Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Trainstation Squot, Kranj
Datum koncerta: 11.11.2011
Broj posjetitelja: 0
Kranj je oduvijek bio utočište i sklonište metalskih koncerata koji će zauvijek ostati u lijepom sjećanju. Jedno od najvećih žarišta zbivanja bio je legendarni Bazen, ali kako novoj općinskoj vlasti underground i metal nisu bili po guštu, zatvorio je vrata puno prerano. Neumorna kranjska alternativa nije se dala zaustaviti pa je događanja preselila preko rijeke, u Subart. Ni on nije dugo potrajao, no upornost kranjske scene još jednom se potvrđuje u novom koncertnom prostoru, skvotu na željezničkoj stanici. Akteri kranjske alternativne scene, hvala Sotoni, nisu popustili i unutrašnjost zapuštene drvene barake (bivšeg najboljeg susjeda) uredili su u ugodnu dvoranu s velikom binom, šankom i svime što ide uz to. Metalsko rođenje Trainstation Squat doživio je s Dancing On Your Grave festom, na kojem su se predstavila četiri sastava.
Prvi je na binu s zakašnjenjem (jer ovo je ipak metal, koga briga za sat) izašao ljubljanski trio Hellsword, koji je nedavno izdao iz Pakla rođeni demo i rasprodao ga u nekoliko dana. Hellsword glazbeno hodaju stopama pionira speed/black metala Bathory, Celtic Frost, Venom, Sodom i Destruction, što nije nužno najoriginalnije, ali je prokleto lijepo kod nas imati bend koji ne komplicira i prije svakog nastupa vjerojatno žrtvuje djevicu ili dvije. Hellsword su totalni “old-school worship”, što znači da pale demonsku mješavinu black i speed metala, dakle “straight to point” cupa-cupa bubnjanje, perverzno-blasfemične rifove i solaže, metalno zveckajući bas (sa stvarno šarolikim i razigranim linijama) i đavolski vokal Mikea Manslaughtera. Pakleni mač je nemilosrdno sjekao glave koje su se rolale ispod bine, a triju je išao na ruku odličan i taman dovoljno glasan zvuk. Odlični međuobraćanja i lijepo odabrane obrade (Bathory, Celtic Frost) bili su samo šlag na pentagramu odličnog nastupa.
U “kompliciranije” vode otplovili smo s kranjsko-koruškom navezom Nature, koja svira odličan tehnički death metal u stilu velikana žanra poput Death. Dečki su oduševili ponajprije žestokim, prožetim nastupom punim čupanja, a još se više mogu pohvaliti stvarno dobrim materijalom, kojeg krase razrađene i kompleksne gitarske linije pune izleta po vratovima gitara, šareno bubnjanje i još dahom oduzimajuće bas linije Tilna DiHudrapa, koje su trebale biti još bolje ozvučene. Samo još dodatni plus su lijepo smještene “ambijentalne” pasaže, koje komade ne razbijaju, nego ih učinkovito povezuju i dodaju im osjećaj transcendentalnosti. Odličnu izvedbu poduprla je sjajno odsvirana klasika Deatha The Philosopher s 14-godišnjim gitarskim čarobnjakom Otmarjem (lijepo da dečki mladež odgajaju u duhu death metala, a ne frulica i sličnog sranja koje prevladava među današnjom metal mladeži!), samo Frogijev vokal na obradi nije sjeo kao na autorskom materijalu. Lack of Comprehension s improviziranom vokalnom izvedbom doduše nije prošao tako dobro, no Nature je svakako sastav na koji možemo računati svi tech-death entuzijasti. Čekamo ploču!
Slovensko-talijanska naveza Slavocracy, nastala na zgarištu Entreat, opet je lupila po glavi, i to izravnije, nevjerojatnim šusom thrash/death metala na švedski način, a s primjesom hardcore dijelova bend je ispao još dinamičniji i razigraniji. Dečki su tehnički odlično potkovani, ponajprije je ritam sekcija rušila zahvaljujući šarolikom i topovskom bubnjanju. I gitarski dijelovi puni su agresije koja podsjeća na neke At the Gates, jer Slavocracy ne poznaju nježne, curičaste dijelove novodobnih “death metal” bendova. Možda mjestimice fali još jedna gitara koja bi se mogla prva pridružiti u dvostrukim dionicama, no dinamičan bas uspješno pokriva “prazninu” druge gitare. Vokalist Kado sve je to dobro začinio životinjskim režanjem i simpatičnim obraćanjima tipa “Kje so tačke” i “srčki kranjski.” Ti medvjedić ti. Dečki su tek dobro zagrijali vratove, a užitak je prekinula policija, navodno zbog prituženja susjeda. Očito jednako glasna balkan zabava preko puta nije smetala… No, dok se pregovaralo o nastavku koncerta, publiku je zabavljao kranjski Marko Brecelj, Slavko, a nakon dobrih pola sata koncert se srećom mogao nastaviti. Slavocracy su ga zaključili u pobjedničkom stilu i stvarno ne znam zašto bend koji već ima toliko uistinu kvalitetnog autorskog materijala još nije snimio album!?
Ples po grobovima završio je nastupom ljubljanskog black metal sastava Dekadent, koji je nakon izlaska albuma Venera: Trial & Tribulation konačno opet nastupio kod nas. Dekadent se nakon ponovnih kadrovskih izmjena opet vraćaju na koncertne bine, nedavno su odsvirali i koncert u Berlinu. Dečki su nas pod vodstvom idejnog oca sastava Arturja Felicijana, s prvom pjesmom, nezaboravnim Dissident Dream s prvijenca (u nastavku su Dekadent nanizali lijep izbor komada sa sva tri albuma), primili u svijet Dekadenta, kojim vlada neumoljiva brutalnost s jedne i beskrajna ljepota s druge strane. Uistinu me uvijek iznova iznenađuje koliko dobro Dekadent uspijevaju spojiti ta dva naizgled nepomirljiva svijeta – a kombinacija brutalne ritmike, žestokog tremolo rifanja i blast beatanja te prekrasnih eteričnih solaža djeluje iznova i iznova. Ovaj put je doživljaj pokvario loš zvuk na početku, ali se on postupno popravio, no nažalost su veliku muku Arturju zadavali epski čisti vokali, koji su u prošlosti bili izvedeni puno bolje. Možda pomlađenom bendu fali još nešto zajedničkih kilometara, no prelijepa brutalnost Dekadenta me još uvijek privlači kao i onda kad sam prvi put čuo Manifestation of Seasonal Bleeding.
Prvi Dancing on Your Grave fest uspio je u svakom pogledu. Posjet je bio odličan, odaziv publike primjeren kvaliteti bendova, a Trainstation Squat pokazao se kao koncertni prostor za koji se nadam da će u budućnosti ugostiti još mnogo plesova po grobovima (i drugih glazbenih događaja). Po mogućnosti bez gnjavaže policije.
Fotografije: Nina Grad
Galerija slika
