Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Jernej Vene
Mjesto: Ljubljana / Kino Šiška / Slovenija
Datum koncerta: 05.10.2011
Broj posjetitelja: 700
Cijena karte: 20,00€
Legendarni panamski bubnjar Billy Cobham u kolektivnoj je svijesti prosječnog glazbenog gurmana najpoznatiji kao dugogodišnji bubnjar nezaboravne američke jazz rock fusion atrakcije The Mahavishnu Orchestra, iako je u svojoj bogatoj karijeri surađivao i s cijelom vojskom brojnih drugih slavnih glazbenih imena, predvođenih nezaboravnim trubačem i glazbenim inovatorom Milesom Davisom. Tko bi od ljubitelja fusiona mogao zaboraviti zajedničku suradnju na legendarnom albumu “A Tribute to Jack Johnson” (1971)?
O Cobhamovoj veličini možda najviše govori činjenica da njegov opus osim jazz sladokusaca znaju cijeniti i brojni rockeri šireg glazbenog obzora, što ne čudi, jer je taj veliki inovator u svoju glazbu uvijek unosio najrazličitije stilove i uvijek cijenio važnost električne gitare unutar vlastitog zvučnog izraza. Rockeri obično najviše štuju njegov kultni studijski prvijenac “Spectrum” (1973), na kojem je, među ostalim, udružio snage s tragično preminulim bivšim gitaristom Deep Purplea Tommyjem Bolinom, iako se ne smije zaboraviti ni remek-djela poput “Crosswinds”, “Total Eclipse” (oba iz 1974.) i “A Funky Thide of Things” (1976).
Nije bilo nikakvo iznenađenje da je Kino Šiška te večeri neposredno prije njegova nastupa bio popunjen do posljednjeg kutka, a među publikom se vrzmalo mnogo ljubitelja dobrog fusiona, pa i poprilično rockera, a mogao se primijetiti čak i poneki metalac. Za predkoncertno zagrijavanje pobrinuli su se domaći The Open Trio, koji su vrlo ugodno iznenadili svojom zanimljivom mješavinom ambijentalnog jazz funk fusiona. Trio, koji se od 2007. s vremenom proširio u kvartet, ali je unatoč tome zadržao izvorni naziv benda, svojim pristupom unosi u naš jazzovski prostor zvučnu osebujnost, jer, primjerice, u postavi nemaju basista, a ipak njegovu odsutnost uspješno nadomještaju bogatom i razgranatom paletom ambijentalnih tekstura. Iako su sva četiri člana oduševljavala svojim instrumentalnim sposobnostima, treba posebno pohvaliti izniman talent saksofonista Bojana Volka, koji je solo dionicama oduševio i najzahtjevnije. Promocija ovakvih izvrsnih domaćih fusion sastava pred koncertima velikana Cobhamova kova uvijek je više nego dobrodošla, ako ne i nužna.
Gospodin Cobham, koji na aktualnoj turneji nastupa s četveročlanim bendom umjetničkog naziva Billy Coham Band, te je večeri uz raznovrstan repertoar iz različitih razdoblja bogate karijere predstavljao i svoj najnoviji studijski uradak naslovljen “Palindrome” (2010). Na njemu je, očekivano, počivao i većinski dio koncertnog repertoara, iako je ‘narod’ naravno najenergičnije reagirao na izvedbe materijala s “Spectruma” i klasika Mahavishnu Orchestra. Billyju je na pozornici društvo pravila šarolika ekipa međunarodnih glazbenika, koju su činili basist Michael Mondesir, gitarist Jean-Marie Ecay te klavijaturist/violinist Christophe Cravero. Mondesir je kao najafirmiraniji glazbenik među Cobhamovim suborcima, zahvaljujući svom otmjenom pletenju zaoštrenih bas linija, naišao i na najenergičniji odaziv publike, naravno ako se ne računa sam majstor.
Cravero se te večeri našao u dvostrukoj ulozi izvođača instrumentalnih dionica koje su nekoć u Mahavishnu Orchestra obavljali Jan Hammer i Jerry Goodman, odnosno Jean-Luc Ponty, za što je naravno potrebna usklađena mješavina hrabrosti, znanja i iskustva. I Jean-Marie Ecay izniman je električni gitarist koji pod više nego očitim utjecajem legendarnog Johna McLaughlina brine za što dosljedniju interpretaciju klasika. Mahavishnu Orchestra se najvjerojatnije osim za poneki simbolični nastup nikada više neće okupiti, ali Cobhamu je uspjelo oko sebe skupiti prilično dobar približak, iako je svatko od navedenih imena u pojedine vječnozelene i novije stvaralačke trenutke unio i nešto svog osebujnog izraza.
Cobham je te večeri osobno, izvodeći dugogodišnje klasike, novija i ‘zaboravljena’ djela (poput “Panama”), pokazao da nakon svih tih desetljeća i dalje ostaje bubnjarski pojam zapanjujuće veličine, raznolikosti i inovativnosti. Njegova umjetnost spajanja mekoće i izvanredne preciznosti u obradi činela s nevjerojatnom brzinom i energičnošću udaranja po ostalim dijelovima bubnjarske postave još i danas nema premca. Billyjev stil, obilježen osebujnom tehnikom, jednostavno rečeno spaja kipuću energiju i strogu disciplinu. Tijekom nastupa , osobito tijekom brojnih improvizacija, još jednom se pokazalo da je upravo on onaj koji najviše zaslužuje naslov najboljeg jazz fusion bubnjara svih vremena. Njegova solo točka bila je za mnogog posjetitelja, koji se nije mogao načuditi Billyjevu spajanju naizgled nespojivih stilova uz posve jedinstvenu tehniku, zasigurno vrhunac večeri.
Koncert jedne od najvećih jazz fusion eminencija očekivano je ponudio obilje ugodnog materijala za svakog glazbenog gurmana, a to se od glazbenika Cobhamova kalibra, kojemu poštovanje izazivajući broj godina predstavlja najmanju prepreku, i moglo očekivati. To je jednostavno bio jazz fusion praznik koji nijedan ljubitelj ove prekrasne glazbene vrste, koja spaja toliko raznolikih stilova i utjecaja, nije smio propustiti. Nadajmo se da će se u Kino Šiška, koji svake jeseni uspije namamiti poneko zvučno ime s jazz fusion scene, nakon Billyja uskoro naći i neka (bivša) eminencija Mahavishnu Orchestra, predvođena ‘njegovom prosvijetljenošću’ Johnom McLaughlinom.
fotografije: Jernej Vene
Galerija slika
