Autor: Rok Klemše
Mjesto: Gala hala, Ljubljana
Datum koncerta: 10.12.2011
Broj posjetitelja: 350
U zadnje dvije, tri godine u Sloveniji su nam gostovale dvije trećine svetog trojstva progresivnog death metala, Atheist (u kolovozu 2009. na Paranoid Open Airu) te samo dva mjeseca kasnije i nizozemski velikani Pestilence. Nešto što je još prije nekoliko godina bilo nezamislivo se dogodilo. U općem trendu reunionova, ponovnih okupljanja, s radom su ponovno započeli legendarni progresivni metalci Cynic, koji su 1993. objavili bibliju progresivnog metala, kultni i za svoje vrijeme izrazito napredni album Focus. 15 godina nakon njegova izlaska sastav se ponovno okupio, objavio fantastični “comeback” album Traced in Air, a prije kraja prošle godine i EP Carbon-Based Anatomy, koji je predstavljao na ovoj turneji, napokon i koncertom u Ljubljani.
Na pozornicu Gala hale prvi je stupio engleski sastav Chimp Spanner iz Essexa, koji je još prije godinu dana postojao samo kao “bedroom” projekt gitarista Paula Ortiza. Ortizova gitarska virtuoznost i smisao za pisanje razigranih te vrlo dinamičnih instrumentalnih skladbi nisu ostali neprimijećeni – nakon izlaska prvijenca Ortiza je potpisala izdavačka kuća Basick Records kod koje je izašao album At the Dream’s Edge, a ove godine čekamo i izlazak EP-a All Roads Lead Here. Usput je Ortiz srećom otvorio vrata svoje dnevne sobe, sastavio ekipu prekaljenih glazbenika i počeo s pripremama za nastupe uživo. A velika osmerožičana sjekira Ortizu je pala kao s neba kad ga je susjed, inače booking agent, pozvao kao predgrupu na europsku turneju s Cynic. Možeš li uopće reći ne takvoj ponudi? Ortiz je prije ulaska u vlakić smrti putnicima rekao samo da su Chimp Spanner iz Engleske te da sviraju instrumentalni metal, a zatim je tri četvrtine sata njihova glazba govorila sama za sebe. I jezik Chimp Spannera bio je unatoč glazbenoj kompleksnosti posve domaći, razumljiv i topao. Kao da su dečki prije početka svima prisutnima podijelili babilonsku ribicu iz Autostoperskog vodiča kroz galaksiju. Chimp Spanner svoj glazbeni jezik grade ponajprije oko svestranog Ortiza, koji se služi raznolikim gitarskim tehnikama i njima slaže uzbudljive svjetove, pune mirnog valovanja s jedne, te brutalnih potresa s druge strane. Sastav pliva ponajprije u vodama progresivnog metala, koji slika tehnički zapanjujuća izvedba puna izlomljenih riffova, kompleksno postavljenih pasaža, zvjerskog bubnjara i povremenih brutalnih “djent” riffova. Chimp Spanner tako uz Ortizovo ambijentalno soliranje lako podsjete na Holdswortha i njegove otkačene atonalne solaže, a već nakon nekoliko trenutaka dubokim, ruševnim akordima sedmo- i osmerožičanih gitara na bendove tipa Meshuggah i Tesseract. Dobar odziv publike cijelo je vrijeme nastupa članovima Chimp Spannera crtao široke osmijehe na lica, a dečki su svojim premijernim (i nadam se, ne posljednjim) nastupom kod nas pobrinuli da zaštitnike šimpanza neće tako brzo potopiti u zaborav.
Zatim smo na pozornici ipak dočekali i posljednju trećinu velike trojke progresivnog (death) metala kod nas, Cynic. Ta legendarna postava nas je za sam početak omotala u gusti dim duhovnog, spiritualnog i primarnog svijeta, koji simbolizira uvod novog EP-a Carbon-Based Anatomy. Kroz šamanistički uvod Amidst the Coals Cynic su nas zagrlili te nas na sat i pol poslali u svijet, svijet nepoznatih sfera eteričnog, koji Cynic predstave na razumljiv i nekako poznat način čovjeku koji još nije dosegnuo sljedeću razinu razvoja. Tome je uvelike pridonio fantastičan zvuk, koji je bio toliko dobar da si lako zaboravio da si na koncertu uživo i osjećao si se kao u intimi zatvorene sobe sa slušalicama na glavi i pločom u playeru. Cynic su lako uspostavili atmosferu jedne jedine velike jedinstvenosti, jer su se glazba, njezini akteri na pozornici te energična, ali kultivirana publika pod pozornicom slili u jednu jedinu veliku cjelinu. Genijalni Paul Masvidal nas je nježnom igrom čulnog, tranzicijskog vokala te virtuozne gitarske svirke poveo od izvora Amazone s fokusom pred očima i preko stopa u zraku u beskrajni kozmos ništavila i svega. Cynic su genijalno prepletali nezaboravne skladbe s kultne ploče Focus te njezina nasljednika Traced In Air i još jednom iznova dokazali da besmrtne klasike Celestial Voyage, How Could I? te Veil of Maya, i danas, 15 godina nakon izlaska Focusa zvuče napredno i drsko eksperimentalno, bez glazbenih ograničenja u glavi. Masvidal je s Carbon-Based Anatomy postigao očit vokalni napredak, njegov nježan, čulan vokal je čišći i uvjerljiviji nego prije, više se ne oslanja na robotski efekt, koji je sada prisutan samo još kod komada s Focusa i u manjoj mjeri s Traced in Air. Gitarska svirka pak je još uvijek genijalna i svojstvena samo Cynicovu svemiru, u kojem živi ponajprije Paul, koji se potpuno prepušta toku glazbe svirajući genijalne, tehnički savršene linije i riffove te virtuozne solaže, od kojih je svaka za sebe samosvojna priča. Nešto manje uvjerljivo djelovao je novi gitarist/krkljač Max Phelps, koji je zamijenio odličnog Tymona Kruidenierja, jer je djelovao pomalo bojažljivo i posve statično, no ipak je na prvoj turneji s Cynic morao svirati tehnički izuzetno zahtjevne linije i dečko zbog toga vjerojatno nije bio posve opušten. Je pak još jednom iznova svoje majstorstvo dokazao Sean Reinert, koji svojim bubnjanjem pomiče planine. Reinert je bez sumnje jedan od najinovativnijih svjetskih bubnjara, koji se ne oslanja na klasične death metal prijelaze, nego se u svom unikatnom bubnjanju mnogo više dotiče tribalističkog bubnjanja te raznolikih impresivnih tehnika. Učinkovite projekcije su se tijekom koncerta izvrsno poklapale sa slikom Cynic, uz genijalnu glazbenu podlogu si u tren oka zaplivao nekamo drugamo, no nažalost je ta magija prošla prebrzo. Nažalost nam Paul i društvo nisu namijenili dodatak, koji bi publika nedvojbeno zaslužila, no očito su komične sile Masvidalu dale do znanja da ovaj put još nije bilo vrijeme za njega.
Unatoč tome Cynic su koncertno iskustvo koje nadilazi samo glazbeni čin i uz to je još i vrijeme za samorefleksiju, vrijeme kad skineš svu emocionalnu prtljagu i prepustiš se toku misli, toku glazbe, koja u tebe udara kao beskrajni valovi. Kad Cynic side s pozornice, u tebi ostane osjećaj punoće, zadovoljstva, kao da si upravo proveo sat vremena u prostoru s bićem koje diše i živi samo zato da te napuni nekom nedokučivom, magičnom, nezemaljskom energijom. To biće su Cynic!
Fotografije: Nina Grad
Setlista
CYNIC: 1. Hieroglyph/Amidst The Coals 2. Carbon-Based Anatomy 3. Evolutionary Sleeper 4. How Could I 5. Adam’s Murmur 6. Celestial Voyage 7. Elves Beam Out 8. King of Those Who Know 9. Veil of Maya 10. Wheels Within Wheels 11. Integral Birth 12. Box Up My Bones 13. The Space for This
Galerija slika
