Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Backstage Werk / München / Njemačka
Datum koncerta: 07.12.2011
Broj posjetitelja: 1200
Cijena karte: 28,00€ (prodaja unaprijed) / 32,00€ (na dan koncerta)
Što se dogodi kad bend kultnog statusa na metal sceni, nakon nekoliko godina traženja vlastitog identiteta, uspije postići potpuno “pomlađivanje”, vratiti se korijenima, prekopati magiju izražajno najpronicljivijeg dijela svoje diskografije, koji ga je učinio velikim, i vratiti se sa sanjskim nastavkom svoje priče? Ništa posebno. Jednostavno! Moraš na njegovu novu koncertnu turneju!
Iced Earth, vjerojatno čak i najcjenjeniji američki metalci danas u Europi, a kako je nedavno kolega Rok Klemše u jednom od svojih RockLine članaka o Iced Earth slikovito sažeo njihovu glazbenu bit, “pothrashirani power metal”, ove su godine dakle objavili novi studijski album “Dystopia”. Skupina je za novi album u članstvo uključila odličnog kanadskog pjevača iz sastava Into Eternity, Stua Blocka. Već sviranje starih skladbi i isprobavanje kako funkcionira nova kemija između Schaffera i Blocka, osobito nakon izdavanja singla “Dante’s Inferno 2011”, davalo je naslutiti da će “Dystopia” opet biti staroškolski uvjerljivo zakrivljen album. No da će zapravo biti nastavak albuma koji zatvara zlatno doba Iced Earth, ciljam na “Horror Show” (2001), na tako nešto sigurno nitko nije smio ni pomisliti. I upravo se to dogodilo. Iced Earth su sa Stuom Blockom iz rukava izvukli neočekivano pobjednički poker asova i u sjaju nove osobne renesansne obnove, zapravo novog proljetnog procvata, ne samo da su objavili novi odličan studijski album, nego su tu ponovno potpuno funkcionalnu kemiju prelili i na koncertne pozornice. Nove europske turneje.
RockLine nije ni dvaput razmišljao o tome da iskoristi prvu priliku i provjeri što se s Iced Earth događa na pozornici ove godine. Skupinu smo uhvatili u “bratskom” Beogradu (Srbija), 23.11.2011. (koncertno izvješće autora Roka Klemšeta OVDJE!) i dojmovi su bili naprosto fenomenalni. Neka preskočim litanije hvalospjeva nad doživljenim jednostavnim zaključkom post-beogradskog koncertnog iskustva: “Iced Earth moram nužno vidjeti još jednom!”. Bacim pogled na koncertne termine i oko mi se zaustavi na münchenskom. Doduše usred tjedna, usred ledeno hladnog prosinca, ali vrijedno svakog trunka žrtve. Bio je to onaj simbolični dan atentata na Johna Lennona i Dimebaga Darrella, kad se pet kleni metalskih zanesenjaka “nabilo” u Škodu Fabia karavan i oglušilo se o posljedice “žuljevitog” stiskanja, na putu prema bavarskoj prijestolnici.
Sat je blizu osam navečer. Na okolišu münchenskog Backstagea vri kao rijetko kada. Pola je devet navečer i na pozornicu izlaze britanski Fury UK. Prilično nezanimljiva skupina. Trio koji guli staroškolski šablon, platforme naslijeđa N.W.O.B.H.M. pokreta. Predvidljivo i provjereno. Od strane starijih izvođača puno uvjerljivije podneseno, kao i od suvremenika Fury UK koji stvarima bolje služe. Ponajprije bodu u uši dvije stvari kod ove skupine. Nepodnošljivo naporna boja glasa i pristup pjevanju vokalista, koji bi se bolje snašao u punku ili barem u thrash metalu, kao i neumjesna točka bubnjarskog solaža, koja samo krade vrijeme i muči puža u uhu. 40 minuta muka teške torture nekako je bilo iza nas. Aleluja.
White Wizzard prava su suprotnost Fury UK. Također vrijede kao revitalisti, ali svoj instrumentarij vladaju neusporedivo bolje, a to vrijedi i za puno razrađenije definiran i metalskom ambijentu simpatičniji vokal. Nažalost, sastava nije bilo na pozornici. Na pozornici ih nije bilo već u Beogradu, ali tada nismo znali razlog zašto ih nema. No u dvotjednom vremenskom razmaku koji je prošao između dva nastupa ove Iced Earth turneje, doznali smo da su White Wizzard bili primorani prekinuti turneju zbog nedostatka financijskih sredstava. Neslužbene glasine mogu tu vijest nadopuniti još i sljedećim. White Wizzard su navodno stalno kasnili na pozornicu i općenito se neprofesionalno ponašali prema ispunjavanju dogovora i pravila koja vrijede na postojećoj turneji s Iced Earth, pa ih je menadžment sastava Iced Earth, koji ovaj put kroji pravila igre na turneji, mirne duše otpucao s nje. Što to znači za buduću karijeru skupine, pokazat će vrijeme, koje će reći je li gesta menadžmenta Iced Earth otrijeznila mlade razigrance, ili nije.
Iced Earth su zauzeli pozornicu petnaestak minuta prije deset navečer. Pozornica u dvorani Backstagea dočekala ih je s dugometražnim uzdužnim poligonom, koji je skupini omogućio da se na njemu maksimalno razmahne. I visina dvorane dopustila je da se bubnjevi podignu na dodatni podest, a zbog odgovarajuće visine (dobro jutro ljubljanska Cvetličarna i datume 20.02.2009!) u dvorani je pobrinuto i za optimiziranje reflektorske svjetlosne rasvjete.
Dvorana ima parter u koji se na oko može nagurati kojih 600 duša, a svuda uokolo su stepenice koje vode na podignute pasaže uzduž lijevog i desnog ruba partera, kao i do pasaže iza partera. Prostora zaista puno, i u slučaju masovnog posjeta, preko 1000 ljudi, čemu se nije izbjeglo ni ovo koncertno iskustvo s Iced Earth.
Zvuk od prvog trenutka besprijekoran! Otrovno riffanje gitarskog tandema Schaffer/Seele, jedinstvena pulsirajuće eksplozivna komunikacija ritamske utvrde Smedley / Vidales, s centralno pozicioniranim neumornim vokalnim trkačem Stuom Blockom. Sve se razločito čulo, a kontrasti su bili “piramidalno” raspoređeni (u “3-D” efektu).
Najviše zanimanja naravno je izazivao Stu Block. I u Münchenu je potvrdio da je njegov dolazak jamstvo da Iced Earth na pozornici danas mogu iscijediti samo najbolje iz sebe. Čovjek je s perjanom lakoćom postizao naizgled neulovljive vokalne raspone, kao i boje kontraste koji jasno razgraničavaju radove Iced Earth s Timom “Ripper” Owensom, kao i s Mathewom Barlowom. Da. Stu Block u istoj osobi i u jednom komadu može biti uvjerljiv “Ripper”, kao i Barlow. U nepunih dva sata koncerta nije ni načas klecnuo u izvršavanju svojih zadaća. Uz zahtjevan zadatak koji nosi njegova vokalna figura u Iced Earth, to je okrunio izvanrednom scenskom agilnošću. U tom smislu usudim se tvrditi da je Stu Block do danas najbolji scenski izvođač kojeg su Iced Earth ikad imali na mjestu vokalista. Kroz dinamičnu i uživljenu scensku igru punu gestikulacija, čvrst očni kontakt s publikom, do višestrukih šetnji po lijevom i desnom dijelu pozornice i podžirivanja članova skupine, riječ je dakle o rođenom scenskom vođi. Druženje s publikom za njega je mala maca, a publika je skupini s izuzetnim apetitom jela iz ruke tijekom cijelog koncerta. U jednoj od točaka Stu je do krajnosti zagrijao nabijenu dvoranu i tako da je dojurio na pozornicu mašući njemačkom trobojnicom i tako učinkovito pokucao i na nacionalne osjećaje Nijemaca. Na kraju je Stu iskoristio jednu od stanki među točkama da se zahvali baš svakom pojedincu u članstvu Iced Earth koji mu je omogućio da bude dio Iced Earth! S takvom radnom revnošću i uvjerljivošću karizmatični je Block sigurno već kupio Schafferovo srce!
Budno sokolovo oko poglavice Jona Schaffera uvijek se zaustavljalo, otvorenih usta, na fantastičnoj interpretaciji Stua Blocka. Sam Jon Schaffer djelovao je na pozornici nevjerojatno zagrizeno. S namrgođeno uperenim pogledom ispod čela, kakav je poznat kod Jamesa Hetfielda (Metallica), zategnute donje usne poluotvorenih usta, kroz koja su blago režali njegovi zubi, Jon je potvrdio svoju izuzetnu angažiranost i scensku zauzetost! Uživao je u pogledu na punu dvoranu, kao i u spoznaji o odlično funkcionirajućoj scenskoj kemiji članstva obnovljene skupine. Iced Earth su svirali kao u transu. Odlično soliranje Troya Seelea, koji je s mukom izborio Schafferovo povjerenje, potvrdilo je da Schaffer i na toj poziciji ima izuzetnog saveznika, kojeg ne zna i ne može ostaviti na cjedilu.
Iced Earth se tek rijetko pomiču iz strogo zacrtanih orijentira pozornice, određenih na temelju dogovora među članovima skupine. Naravno, uz iznimku Blocka. Seele je tako dobio dopuštenje da se postavi u središte pozornice tek u uvodu u Declaration Day, a u harmoničnom prolazu srednjeg instrumentalnog dijela samo su se u toj skladbi u središte zajedno, slijeva nadesno, postavili Schaffer, Seele i Vidales, a inače su tijekom koncerta strogo branili svoje zacrtane pozicije na pozornici.
Skladbe novog albuma Dystopia odlično funkcioniraju u vezi s kultnim klasicima skupine. Osjećaj je bio kao da slušam koncertni album skupine Judas Priest “Live Meltdown” iz 1998., kad je Priestu svjež zamah donio upravo dolazak Tima “Rippera” Owensa. Skladbe s “Dystopia” djeluju uživo čak i bolje nego u studiju, što je rijetka kvaliteta kakvu imaju samo najbolji metal sastavi. I u kultnim klasicima Block je iz sebe iscijedio svoj gipki maksimum. Tako u Watching Over Me, The Hunter ili Burning Times, gdje je lovio Barlowov teško uhvatljiv pedigre emotivne uživljenosti, nadalje je razdrmao mehanoreceptorne organe nazočnih u dvorani kad je s lakoćom pregazio u ekstremne visine uperene linije “Ripperove” skladbe Declaration Day, a najbolje mu je godio vokal na točkama koje su zahtijevale još posebnu mjeru vokalnog kameleonstva, kao što je primjerice superiorna egzekucija “Horror Show” klasika Damien, dok mu agresivno grleni pristup još kako godi, što su potvrdili klasici Stand Alone i završna kanonada skladbom Iced Earth.
No koncertni vrhunac skrivao se negdje drugdje. U bisu, koji su Iced Earth otvorili svojom epskom suitom zvanom Dante’s Inferno! Dakle skladbom koja sama po sebi među vjernim sljedbenicima ovog sastava uvijek izaziva snažne emotivne osjećaje! I tu je sastav držao u hipnozi nazočne u dvorani, kroz odličnu izvedbu. Svoje je u toj točki dodala izvanredna publika, koja je s predanošću metalske vjere prkosa, kao u transu, pratila određene dijelove skladbe. Jednostavno. Koga nije stresao huronski jedinstven izljev dvorane s Blockom u oba stiha koja otvara riječ “Lucifer!!!!”, taj ovaj put nije imao što tražiti u Backstageu. Jednom riječju magija kakvu imaju samo najveći metalski događaji, kojima bez kolebanja daješ oznaku “metalsko slavlje”. A nastup Iced Earth u Münchenu ovaj put bez dlake na jeziku nosi takav pedigre. Izvedba te skladbe izmamila je iz prednjih redova dvorane čak i moshanje.
Nakon dva sata sve je prebrzo bilo gotovo. Iced Earth su pokazali i dokazali da ponovno uvjerljivo jašu na visokim krilima propovijedanja vlastite glazbene vizije. Stu Block osnovna je figura te pozitivne promjene, te tranzicije u novo razdoblje, novo rođenje skupine, koja je s njim u postavi našla novi stvaralački zamah i novi smisao prkosa. Neka ta izuzetna motivacija i renesansa Iced Earth dakle vječno traje! Možemo računati da će skupina u ljeto 2012. potvrditi festivalske termine novih europskih nastupa. Turneja skupine u korist promocije albuma “Dystopia” dakle se pokazala kao potpuni Iced Earth trijumf. Nakon koncertnog iskustva sa skupinom u Münchenu nije bilo teško zaključiti da smo prisustvovali jednom od najboljih metalskih koncerata ove godine. Naravno, uz nezaboravnu čaroliju skupine u Beogradu!
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. Dystopia 2. Burning Times 3. Angel’s Holocaust 4. Slave To The Dark 5. V 6. Stand Alone 7. When the Night Falls 8. Damien 9. Dark City 10. The Hunter 11. Anthem 12. Declaration Day 13. Days Of Rage 14. Watching Over Me —bis I.— 15. Dante’s Inferno 16. Iced Earth
Galerija slika
