Autor: Rok Klemše
Mjesto: SKC / Beograd / Srbija
Datum koncerta: 22.11.2011
Broj posjetitelja: 800
Cijena karte: 2,000,00 RSD (cca 20,00€)
Velikani američkog power metala Iced Earth izdali su novi album Dystopia, koji ih je vratio na stare staze pothrashiranog power metala, a u bendu je opet došlo i do promjena u postavi. Matt Barlow ponovno je napustio sastav, a na njegovo je mjesto stao Stu Block, kojeg poznajemo iz kanadskog benda Into Eternity. Ova je turneja nažalost zaobišla naše države, a kao najprivlačnije mjesto za koncert ponovno se pokazala srpska prijestolnica. Iced Earth su pred lijepo napunjenom dvoranom SKC-a u samom centru Beograda nastupili prvi put i odsvirali koncert koji će se pamtiti još dugo.
Prvi su na pozornicu SKC-a izašli engleski heavy metal trio Fury UK, koji spada u sve brojnije redove novodobnih heavy metal bendova što pokušavaju živjeti u duhu osamdesetih i “revivalu” klasičnog heavy metala, poput Enforcer, White Wizzard, Katana i mnogih drugih. Dvosjekli mač to zna biti kod ovakvih sastava: ako žive samo u duhu osamdesetih, a svojoj verziji heavy metala ne dodaju ništa što bi makar malo odisalo vlastitim, autorskim pečatom. U tu su zamku nažalost upali i Fury UK, koji su doduše doista biješno i udarno zauzeli pozornicu SKC-a. Dečki pozornicu i publiku vladaju suvereno, kao stari mačkovi, gitarske linije teku kao Bruce Dickinson u spandexu, a ritam sekcija nabija kao Halfordov Harley (jeste li uhvatili tu suptilnu gej foru, ha?). Upravo tu Fury UK posrnu u nadogradnji svog energičnog nastupa, jer kod svakog drugog riffa i kod svake druge vokalne linije dobiješ onaj deja-vu osjećaj da si to već negdje čuo. Trio iz Manchestera naime se previše snažno oslanja na zlatne godine NWOBHM-a te rane Iron Maiden i Judas Priest, a sam si je podmetnuo nogu kad je u tričetvrt sata dug set ubacio bubnjarski solo, čiji razlog mi ni danas nije posve jasan. Zvučao je naime kao nešto što bi petogodišnjak odsvirao na dječjem setu bubnjeva. Fury UK tako nisu bili ništa posebno, ali mučile su nas već i mnoge skupine koje nisu bile vrijedne ni imena, pa se Fury UK za nuždu dalo isprati s Jelenom ili dvama.
No u Beograd smo ionako stigli samo zbog jedne stvari (dobro, ako izuzmemo runde Jelen piva i potkrepljivanje burekom i ćevapčićima, bez čega se posjet Beogradu uopšte ne da zamisliti)! Iced Earth, jasno! Schaffer i njegovi dečki su nakon dugog tumaranja u mraku novim albumom Dystopia opet pronašli svjetlo, koje znači povratak korijenima sastava – dakle prvorazrednom miješanju utjecaja Iron Maiden i thrash metala, po čemu su Iced Earth slovili od samog početka karijere. Unatoč (ponovnom) gorkom odlasku Matta Barlowa, prvog vokala sastava, Iced Earth su s njegovim odlaskom i dolaskom novog vokalista Stua Blocka (Into Eternity) očito ipak dobili toliko potreban zamah, koji im je trebao nakon dosadnog i duhomornog zaključka sage o Schafferovu liku Set Abominae. Dytopia je opet album pun bijesa i agresije s jedne strane te nezaboravne melodike i fantastičnih refrena koji ti u tren uđu pod kožu s druge. Očekivanja prije prve turneje (opet) osvježenih Iced Earth bila su tako izuzetno velika. Iced Earth su velik dio setliste posvetili aktualnom albumu Dystopia, a naslovnom skladbom aktualnog albuma primili su nas u svoje pobunjeničke redove. Dečki su već u prvim trenucima opravdali golema očekivanja, jer bend nije djelovao tako raspoloženo još od turneje Horror Show! Brent Smedley je po bubnjevima opet udarao kao pobunjenici u Equillibriumu po tiranskoj vlasti, a Jon Schaffer je opet istrenirao svoju moćnu desnicu (što li je samo radio s njom, hehe?), njegova je razorna ruka po žicama opet trljala kao cunami, a prokleto je lijepo čuti da zijevanje izazivajući The Crucible of Man nipošto nije bio zenit sastava. Novi komadi su opet prožeti olujnom energijom, kakvu smo od Iced Earth bili navikli u prošlosti, a toj je energiji primjerena i energija dečki na pozornici, koja nije jenjavala sve do kraja. Velike zasluge za to bez sumnje treba pripisati novom članu, Stuu Blocku, koji je prije koncerta predstavljao manju zagonetku, a posebno je bilo upitno kako će se snaći s pjesmama iz Barlowljeve ere. No kad je Stu otvorio glasnice, lako si u tren zaboravio da na pozornici više neće biti Matta Barlowa. Stu je blistao od prve do posljednje vokalne linije, briljantno je odvozio i emocionalno najteže skladbe, a tehnički gledano otpuhao je sve sumnjičave dubokim baritonom i visokim falsetima kojima nadmašuje čak i Rippera. Povrh svega, u Iced Earth je vratio lik pravog frontmena, koji bi Rippera mogao naučiti pravom pozorničkom nastupu. Iced Earth su na krilima Stuova mladenačkog entuzijazma i neiscrpnog izvora letjeli visoko, bez ništa niskog pada. Vrhunski nastup dodatno je poboljšala izvrsna setlista na kojoj su naravno prevladavale pobunjeničke himne novog albuma, koje su se u publici već izvrsno primile, a refreni su bučno otpjevani u našem društvu, dok su Iced Earth s nekoliko pravih cvjetova uspjeli osvojiti i najzahtjevnije fanove. Naslovi Angel’s Holocaust, epski When the Night Falls i zlokobni Damien govore sami za sebe. Eksplozivni vrhunac koncert je bez sumnje dosegnuo sedamnaestominutnim putovanjem Danteovim Paklom, naravno s epskom klasikom Dante’s Inferno, koju su Iced Earth posljednji put svirali u sklopu kultnog live albuma Alive in Athens. Kakvo je to bilo đavolsko putovanje! Za kraj je vruća i žestoka srpska publika pobrinula i za jedinstven trenutak u karijeri Iced Earth. Dečki svoj set nisu završili klasičnom himnom Iced Earth, nego su morali udovoljiti zahtjevima nezasitne publike koja je htjela još. I za kraj smo dobili još My Own Savior!
U distopijskom društvu Iced Earth tako nema kontrole Big Brothera, nema totalitarne represije, nema ispiranja mozga, nema ovisnosti o tehnologiji i nema osjećaja da je ljudski život vrijedan samo toliko koliko mu to prizna distopijska vlast. Ne! U državi Iced Earth bitni su samo pilasti riffovi, fenomenalni i nezaboravni refreni te topovska ritam sekcija, a posebno svaki pojedinac na pozornici i svaki pojedinac ispod pozornice koji je do mile volje namučio vrat na jednom od najboljih koncerata moje “koncertne karijere.” “Remember, remember the 23rd of November” još će dugo odzvanjati u glavama svih prisutnih na beogradskom koncertu.
fotografije: Aleš Podbrežnik i Matjaž Šter (krajnja donja desna slika u galeriji)
Setlista
1.Dystopia 2.Angels Holocaust 3.Slave to the Dark 4.V 5.Stand Alone 6.When the Night Falls 7.Damien 8.Dark City 9.The Hunter 10.Anthem 11.Declaration Day 12.Watching Over Me —bis I.— 13.Dante’s Inferno 14.Iced Earth —bis II.— 15.My Own Savior
Galerija slika
