Autor: Rok Klemše
Mjesto: Menza pri koritu, Ljubljana
Datum koncerta: 07.12.2011
Broj posjetitelja: 150
U Ljubljanu su se vratili norveški glasnici zla, Gorgoroth, a s njima i poljski death metal stroj Vader. Iako ni jedan ni drugi bend nisu stranci na slovenskim pozornicama, bili su odličan bogohulan uvod u doba kad nas siluju Bela snežinka, Na božično noč i Last Christmas, što je potvrdio i dobar odaziv publike, koja je gotovo napunila Menzu pri koritu.
No prvo smo se morali probiti kroz trnje i otrpjeti nemilosrdno bušenje ušiju od strane, gle gle, opet talijanskih sastava (oh, kako mrzim pay to play sustav!). Za paranje bubnjića tako su se prvo pobrinuli Aganis, koji su još prije početka na pozornici izvodili neki privatni kvazi ritual s dimećim štapićima i lubanjama. Vjerojatno su se samo igrali s ouija pločom, pa kad je na stepenicama zaškripalo drvo, pobjegli su pod mamino krilo. I njihova je glazba djelovala nekako tako nesigurno: u prvoj skladbi zvučali su kao ortodoksni black metalci, u drugoj su htjeli zvučati kao pagan metal, a u trećoj kao doomeri. I sve skupa bilo je potpuno neslušljivo, nekako kao da se Windows Media Player pokvario pa u jednu pjesmu strpao Marduk, Count Raven i Tyr.
Puno bolje nije bilo ni s Adimiron, koji su se slovenskoj publici predstavili već ovog ožujka kao predgrupa Death Angel. Thrash i Italija se, uzgred budi rečeno, ionako ne razumiju baš najbolje, pa su s tog stajališta Adimiron čak malo iznenadili. Dečki su u slabih pola sata predstavili svoju viziju thrash metala, koja se ni u čemu ne odmiče od smjernica žanra postavljenih još 1983. Štoviše, Adimiron se predstavljaju čak kao progresivni thrash metal sastav. Što je točno u njihovoj glazbi progresivno, nije mi baš jasno; jedan ili dva malo kompleksnija riffa i par izlomljenih ritmova još ne znače progresivnost. Nekoliko gitarskih linija čak je iznenadilo, ni vokalist nije bio loš, iako agresivniji thrasherski vokal nije bio ni približno jedinstven. Ali za talijanski thrash metal bend, Adimiron su bili čak vrlo solidni.
Pravo se pak konačno počelo kad su se ugasila svjetla i iz zvučnika zabrujao intro Ultima Thule. Bez prigušenog disanja znalo se da dolazi. Vader. Poljska death metal nemani koja već četvrt stoljeća po svijetu sije svoju viziju rušilačkog death metala, i to bez milosti i bez zaustavljanja, pod vodstvom nezaustavljivog Piotra “Petera” Wiwczareka. Vader su ovog ljeta izdali svoj deveti studijski album Welcome to the Morbid Reich, koji je bez sumnje jedno od najsnažnijih izdanja Vaderove diskografije i bio je ujedno središnja tema ovog koncerta. Peter je oko sebe opet okupio svježu ekipu, koja je toliko superiorna i uigrana kao da svira zajedno još od prvijenca The Ultimate Incantation. Peter ekipom zapovijeda kao veliki vođa i svojim rikajućim vokalom, koji nije oslabio ni za trunku, kritizira religiju i rat te poziva u kraljevstva tame i tentakulastih Lovecraftovskih bića. Upravo te lovke te nježno miluju, ali sve je to samo dobar trik: kad te zgrabe i povuku u demonski svijet, šapuću ti “we have such sight to show you”, dok zlorabe sve moguće otvore, a Vader se pobrinu za fantastičan “soundtrack” te agonije tektonskim rušilcima poput Sothis, Wings, The Wrath i Cold Demons. Peter je ovaj put oko sebe doista okupio vrhunsku ekipu, što su dokazali bubnjar James Stewart životinjski brutalnim i kirurški preciznim bubnjanjem te novi gitarist Spider (Marek Pajak), koji se istaknuo odličnim solažama i dobrim idejama što u Vader unose još više razigranosti i svježine. K tome, lijepo kontrira Peterovu neprestanom drkanju pinch harmonika i zlorabljenju tremola. Kroz vrhunski set Vader su nas odveli do kraja klasikom Helleluyah!!! (God Is Dead) i zahvaljujući dobroj podršci publike vratili se još na bis s brutalnim remek-djelom This Is the War. Si vis pacem, para bellum! Ave Vader!
Gorgoroth su imali doista tešku zadaću naslijediti odlične Vader, no išla im je na ruku prilično miješana publika, koja je došla ili zbog Gorgoroth ili zbog Vader, a rijetki striktno zbog oba benda. Gorgoroth su udarili bez milosti kao giljotina po kršćanima i pod vodstvom novog/starog vokalista Pesta u slabih sat vremena prošetali kroz svoju paklenu diskografiju. Nažalost, imali su posve očajan zvuk, koji je zvučao toliko plastično i zagušeno kao da bi Gorgoroth puštali Ljudmili Novak, a ona bi si uši bogobojazno začepljivala “povštrom” i skrivala se pod dekicu. Norvežani su na turneji ovaj put predstavljali iznova snimljen klasični album Under the Sign of Hell, s kojeg su odsvirali lijep broj klasika. Pest je vrištao i režao kao pakleni pas Had, a ekipa pod Infernusovim strogim okom uigrana je i superiorna. Pest je doista originalno vodio program… tako da bi rekao naslov sljedeće skladbe, a izgledao je zaista cool s ćelom koju nije zamaskirao corpse-paintom. Gorgoroth su kao paklene sile podivljali kroz svoj set, koji je jurio bez milosti i bez znakova umora. Menza pri koritu je u znaku pakla zažarila kroz skladbe Forces of Satan Storms, Satan-Prometheus, Incipit Satan i završnu željeznu klasiku Unchain My Heart!!! I svega je bilo gotovo za manje od sat vremena. Gorgoroth su mogli pokazati poštovanje prema svojim fanovima, koji su im priredili lijep doček, tako da odsviraju barem najavljenih 70 minuta, što bi odobravao i Sotona!
Fotografije: Nina Grad
Galerija slika
