Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Kansas
Izdavač: MCA Records
Izdanje: 1986
Trajanje: 39:22
Ocjena: 4/5
Kansas su se nakon blamaže prethodnog albuma “Drastic Measures” (1983), koji je više-manje razočarao i dugogodišnje privrženike, te raspada grupe 1985. godine albumom “Power” ponovno vratili na scenu, ali ovaj put u radikalno promijenjenoj postavi. Novorođeni kršćani, gitarist/klavijaturist Kerry Livgren i basist Dave Hope, koji su u svojoj vjerskoj gorljivosti postajali sve nepodnošljiviji i počeli štetiti ugledu te legendarne američke progresivnorockovske grupe, oprostili su se i posvetili samostalnoj karijeri odnosno misionarskoj djelatnosti. Dijelom i zato što nisu očekivali da će itko bez njih smjeti nastaviti priču o Kansasu.
Bubnjar Phil Ehart i gitarist Rich Williams, posljednji originalni članovi, na sreću nisu sjedili skrštenih ruku te su se aktivno uhvatili posla, odlučni da posrnuloj grupi vrate ugled. Na njihov poziv u grupu se vratio karizmatični Steve Walsh na glavnom vokalu i klavijaturama, koji je sa sobom iz vlastite grupe Streets doveo basista Billyja Greera. Pridružio im se još jedan američki gitarski virtuoz, Steve Morse (ex-Dixie Dregs, kasnije Deep Purple), koji je tada, barem na papiru, djelovao kao idealna zamjena za inače nezamjenjivog Livgrena i kasnije barem djelomice opravdao povjerenje, iako je njegov stil sviranja bio poprilično drukčiji od prethodnikova. Kao bivši član Dixie Dregs u grupu je donio i nešto folka.
Treba spomenuti da su Kansas u razdoblju nastanka albuma “Power”, unatoč osvježenju postave, kraju kršćanskog propovijedanja saveza Livgren-Hope-Elefante i određenim svježim idejama, do te faze karijere već bili više melodičan rock bend nego progresivnorockovski, koji je u mnogočemu slijedio trendovske smjernice tog vremena. Ipak, većina glazbenih ideja na ovom je albumu bila bolja od onih na prethodniku, a i tekstovi su se konačno otresli sparnog propovjedničkog smeća.
Velike zasluge za to što se grupa uspješno vratila na scenu i nakratko osvojila srca nove MTV generacije imao je hit singl, sjajna power balada “All I Wanted”, koja je u obliku videa doživjela intenzivno emitiranje na glazbenim TV postajama. Taj inače izvrsni evergreen ne bi mogao biti dalje od tradicionalnog Kansas zvuka. Puno više podsjeća na neke AOR bendove tipa Journey ili još prije na Rainbow s Joeom Lynnom Turnerom u postavi. Nije čudno da ga bend već godinama namjerno izbjegava na koncertima, no ljubavni tekst, refren i video s ljepoticama u glavnoj ulozi potpuno su očarali tadašnju MTV generaciju i priskrbili im posve novu vrstu privrženika.
Na novo probuđeni bend je na “Power” ostavio i dosta drugog kvalitetnog materijala. Uvodni rušitelj “Silhouettes In Disguise” primjerice ponovno uspostavlja nešto tvrđu sliku grupe i najavljuje energičan početak albuma. Naslovna skladba, koja je također izdana kao singl, unatoč pompoznom, arena rock refrenu nije doživjela takav uspjeh kakav su članovi grupe očekivali, iako nikako nije loš uradak. Jedini zaista nešto slabiji, manje domišljat trenutak albuma je “Secret Service”, koji s monotonim refrenom i pomalo škakljivim tekstom više podsjeća na neki hair metal bend tadašnje ere nego na Kansas.
“We’re Not Alone Anymore” je razmjerno bazičan križanac melodičnog i tvrdog rocka koji bi se mogao naći na bilo kojem albumu Streetsa. Morse pritom inovativnim solažama i duhovitim gitarskim frazama redovito dokazuje svoje instrumentalno velemajstorstvo. Instrumental “Musicatto” je demonstracija male škole instrumentalne virtuoznosti i buđenje progresivnorockovskih Kansas. I pastoralni “Taking In The View” ima poprilično zajedničkih točaka s nekim njihovim prošlim baladama.
“Three Pretenders” će i danas zadovoljiti mnogog AOR sladokusca jer uz bogatu liniju sintisajzera sadrži hipnotičan refren. Isto bi se moglo reći i za “Tomb 19”, koja zahvaljujući šuštavim sintisajzerima sadrži i prstohvat mistike, kakva se nedostajala od Walshova odlaska nadalje. Završna power balada “Can’t Cry Anymore”, koja sadrži sjajan simfonijski aranžman i emocionalno jedan od najboljih nastupa Walshove pjevačke karijere uopće, iznenađujuće se nije plasirala na tadašnje radijske ljestvice, iako je imala sve uvjete za takav pothvat.
Tko god uzme u obzir da je “Power” u mnogočemu odraz vremena u kojem je nastao (druga polovica osamdesetih), Kansasima će barem djelomice oprostiti isušivanje prog rock korijena i koketiranje s tadašnjim glazbenim trendovima, jer ipak je riječ o vrlo dobrom melodičnorockovskom albumu s art rock bljeskovima tu i tamo. Za američke prog rock prvake označio je prije svega početak novog razdoblja, kad su uspjeli tadašnje glazbeno raspoloženje okrenuti u svoju korist i osvojiti srca posve nove generacije privrženika. To je dakle jedan od onih albuma koje prog rock puristi i danas preziru, dok je istodobno prava poslastica za sve AOR sladokusce i slušatelje širokog glazbenog spektra.
Postava
Steve Walsh – vokal, klavijature
Phil Ehart – bubnjevi
Billy Greer – bas gitara, prateći vokal
Steve Morse – električna gitara
Rich Williams – električna gitara
GOSTUJUĆI GLAZBENICI
filharmonijski orkestar pod vodstvom Andrewa Powella
Produkcija
Andrew Powell
Popis skladbi
1. Silhouettes in disguise (4:26)
2. Power (4:25)
3. All I wanted (3:20)
4. Secret service (4:42)
5. We’re not alone anymore (4:16)
6. Musicatto (3:30)
7. Taking in the view (3:06)
8. Three pretenders (3:50)
9. Tomb 19 (3:46)
10. Can’t cry anymore (4:01)
