Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Backstage / München / Njemačka
Datum koncerta: 05.10.2011
Broj posjetitelja: 300
Cijena ulaznice: 27,00€
Symphony X, predstavnici progresivnog metala iz New Jerseya (SAD), objavili su ove godine novi briljantni studijski album naslovljen “Iconoclast”. Na njemu održavaju čaroliju prethodnika “Paradise Lost” (2007) i čak produbljuju riffovsku agresiju. Iako smo Symphony X mogli uhvatiti baš na ljubljanskom nastupu u ožujku ove godine, u tadašnjem društvu co-headlinera Nevermore usred dvorane Cvetličarna MediaPark njihov nastup nekako nije došao do optimalnog učinka. Zato je trebalo zagristi jezik i nadati se da će dečki krenuti na samostalnu koncertnu turneju.
Nagađanja su postala stvarnost i listopad je opet bio onaj sretni mjesec u kojem smo nakon četiri godine, koje su se munjevito brzo odvrtjele od 20.10.2007. i prvog RockLineova gledanja bečkog nastupa Symphony X, dobili novu priliku da se naužijemo neupitne unikatne koncertne magije artističnog karaktera ove grupe.
Symphony X su za europski dio turneje pozvali u ulozi predgrupa norveške prog metal praotce Pagan’s Mind sa svježim albumom “Heavenly Ecstasy” (2011) i opet udarajuće talijanske prog metalce DGM, koji su svoj posljednji studijski album “Frame” objavili 2009. godine.
Uvijek do u tančine točni Nijemci pripremili su sve potrebno da koncertna večer počne prema najavi! U osam i petnaest navečer na pozornicu su stupili DGM u postavi Mark Basile (Mind’s Key) na vokalu, gitarist Simone Mularoni , klavijaturist Emanuele Casali, basist Andrea Arcangeli i jedini originalni član postave DGM Fabio Costantino na bubnjevima. U pola sata predstavili su isključivo materijal s albuma “Frame” i naišli na odličan prijem publike, koja do tog trenutka nije posvećivala punu pozornost pozornici. DGM su majstori svog zanata. Briljantna komunikacija, osobito u unakrsnoj vatri proggy dijaloga klavijature i gitare, cijelo je vrijeme držala zanimanje za ono što se događa na pozornici, a svoje je dodao i odlični Mark Basile, koji je bojom glasa malo podsjećao na Stevea Walsha (Kansas) ili Teda Leonarda (Enchant). Nadajmo se da će DGM zadržati ovu iznova pronađenu učinkovitu kemiju i što prije objaviti novi studijski album, jer je već i sam zrelošću nadograđeni album “Frame” vrijedan pažnje svakog ljubitelja čistokrvnih prog metalskih vragolija.
Pagan’s Mind su bez sumnje važili za pravu malu atrakciju prije nastupa Symphony X. Teško ih je naime uhvatiti uživo, jer su njihovi nastupi uglavnom usmjereni na sjeverni dio Europe. Ove večeri, međutim, nije im bilo suđeno da odsviraju svoj nastup optimalno. No, treba spomenuti još jednu činjenicu o Pagan’s Mind koja je još važnija za stanje duha u grupi na trenutnoj turneji. Vokalist Nils K. Rue morao je neposredno pred početak turneje ostati kod kuće zbog neodgodivih obveza prema obitelji. Grupa se obratila za pomoć sunarodnjacima Circus Maximus. Tako smo naišli na zanimljivu situaciju. Već četvrtu godinu zaredom mirujući odlični progresivni metalci Circus Maximus Pagan’s Mindu naime nisu posudili samo pjevača Michaela Erriksena, nego za vokal i bubnjara Circus Maximusa Trulsa Haugena. Tako su Pagan’s Mind nastupili s čak dvojicom vokalista na pozornici. E, i tu se pojavio problem. Tehničari nikako nisu uspjeli riješiti zavrzlamu s funkcioniranjem mikrofona, što je u dugovječnoj karijeri kluba Backstage, gdje bi ekipa trebala biti spremna na sve, prilično nečuvena greška, radije ću reći “malfunkcija”. Pagan’s Mind su tako trebali čak debelih 15 minuta da pokrenu sve potrebne mikrofone. Truls i Michael dijelili su jedan, drugi je bio namijenjen pratećim vokalima gitarista Jørna Viggoa Lofstada. Set lista je tako bila prilagođena i temeljito okrnjena. Pagan’s Mind su u preostalih pola sata predstavili na veliko novi album “Heavenly Ecstasy” s tri skladbe i obradovali obožavatelje izvedbom dviju s prethodnog “God’s Equation” (2007), a nastup su na kraju još izdašno začinili skladbom Thorugh Osiris Eyes s drugog studijskog albuma “Celestial Entrance” (2002). Truls i Michael upriličili su odličnu vokalnu predstavu i iskreno se zabavljali dok su si prebacivali mikrofon i dijelili vokalne dionice tijekom pjevanja. I još nešto. Truls je odličan pjevač koji bi bez problema vodio neku od grupa na mjestu frontmana. Ipak, razlika između pjevača osjećala se svaki put kad bi glavne vokale preuzeo nad-odlični Michael Erriksen. Pagan’s Mind su previše iskusni glazbenici da bi ih 15-minutna stanka mogla izbaciti iz kolosijeka. U šest skladbi i pola sata nastupa podigli su cijeli Backstage na noge, a publika, koja se do kraja koncerta skupila na kojih 350 glava, nedvojbeno je pri odlasku tih norveških odličnjaka ostala temeljito nezadovoljna. Nadajmo se da će se uskoro ukazati nova prilika da se susretnemo s koncertnim optimumom ove grupe.
Ljudi su pak većinom, naravno, došli na koncert Symphony X. Pred pozornicom smo ih čekali do 21.35. Pozornica se zamračuje, obavija je magla, po desnom balkonskom prolazu vijugaju siluete i silaze stubištem koje vodi na pozornicu. Euforija raste. Prvi na pozornicu stiže bubnjar Jason Rullo, a prvim redovima se posebno zabljesne u glavama kad doskakuće gitarist i prvi heroj te ljubimac publike Symphony X Michael Romeo, jer mu šačica ugrijanih Nijemaca doslovno se klanja rukama ispruženima ispred sebe i dubokim naklonima. Te su geste tijekom koncerta ponavljali više puta, tako da je već pjevač Russell Allen iza leđa Romea zbijao šale sam sa sobom oponašajući iste geste.
Napokon su to oni Symphony X zbog kojih sam došao u München! Backstage je inače klub koji spada među akustički lošije lokacije u ponudi bavarske prijestolnice – a ona se doista može pohvaliti mnogobrojnim izborom takvih koncertnih prostora. Tako si morao stajati posve uz mikseticu da bi nekako uhvatio ravnotežu instrumenata, što je kod zvučnih perfekcionista Symphony X od presudne važnosti. Russell Allen je “vokalna zvijer” i ostaje u životnoj vokalnoj formi. Brutalizirana verzija Ronnieja Jamesa Dija, koja si povremeno čak posuđuje “malocchio” fintu tjeranja vragova, zapanjio je vokalnom predstavom koja u sat i pol nastupa grupe nije posustala ni načas. Russell je otpuhao prisutne snagom (Iconoclast), sofisticiranošću (When All Is Lost) ili ekstremnom agresijom (Heretic, Electric Messiah). Na desnom balkonu nastup grupe cijelo je vrijeme pratila zbijena šačica članova sastava Pagan’s Mind, DGM i Circus Maximus. U nekom trenutku koncerta Russell Allen okrenuo se prema njima, pozdravio ih i bacio plastičnu bocu s vodom prema kolegama na balkonu. Oni su s njim podijelili gutljaj i vratili mu bocu. Uslijedilo je dodavanje boce kroz zrak kluba na relaciji pozornica – balkon sve dok Jorn Viggo Lofstadt nije slučajno pogodio bocom reflektorsku konstrukciju iznad pozornice. Boca se odbila na sredinu dvorane, a ipak je pronašla put do Russella na pozornici, jer se za to vjerno pobrinuo netko iz publike, koji je bocu pažljivo pokupio i odnio je Russellu.
Symphnoy X su olujna grupa na pozornici. Njihova je predstava dah za dahom oduzimajuća. Pakleno brzi, u svemu nepogrešivi, a ujedno eksplozivni kad se to traži i sofisticirani, što osobito vrijedi za mjesta na kojima se ističu mini orkestralne pasaže na klavijaturama Michaela Pinelle. Michael Romeo doživio je pravi fanatizam prvih redova, koji mu nisu dopustili ni trenutak predaha, nego su ruke iz gledališta cijelo vrijeme tražile put do gitarista i slobodno dodirivale njegovu gitaru, vrat gitare. Romeo, koji je već u prvoj polovici koncerta podijelio desetak trzalica među vruće glave, brzo je shvatio da ni to neće ohladiti uzavrele glave pa se u drugoj polovici koncerta, do stanke prije bisa, malo povukao korak-dva od ruba pozornice. Zanimljivo je da se gitarist inače uopće ne da smesti stalnim dddovikivanjem, pozivima i drugim gromoglasnim poklicima, kao ni teatralnom klanjanju s ispruženim rukama od strane publike. Prije se vidi da uživa u teatru koji izvodi gledalište. Tako intenzivan odaziv publike zaista se nije dalo očekivati, no očito je to već standard nastupa Symphony X u Njemačkoj. Michael Romeo je očito neosporni gitarski heroj njemačke publike.
Sastav je gotovo u cijelosti odsvirao “Iconoclast”. Od ukupno 12 skladbi koliko ih album ima, uhvatio se žive izvedbe čak osam njih. Jednu za drugom su ih mikastili. Tek nakon podivljalog Heretica prešli su na “Odyssey” klasik Inferno (Unleash The Fire), dok je Of Sins And Shadows (album “Divine Wings Of Tragedy”) najavila kraj redovnog dijela koncerta.
Bis od tri skladbe s albuma “Paradise Lost” vratio je u dvoranu izniman vrhunac. Jedinstven je bio pogled na publiku koja je bila posve prikovana uz performans grupe. Symphony X su uživali u tim pogledima. Po povratku na bis Russell Allen je doduše teatralno i s dubokim osmijehom na licu oslovio prisutne: “What the fuck do you want from us!” Čovjek koji po statusu zasigurno spada među prave gorštake rock i metal pjevača nove generacije naime je prirodan talent. Bez ijednog sata vježbanja disanja trbušnom ošitom, bez ijednog sata učenja tehnika pjevanja! Nevjerojatno je kako mu glas služi. Ni načas nije pokazao pukotinicu slabosti, Russell je u svemu očarao svojom magijom!
Grupa koja veći dio koncerta, odnosno cijeli koncert, provede tako da su svi reflektori zapravo uperjeni u leđa, nevjerojatna je u izbrušenosti pojedinaca. Oni su toliko “nabrijani” da ne mogu ni u magli zatajiti, a ta gotovo robotska “izdrilanost” omogućuje im opušten nastup koji kapitalizira dinamična i neprekidna komunikacija s publikom. Očna komunikacija, kao i neprekidna rukovanja s prisutnima. A to je ono najviše po što slušatelj dolazi na koncert svoje najdraže grupe. U petnaest minuta iza jedanaest bilo je svemu kraj. Gotovo sat i tri četvrtine paklenog marša koji konzumentu ne dopušta disati ni djelić sekunde! Symphony X su ovim koncertom upozorili da spadaju u scensko-izvedbeni vrh prog metala na planetu. Jedinstvena stvaralačka kemija koju je uhvatio novi studijski album “Iconoclast” dobila je novu koncertnu potvrdu. Očito je dakle da su dečki na vrhuncu svojih snaga!
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
SYMPHONY X:
1. Iconoclast
2. End of Innocence
3. Dehumanized
4. Bastards of the Machine
5. Electric Messiah
6. When All is Lost
7. Children of a Faceless God
8. Heretic
9. Inferno (Unleash the Fire)
10. Of Sins and Shadows
—bis—
11. Eve of Seduction
12. Serpent’s Kiss
13. Set the World on Fire (The Lie of Lies)
PAGAN’S MIND:
1. Eyes Of Fire
2. Intermission
3. Walk Away In Silence
4. God’s Equation
5. United Alliance
6. Through Osiris’ Eyes
DGM:
1. Away
2. … In a Movie
3. Enhancement
4. No Looking Back
5. Not in Need
6. Hereafter
Galerija slika
