Mjesto: Devil Bar Caffe / Bled / Slovenija
Datum intervjua: 21.11.2011
Nakon izdavanja albuma “Self Destruct Sequence” (2009) slovenski gitarski matador i samostalni glazbeni jahač Grega Habič, koji važi za jedan od najprofiliranijih slovenskih glazbenih talenata, naoružan jasno prepoznatljivom esencijom glazbene propovijedi, skupio je sastav koji ga je pratio na kraćoj slovenskoj turneji u listopadu 2010. I to unatoč izjavi za RockLine u intervjuu iz 2009. da ga sviranje u bendu trenutačno ne zanima.
Preporod u smislu timske aktivnosti bio je jedna od polaznih točaka ovog sočnog razgovora s jeseničkim glazbenim velikanom, koji je ove godine izdao već svoj četvrti samostalni studijski album pod naslovom “Open Heart Surgery” i njime dodatno proširio stvaralački domet sebi svojstvenog izraza. Na novom albumu isprobao je neke stvari koje na prethodnim radovima nismo imali prilike čuti. S naglaskom na žanrovskoj raznolikosti i tako zacrtanom višeslojnom izražajnom notom, Grega Habič je na “Open Heart Surgery” uspio postaviti izvanredne odskočne daske za svoj daljnji razvoj i umjetničko sazrijevanje.
S Gregom sam tako, nakon dvije godine, opet sjedio uz rundu Hirtera u Devil Bar Caffeu usred Bleda,…
RockLine: Nakon izdavanja albuma “Self Destruct Sequence” napokon ti je uspjelo skupiti ekipu glazbenika i otisnuo si se na kraću turneju po cijeloj Sloveniji. Kakva su iskustva i dojmovi?
Grega: To je bilo prvi put da smo uopće svirali moju glazbu uživo. Zapravo nisam se mogao nadati nekim posebnim rezultatima, u biti smo s tim tuceton koncerata pripremali teren za budućnost. No naš zadnji nastup u ljubljanskom Orto Baru usred listopada 2010. bio je već lijepo posjećen… Na takvu glazbu teško privučeš ljude iz Slovenije. Pa ipak, turneja je bila uspješna u tom smislu da me sada stvarno puno ljudi pita kada i gdje ćemo opet nastupati. Znači, uspjeli smo izazvati zanimanje za glazbu koju stvaram. Pitaju i kada ćemo svirati na Jesenicama, iako tamo nemaš gdje svirati. Nema lokacije. Najbliža opcija je recimo na Blejskoj Dobravi na tom kraju Slovenije, tamo je već nastupao i moj gitarist Klemen Gasar….
RockLine: Pouzdan izvor iz tvog menadžmenta potvrdio mi je jučer da je Klemen Gasar sada postao tvoj stalni basist…
Grega: Tako je. I ne možeš vjerovati kako “razvaljuje” bas gitaru. Basista smo tražili uzduž i poprijeko. Pogotovo nakon što je Matej Sušnik odlučio da neće biti dio ekipe. Isprobali smo puno ljudi, bilo je mnogo audicija, ali nitko nije zadovoljio tražene kriterije. Pokazalo se da je razina sviranja, kakvu zahtijeva karakter moje glazbe, za svakoga na audiciji naprosto pretežak zalogaj.
RockLine: Ako smijem dati mišljenje. S Klemenom je to odlična vijest i rješenje. Već kao gitarist energijom je odlično klapao u tvoju ekipu (i karakterno), a sada se pokazalo da će njegov doprinos postati jedan od integralnih elemenata tvoje koncertne postave, koja će tako samo dobiti na konzistentnosti i stabilnosti.
Grega: Klemen je sam predložio to rješenje. Pa razmišljali smo već svašta, i o najnemogućijim kombinacijama. Stvarno. Super je da se stvar tako završila. Pogotovo u smislu da sada uopće neće biti problema s probama, jer je i Klemen Jeseničan. Sada stvarno imamo mogućnost redovitih proba. Usklađivanja će biti puno lakša, pa će i efekt biti veći. Znaš da ne dijelim pohvale tek tako, ali što se Klemena tiče, on bas gitaru doista “razvaljuje”. Ozbiljno kažem. Zadnji put smo probali kombinaciju na tavanu kod mene, tamo gdje imam i prostor za snimanje, i odsvirali par komada zajedno. Bio sam šokiran i zapanjen kako Klemen vlada sviranjem bas gitare. Kao da svira Matej Sušnik. Bez zezanja. Da nisam znao da je to Klemen Gasar, mogao bih ga u sekundi zamijeniti za Mateja Sušnika. U vrijeme dok je Klemen bio u Game Over, stalno je čučao u prostoriji u kojoj su Game Over imali probe i tarao bas gitaru. I kasnije kad smo razgovarali, Klemen mi je priznao da je oduvijek želio postati basist i da ga sviranje bas gitare oduvijek više privlači nego sviranje gitare. Dobitak je i u tome što je Klemen prije bio ritam gitarist i zna svirati ljestvice. Inače je za basista cijela znanstvena fantastika kad mora na određenim pasažama udvostručiti (Grega je upotrijebio izraz “duplirati”) gitaru, dok Klemenu to ne pravi nikakve probleme. Stvarno je dobar basist. Baš danas je otišao u Ljubljanu kupiti potpuno novu bas gitaru. Prije dva dana nabavio je na Bledu pojačalo za bas gitaru. Sada imamo basista. Napokon. Hvala bogu.
RockLine: A još je i kod love…
Grega: (smijeh) Da, da. Sve se poklopilo. Neko vrijeme bio je u igri Željko iz grupe Hari Mata Hari (Željko Zuber, op. a.), ali to se nije pokazalo dobrim. Što se Klemena tiče, nas dvojica smo potpuno na istoj valnoj duljini i u slušanju glazbe i izvođača. Od Van Halen nadalje. Čak se poklapamo i kad razgovor ode na jazz. Stvarno me iznenadio i vidjet ćeš kad budemo imali prvi nastup. Iznenadit ćeš se i ti, i još mnogi.
RockLine: Dakle, u tom si razdoblju više pažnje posvetio konačnom sastavljanju pratećeg sastava?
Grega: Da. A za to ekipa mora biti čvrsta. Na klavijaturama će u ekipi opet biti Robert Humar, a na bubnjevima Blaž Soklič. No s Blažem se dogodilo i nekoliko posebnih priča. Njegov hobi je jedriličarsko padobranstvo. Prije mjesec dana ružno se razbio s padobranom. Gležanj mu je bio potpuno razlomljen na nekoliko komadića, zdrobljena peta, na kralježnici slomljena dva kralješka, tako da sada čekamo njega. Ali rekao je da će krajem ovog studenoga biti potpuno spreman. Da možemo krenuti. Ali to je smiješno. Bubnjara bismo mogli odmah dobiti drugog, javio se jedan odličan bubnjar iz Graza koji bi mogao svirati s nama, a zanimljivo je da smo s traženjem basista uvijek imali velikih problema.
RockLine: Tko će popuniti prazninu koja je nastala na poziciji drugog gitarista?
Grega: Sam ću odsvirati sve gitare. To sam uspješno prakticirao već sa Željkom u postavi. Pokazalo se dobrim. To nije takav problem.
RockLine: Dakle, postali ste kvartet.
Grega: Da. I to je super, jer smo svi smješteni vrlo blizu jedni drugima pa ćemo moći imati probe vrlo često.
RockLine: A i udio koncertnih honorara ostat će veći. Reci nam koju riječ i o svom novom studijskom albumu “Open Heart Surgery”. Dopusti da se izvučem iz zagonetnog nedostatka inspiracije pri postavljanju pitanja tipičnom frazom: što zapravo stoji iza naslova albuma? Je li ti u vrijeme njegova nastanka doista krvarilo srce, ili je poanta u nečem drugom?
Grega: Ne, ne! Nije. To nema veze s krvarenjem srca. Naslov albuma je poveznica – slika za točku razvoja samog čovječanstva, koja te danas može ispuniti samo golemom tugom. Znaš kako funkcioniraju bendovi? Neki s puno novca plaćaju posebne ljude koji istražuju kakva se glazba prodaje na tržištu i onda snime takav album. I sam sam na prethodna tri albuma pazio da album nosi naglašene metalske rifove, kako bi bio privlačan osobito sferi koju određuju ljubitelji metal glazbe u Sloveniji. Ovaj put je namjera kod “Open Heart Surgery” bila odstupiti od tog šablona i stvoriti album u cijelosti onakav kakav ga ja sam najviše želim. Na ovom novom albumu ima i dosta više jazz glazbe, koja se ne bi tako dobro slagala s aranžmanima kakve nosi album “Self Destruct Sequence”.
RockLine: Jedino ispravno. Treba se postaviti na razinu svjetskog vrha najpronicljivijih i izražajno najbogatijih izvođača, s prepoznatljivim, jedinstvenim karakterom sebi svojstvene autorske prizme.
Grega: Da. Ovaj put sam u stvaranje albuma ušao potpuno neopterećen time hoće li se nekome svidjeti ili ne. Problem slovenskih metalaca je ta stadnost. Nekoliko ljudi karaktera koji vlada manipulacijom usmjerava i određuje ukus tog stada. I to nije okej. Prestao sam polagati nade u slovenske metalce. Ovaj put me boli briga. Ako mi se prohtio jazz, uključio sam ga u glazbu, ako je trenutak inspiracije bio pop, u glazbi je pop, itd….
RockLine: Najzanimljivije je to da bi se tvoji albumi, u osnovnim glazbenim aksiomima koje nudiš u svom autorskom karakteru, trebali najviše svidjeti slovenskoj metal publici.
Grega: Da. Ali ih ta stadnost ograničava.
RockLine: Otuda i prazni prostori na koncertnim nastupima mnogih odličnih sastava koji se trude probiti na slovenskoj rock / metal sceni.
Grega: Stara priča. Primjera je doista mnogo.
RockLine: Tvoj novi album djeluje i zvuči puno organskije od prethodnika, njime si još dublje zaplivao u jazz glazbu i uspješno proširio izražajni domet svoje autorske propovijedi.
Grega: Da. A fora je u tome što ja već znam odsvirati sve što zna Malmsteen pa mi je takav stil sviranja postao dosadan. To za mene više nije nikakav problem. Kod jazza je druga stvar. Ovdje se moram posebno potruditi, tu stvari više nisu tako jednostavne. Jazz gitaristi i metal gitaristi, to su dvije potpuno različite sfere. Tu uopće nema dileme da su jazz gitaristi puno bolji glazbenici. Trenutno sam više u jazzu zato što time izazivam samog sebe, jer se moram dodatno potruditi u interpretaciji ideja. To je bio nužan pomak da sviranje gitare za mene uopće zadrži pravu mjeru privlačnosti. Kad izdaš četiri albuma gitarskog “shreddinga”, zapravo si rekao sve. Zato si moraš postaviti nove izazove. A usto jako volim jazz glazbu. Otvara ti više opcija za izražavanje.
RockLine: Što se mene tiče, temelj tvog izraza upravo je u toj neprestanoj razvojnoj ekspanziji tebe kao glazbenika, što je uvjetovano neprestanim istraživanjem kroz glazbeni eksperiment.
Grega: Upravo to. Istraživanje samog sebe i novih glazbenih sfera, to je jedini pravi put. Barem za mene. I znam da će element jazz glazbe u mojim budućim glazbenim avanturama biti sve više i više naglašen.
RockLine: Kad slušaš album, prva je pjesma takva da izlaže metalski rif, a onda se na album uvuče dosta drugih elemenata različitih glazbenih žanrova…
Grega: Ako slušaš album, prva i zadnja pjesma su metal, ostalo više ne.
RockLine: Pokazao si da možeš biti i vrlo sofisticiran, da znaš rasporediti note u improvizaciji tako da izraz motiva postiže još optimalniji učinak u svojoj poruci.
Grega: E to. To sam htio i istaknuti. To je glavna razlika kad usporediš novi album s njegovim prethodnicima. To je bio osnovni motiv, želja, ideja za novi album. Da sam se doslovno suzdržavao, da nisam sijao i razbacivao note kud god. I pjesme su aranžirane tako da prije svega djeluju kompaktno, kao pjesma, a aranžmani zato nisu podređeni soliranju. Svjestan sam da ima mnogo odličnih gitarista naokolo, ali malo ih je koji znaju napraviti i stvoriti dobru pjesmu.
RockLine: Uza svu studioznu potkovanost koju imaju zaista dobri glazbenici iz redova gitarista, po mom je problem što ne razumiju što je to atmosfera. Kad takvim gitaristima spomeneš imena Steve Howe ili Robert Fripp, brzo otkažu.
Grega: Problem tih glazbenika je što glazbu shvaćaju kao matematiku. I sam sam u početnom razdoblju bio usmjeren u takvo poimanje, a danas me zapravo takav princip ograničava. U prvom planu mora biti glazba, a ne matematika. Dakle ne ljestvice, ne brzina. To ne čini pjesmu.
RockLine: To preraste.
Grega: To preraste.
RockLine: “Open Heart Surgery” ostavlja među svim tvojim dosad izdanim albumima i daleko najuvjerljiviji dojam u smislu da ostavlja dojam kao da je s tobom u studiju prava grupa. Zvuk je vrlo kompaktan i djeluju žive, kao da je s tobom svirao cijeli bend.
Grega: Apsolutno. Ima i više gostujućih glazbenika u usporedbi s prethodnim albumom. Taj osjećaj definitivno ostavljaju gostujući glazbenici. Prisutnost svakog čovjeka u studiju se itekako osjeti potom u glazbi i na albumu. To ne možeš preslišati. Svi gosti koji su sudjelovali na novom albumu imaju i neki svoj definirani stil. Njihov doprinos zato nije generičan, nego su njime udahnuli mom albumu nešto svog prepoznatljivog sadržaja. Upravo ja težim tome da je moja glazba postavljena tako da daje i nudi puno prostora za plasma ideja i drugim glazbenicima. Mislim, njihovih vlastitih ideja. Druga stvar je masteriranje zvuka. Već samo u slučaju kad je sve na albumu stvorio jedan jedini čovjek, razlika uz odgovarajući mastering zvuka je kao dan i noć. U slučaju “Open Heart Surgery” učinak je još veći. Ključ za to bio je priznati finski producent Mika Jussila. To je nevjerojatno, nisam mogao vjerovati kad sam poslušao master verziju. Kakvu je razliku taj čovjek uspio napraviti.
RockLine: Mika je u karijeri producirao ogroman broj albuma…
Grega: Da. Negdje sam pročitao da je Mika Jussila pravi rekorder po broju producentskih albuma.
RockLine: Kako ste došli u kontakt s Mikom Jussilom?
Grega: Blaž Soklič, koji je s Dalijem surađivao u Dusk Delight, preporučio je Miku Jussilu. Dusk Delight su s njim surađivali u prošlosti i Blaž je rekao da njegov doprinos stvarno vrijedi svakog centa, jer je jedan od najboljih producenata daleko naokolo.
RockLine: Vrlo je zanimljivo da Matej Sušnik, kao nedvojbeno jedan od najtalentiranijih slovenskih basista ovog trena, nije našao pravo vrijeme, ni interes, da ustraje u tako zanimljivoj glazbi kakvu ti stvaraš?
Grega: Matej je još vrlo mlad. Problem kod njega je taj što želi biti zvijezda. On je premlad za glazbu koju ja stvaram. Jednostavno premlad. No sad je taman toliko star da mu već polako svitava da Metalsteel i te dječje pjesmice možda ipak nisu pravo. Jer on je puno sposobniji. Za nešto više. Možda se i zato s Matejem nikad nismo zaista uskladili, jer sam mu rekao ravno u lice, bez dlake na jeziku, što o svemu tome mislim. Za Metalsteel ga je doista šteta. Ali on bi htio biti zvijezda. I ne samo to. Njemu je užitak svirati pred punim prostorima. I čak to da mu je posve svejedno s kim svira i što svira, samo da stane pred pun prostor. Premlad je. Ali shvatit će. Proći će nekoliko godina i prestat će svirati to što sada svira s Metalsteel i Helstar. Vjeruj mi. Jednostavno je predobar. Previše zna. Jer inače je Matej Sušnik, što se mene tiče, daleko najbolji basist u Sloveniji. Bez zajebancije. Razni Janiji Haceti itd,… to nije to. Matej ih je ostavio daleko iza sebe. I to s 24 godine. Takav album kakav je izdao u svojim godinama…. Jesi li možda slušao njegov album?
RockLine: Kupljeno! Apsolutno. Super stvar.
Grega: Kad čuješ njegov album, više nema dileme o tome tko je najjači basist u Sloveniji. Ali mlad je. I sam sam bio isti u njegovim godinama. I meni je tada najvažnije bilo to da budem zvijezda. Bio sam isti. To su te godine kad se želiš dokazivati. Matej je inače super dečko i daleko najbolji basist u Sloveniji. On je inače jako uživao dok je svirao s nama. Bio je i redovito prisutan na svim probama. Stvari je radio s velikim zadovoljstvom. Ali pojavio se problem i u tome ga posve razumijem, kad smo stali na pozornicu pred 50 ljudi. To ga je onda prošlo. Smatram da je ova potonja činjenica glavni razlog zašto je napustio moj bend.
RockLine: Kakve su dosadašnje reakcije medija, ali i publike, u vezi s novim albumom?
Grega: Vrlo pozitivne. Vidi se da smo grizli već i prije, i uz tvoju pomoć i pomoć RockLinea, pa se danas već zna tko je Grega Habič. Nije nam problem doći u razne medije, kao što su 24 ur ili RTV Slovenija. Ali s ovim smo albumom sve postavili širokopotezno, pokušavamo skrenuti pozornost na sebe i u inozemstvu. Pogotovo u inozemstvu. Kod nas jednostavno ima premalo ljudi, ili ih uopće nema, koje bi zanimala moja glazba.
RockLine: Možeš li nam malo nazornije predstaviti i suradnju s Jesseom Adamsom?
Grega: Jesse mi je ogromno pomogao na novom albumu. Vidi se to po tome što sam svaku pjesmu koju sam snimio poslao najprije njemu na slušanje, pa smo onda sve detalje na skladbama detaljno raspravili do kraja. Dakle što je dobro, što je upotrebljivo, što bi se dalo još popraviti, poboljšati, itd… bio je važan faktor i u tome da me držao na uzdi kad sam luđao s nekim aranžmanima koji su bili prezasićeni soliranjem. Sad se situacija okrenula pa on snima solo album, a ja mu pomažem. On vrlo dobro osjeća glazbu, osobito ritam. Zato je bio važan faktor koji me korigirao dok sam stvarao album “Open Heart Surgery”. Među nama je izgrađen taj most velikog povjerenja. To znači da vjeruješ savjetu nekoga jer znaš da ti želi dobro i znaš da će, ako poslušaš taj savjet, tvoja prvotna ideja u konačnici postići još veći učinak.
RockLine: Kada i kako ste zaključili da bi Jesseov hip hop element nadogradio neke tvoje skladbe?
Grega: To se dogodilo samo od sebe. Uopće nismo ništa premišljali. Jednostavno. Dogodilo se. Nekako je to prisutno od samog početka naše suradnje i obojici se ti dodaci jako sviđaju. Ali zanimljivo je da sad, kad on snima svoj samostalni album, o rapu ne želi ni čuti. Jesse je svojedobno bio reper u Indiani. I ime si je već izgradio, jer je jako dobar. Jesse je prvo bio bubnjar. Pet godina svirao je u country grupi svog oca. Jesse je zato vrlo ritmičan glazbenik. Htjeli smo postići učinke da hip hop u glazbi djeluje kao dodatni instrument i da njegova zadaća nije prvenstveno ritmička, kako je to inače u funkciji hip hopanja. Osobito mi se kod Jessea sviđa što piše normalne tekstove. Piše životne tekstove, ne troši vrijeme na gluposti o skupim autima, ženama, novcu,… Jesse inače radi na radijskoj postaji, kao radijski “speaker”…
RockLine: Dakle vrti i glazbu Grege Habiča?
Grega: Pa naravno. A onda mene još i pozdravlja usred svojih emisija. Što li samo misle ljudi koji to slušaju? (smijeh) Bilo je smiješno kad sam ga dva sata učio preko interneta kako se pravilno izgovara moje prezime. Na kraju je naučio zahvaljujući engleskoj riječi za kurvu. Dakle “Ha-Bitch”, e i onda je napokon skužio foru.
RockLine: Znaš li već otprilike kamo ćeš se usmjeriti u stvaranju glazbe na idućem albumu?
Grega: Sljedeći album bit će 100% odsviran s grupom. Više nijedan album neću raditi sam. Sad npr. Blaž Soklič snima bubnjeve za moj prethodni album. Razlika je nevjerojatna. Kad sam čuo kako je napravio bubnjeve za skladbu Revolution, skoro me srušilo na pod od pozitivnog iznenađenja.
RockLine: Ta tranzicija u timski smjer je dakle za tebe potpuno prirodan i logičan potez koji ćeš napraviti u sljedećem koraku.
Grega: Pa to sam oduvijek želio. I to ću ostvariti na sljedećem albumu 100%. Vjerojatno će se Grega Habič preimenovati u GHB (skraćeno Grega Habič Band, op. a.). Šokirao me Gasar, šokirao me Soklič time što je napravio kod redefiniranja bubnjeva za skladbu Revolution, jer Blaž je pedantan, on se bavi detaljima i to je super. Osjećaji su stvarno pozitivni, u ovom trenutku.
RockLine: Kada ćemo te moći opet pratiti na koncertnim pozornicama?
Grega: Početkom nove godine. To je sada prvi plan. To prepuštam svom menadžeru Robiju Lipeju. Računaj tamo u veljači 2012.! Orto Bar u Ljubljani sigurno će biti na popisu novih koncertnih termina. I vodstvo Orto Bara jako je zainteresirano za naš novi nastup u tom klubu. Jedna od opcija je i nastup u austrijskom klubu Bluesiana Rock Cafe u Vrbi u Koruškoj. Vlasnica kluba Gudrun Kofler odmah je izrazila zanimanje, da uopće nije problem ako dođemo svirati u njen klub. Kad god. Samo se moramo odlučiti. Gudrun je jedna od rijetkih ljudi koji su srcem uz stvar. Ona je slušala moju glazbu i odmah joj se svidjela. Kod nje nije štos samo u tome da ti “zabukira” svirku, njoj je poanta da i sama uživa u glazbi koju u njenom klubu izvodi netko drugi. Stvarno sam sretan da još postoje na svijetu takvi ljudi kao što je Gudrun u Bluesiani
fotografije: Mirjana Čirović
Galerija slika
