglasje uz „catchy” refrene zaslužno je za uspjeh benda koji se inače temelji na nekoliko MTV-jevskih hitova. Nažalost, osim hitova većina ostalih pjesama zvuči kao da je napravljena prilično na silu, nekako nedostaje pravih ideja za iskorak.

Kad već govorimo o MTV-jevskim hitovima, Wombatsi su koncert zaključili najvećim, plesnom himnom Let’s Dance to Joy Division i jamom u kojem je Matthew stavio masku pande (hm, zbog čega ne vombata?).

Kad su pozornicu zauzeli Editors, veličanstveni Plečnikov prostor bio je već potpuno pun, a publika spremna za vrhunac večeri. Tako je i smiren početak skladbom Camera sve digao na noge, a ruke pustio put neba. Zvuk je bio odličan, kristalno čist, što nam je na prethodnim koncertima indie velikana Interpol i The National nedostajalo. Inače bi se tu trojku teško moglo uspoređivati, svaki bend ima svoj karakter i svoju priču.

Editors uživo blistaju prije svega čvrstom ritmičkom podlogom bubnjara Eda Laya i basista Russla Leetcha, na koju grade iznimno bogatu teksturu klavijatura, za koje povremeno prihvate i solo gitarist Chris Urbanowicz i pjevač i gitarist Tom Smith, a često ih čujemo izravno s podloge.

Tomov puni bariton je onaj koji instrumentalnu priču nadograđuje svojim pripovijestima. Editors imaju svoj specifičan zvuk koji ih čini jedinstvenima na suvremenoj indie rock sceni, svaka je skladba napravljena i aranžirana do savršenstva, od uvoda do kratkog, većinom odrješitog kraja.

Atmosfera je polako rasla i četvorka iz Birminghama samouvjereno je nizala hitove sa svoja tri albuma, pomešane s po kojom novijom skladbom, poput Two Hearted Spider, do posljednje u redovnom dijelu, odlične Smokers Outside the Hospital Doors.

Bis je započeo Tom sam s akustičnom gitarom i mračno romantičnom The Weight of The World, u kojoj je njegov odlični vokal zaista puno zazvučao.

Pozornicu su potom zauzeli i ostala trojica pa su nam zajedno priuštili još četiri dodatne pjesme, uključujući posljednji hit Papillon, vidljivo zadovoljni izvanrednim odzivom publike.

Završna Fingers In The Factories odzvonila je u iščekivanju nečega što bi nadmašilo ovaj odličan koncert, a to će biti teško postići, jer su Editors zaista dali sve od sebe na odlično pripremljenoj i ozvučenoj pozornici, a sponzorirana cijena ulaznica dovela je pred pozornicu brojnu mladu publiku.

fotografije: Nina Grad

Setlista

EDITORS: 1.) Camera 2.) Bones 3.) Bullets 4.) An End Has A Start 5.) Two Hearted Spider 6.) You Don’t Know Love 7.) The Racing Rats 8.) All Sparks 9.) No Sound But The Wind 10.) Eat Raw Meat = Blood Drool 11.) Munich 12.) Smokers Outside The Hospital Doors —bis— 13.) The Weight of The World 14.) In This Light And On This Evening 15.) Brick And Mortar 16.) Papillon 17.) Fingers In The Factories THE WOMBATS: 1.) Our Perfect Disease 2.) Kill the Director 3.) Party in a Forest (Where’s Laura?) 4.) Jump Into The Fog 5.) Patricia the Stripper 6.) Here Comes the Anxiety 7.) Techno Fan 8.) Last Night I Dreamt … 9.) Backfire at the Disco 10.) 1996 11.) Moving to New York 12.) My First Wedding 13.) Anti-D 14.) Tokyo (Vampires & Wolves) 15.) Let’s Dance to Joy Division