Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Tvornica Kulture / Zagreb / Hrvatska
Datum koncerta: 11.11.2011
Broj posjetitelja: 3
Cijena ulaznice: 31,23€
The Human League, suoblikovatelji zvučne slike mainstream glazbe osamdesetih, nakon 10 godina zatišja u izdavanju studijskih albuma vraćaju se među žive. U ožujku su ove godine izdali novi album “Credo” i prekinuli dugotrajno stanje hibernacije. “Credo” je posve uspjelo djelo. Je “primitivan”, koliko god primitivan može biti u 2011., puki pravovjerni “new wave sint pop” album, a ujedno onaj čistokrvni The Human League album, koji održava zvučnu i stilsku tradiciju skupine od albuma “Dare” nadalje. Dobro jutro, nostalgijo!
Nova svjetska turneja skupinu, koja još uvijek djeluje kao trio u sastavu Phil Oakey (vokal), Susan Ann Sulley (vokal) i Joanne Catherall (vokal), sretno je dovela i u hrvatsku prijestolnicu, što je izazvalo pravi pravcati alarm uz koji smo zaprisegnuti retro romantičari zlatnog doba hitova osamdesetih veselo naćulili uši i obećali si da ovaj događaj nikako ne smijemo propustiti. Skupine godišta lige The Human League danas su prava rijetkost na pozornici, osim ako se nisu uspješno preobrazile u trajne komercijalne divove (Depeche Mode).
Iako smo se našli pred dvoranom Tvornica Kulture u osam navečer, vrata ulaza na prostor događanja bila su tada još pomno zaključana. Skrećemo na pivo. Što bismo drugo, zar ne? Koncert je najavljen za pola deset, no The Human League dopuštaju si još nekoliko akademskih minuta kašnjenja, a u petnaest do deset navečer oživljavanje uspomena napokon počinje!
Tvornica Kulture krcata je do posljednjeg kutka. Je li koncert bio rasprodan ili ne, taj mi podatak nije poznat, ali potvrdan odgovor u ovom slučaju nikako ne bi bio iznenađujući. The Human League otvaraju koncert u skladu s očekivanjima. Prvom skladbom s novog albuma “Credo” naslovljenom Never Let Me Go, koja je odmah potvrdila da je brod The Human League zalutao u vremensku oluju i iz nje isplovio 30 godina kasnije nego što bi trebao. Da. Vremena se nisu promijenila. Ne za The Human League, ne za 3000-glavu mnoštvo, barem za onaj “sveti” sat i pol, kad smo se mogli prepustiti svijetu koji je nekoć davno kraljevao “mainstreamom”.
“Svetu trojku” The Human League postave na pozornici prati i četvorka, i to Rob Barton na električnim udaraljkama, klavijaturist Neil Sutton, klavijaturist i gitarist Nic Burke te pozornički zvučni inženjer David Beevers. Dok se vokalna trojka kroz koncert aktivno izvija u plesnim pokretima na elektronički potkovanoj ritmičkoj podlozi, preostala trojka gradi sintetički pokrivač pravih raritetnih zvukova, koji se temelje na prelijevanju programskog uzorkovanja i upotrebi rustikalnih Rolandovih sintesajzera. Brzi skok na karijerno prijelomni album “Dare” s uspješnicama Open Your Heart i Sound Of The Crowd ubrzo je najavio da ćemo svjedočiti kovanju “best of” repertoara. U The Lebanon se prikrade na pozornicu i urezuje električni Telecaster. Malo pretih u miksu zvučne slike, ipak dovoljno da skladbi doda onaj poseban šarm kojim ovaj poznati hit odiše u svojoj izvornoj verziji.
Bez obzira na to što je koncert protekao izrazito rutinirano i po provjerenom obrascu, Oakey je nekoliko puta izrazio golemu zahvalnost publici što je odvojila vrijeme i došla na koncert, jer vjeruje da je to ona publika koja još uvijek podržava stvaranje glazbe tako da kupuje i albume. Publika, koju su ovaj put u većinskom udjelu činile pripadnice ženskog spola – one naravno nisu propustile prigodom istaknuti svoju mamac-privlačnost na sve moguće načine, kojom su opet mjerile svoj kobni “domet” – jela je Oakeyju i društvu iz ruke. Energija kroz nastup je odlična, a salve općeg oduševljenja nikako ne jenjavaju.
The Human League nisu zaboravili ni na svoj prvi karijerni “single” Empire State Human s prvijenca “Reproduction” (1979), kao ni začiniti sam završetak s Being Boiled s nasljednika “Travelogue” (1980). Tu su obavezne Human, pa Love Action , Mirror Man, Fascination i naravno na kraju redovitog dijela očekivani mega hit zimzelen Don’t You Want Me. Upravo za posljednju skladbu (u bisu) The Human League su u sjaju svoje sintetičke šminke zadržali gitaru na pozornici i još posljednji put snažno digli Tvornicu u zrak, kad su se prihvatili Oakeyjeva hita Together In Electric Dreams.
S takvim izborom iz kataloga svoje diskografije, nikako ne možeš zatajiti. Nizanje hita na hit, dinamično smjenjivanje kadrova prekaljenog i izbrušenog pozorničkog šou teatra, oplemenjeno bogatom igrom pozorničke rasvjete, koja je aktivno namigivala kroz sat i dvadeset minuta nastupa u najrazličitijim svjetlosnim nijansama bojnih kombinacija, suverena vokalna egzekucija! Bez primjetnog posrnuća.
Prelijepa večer puna nostalgičnih osjećaja iznenada se preokrenula. The Human League u tom smislu djeluju kao nositelji pradavnih izražajnih struktura u glazbi, kojima su na početku karijere djelovali avangardno, a kasnije se uspješno uklopili u sam vrh skupina “mainstreama” i postali kasniji uzor ostalim ultra-zaslužkašima s otočja Velike Britanije. Od Pet Shop Boys do Mobyja. S obzirom na to da su danas novi studijski albumi The Human League prije ultra-raritetna šok terapija nego pravilo kontinuiranih izdanja, pitanje je hoćemo li ikad više imati priliku uživati na kakvom koncertu skupine, pa tako ovaj posjet Tvornici kulture u Zagrebu ima toliko veću vrijednost.
fotografije: Bojan Horvat
Setlista
1.Never Let Me Go 2.Open Your Heart 3.Sound of the Crowd 4.Heart Like a Wheel 5.The Lebanon 6.Egomaniac 7.Empire State Human 8.Night People 9.Human 10.Love Action (I Believe in Love) 11.All I Ever Wanted 12.Tell Me When 13.Mirror Man 14.(Keep Feeling) Fascination 15.Don’t You Want Me —bis— 16.Being Boiled 17.Together In Electric Dreams
Galerija slika
