Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Beč / Reigen / Austrija
Datum koncerta: 04.02.2012
Broj posjetitelja: 300
Cijena karte: 29,00€
Wisbone Ash, majstori dualnih gitarskih harmonija, prigušenog osjećaja za epiku i vječni tragači za inovativnim aranžmanskim silnicama pomoću kojih su izumili posve osebujan oblik klasičnog rocka, uz rijetke iznimke već dugo više ne nastupaju na većim pozornicama koje bi odgovarale njihovu renomeu i veličanstvenoj ostavštini.
Legendarni britanski sastav, koji je glazbenu besmrtnost i prepoznatljivost izborio epskim remek-djelom “Argus” (1972), nimalo se ne ustručava prihvatiti nastup u “birtijskoj” dvorani poput bečkog kluba Reigen te večeri, što bi većina njihovih glazbenih vršnjaka, osobito onih koji već desetljećima ne uživaju nekadašnje komercijalne uspjehe, zacijelo odbila. Ljubav prema koncertiranju i sviranju dobre glazbe, pa makar pred bitno manje publike nego što su nekoć bili navikli, kod Wishbone Ash, koji i dalje svakom projektu pristupaju dušom i srcem, jednostavno je prevelika.
U ulozi predgrupe pristojnim su se nastupom predstavili Švicarci Fabian Anderhuf Band, koji su svojom inače prilično generičkom mješavinom gitarski orijentiranog bluesa i funka poslovično hladnu austrijsku publiku uspjeli oduševiti barem toliko da šefu sastava, gitaristu i pjevaču Fabianu Anderhufu, osmijeh do kraja nastupa nije nestao s lica. Nakon temeljite prepravke pozornice sve je bilo spremno za dolazak glavnih “zvijezda” večeri.
Gospodin Powell i društvo odlučili su udariti punom snagom već na otvaranju koncerta i višegodišnjim klasicima dići na noge tradicionalno emotivno ukočene Austrijance. Većina njih naime je odavala dojam da im je važnije od praćenja nastupa britanskih art rock legendi to da im je na stolu prepun vrč piva i, po mogućnosti, još začinjena pivska kobasica s kupusom. Atmosfera u dvorani doista nije bila dorasla događaju, no prekaljeni mačkovi iz sastava profesionalnim, vrlo dobro odrađenim nastupom i izdašnom dozom britanskog humora i taj su nedostatak znali okrenuti u svoju korist.
Wishbone Ash nastup su otvorili epskim “Argus” evergreenom “The King Will Come”, nakon čega je obvezno uslijedio himnični “Warrior”, čiji moćni refren uvijek probudi i najveće emotivne pospanke. Koncertna turneja legendarnog sastava ponajprije je bila posvećena promociji izvrsnog novog albuma “Elegant Stealth” (2011), pa nije iznenadilo da je treća izvedba večeri bila “Can`t Go It Alone”, odabrana kao prvi predstavnik spomenutog studijskog izdanja.
Temperamentni uvodni dio koncerta, tijekom kojeg Andy Powell dakako nije zaboravio na svoju slavnu flying-V gitaru, malo se smirio uz evergreen baladu “Lady Jay” s albuma “There`s the Rub” (1974), koja je svojom melankoličnom atmosferom uvijek pravi melem za uši i dušu. Za mnoge pristaše klasične ere Wishbone Ash melodramatično-nostalgični “Argus” predjelo “Sometime World”, jedno od većih iznenađenja, bilo je upravo vrhunac te večeri.
Dečki iz Wishbone Ash nisu samo izvanredni glazbenici, nego i prilično slikovite pozornične pojave, prave inkarnacije prekaljenih klasičnih rockera, pri čemu najviše smisla za scensku koreografiju, očekivano, imaju najstariji članovi, to jest Andy Powell i njegov dugogodišnji gitarski kompanjon, “vječno ozbiljni” Finac Muddy Manninen. Dok je karizmatični i za dobru šalu uvijek raspoloženi Powell na početku nastupa oko sebe imao omotan dugačak šal, koji je očito posudio od Fisha, Manninen je u jakni ukrašenoj šamanskim ukrasima djelovao kao potpuno utjelovljenje klasičnog rockera.
Vječno dobro raspoloženi basist Bob Skeat, s kapicom na glavi, svojim je izgledom pravog naturščika iz engleskog sela, među ostalim, brinuo i za pozitivnu atmosferu, dok u usporedbi s ostalim članovima sastava relativno mladi bubnjar Joseph Crabtree ostaje jedini član Wisbone Ash kojem ne bi škodio djelić više pozorničke karizme, što uspješno nadoknađuje bubnjarskom tehnikom vrijednom zavisti. Izbor izvedbi cijelo je vrijeme bio vrlo dobro uravnotežen između dugogodišnjih i novijih favorita, tako da je bilo nekoliko ugodnih iznenađenja, poput standarda “Love, Faith & Hope” s albuma “Bona Fide” (2002).
Za ponovni povratak u zlatne sedamdesete pobrinuli su se evergreeni s albuma “Pilgrimage” (1971), “The Pilgrim” i “Jailbait”, koje su proširili brojnim gitarskim improvizacijama. Dugogodišnji klasik s albuma “Just Testing” (1980), “Living Proof”, bio je još jedno od iznenađenja večeri, jer ga posljednjih godina ne izvode pri svakoj prilici.
Andy Powell je neposredno prije završnog dijela nastupa prihvatio dvanaestožičnu gitaru, kojom nas je ponovno odveo u klasično razdoblje sastava, kada su njihovom poezijom vladale epske povijesno-pastoralne teme. Koncert je dosegnuo vrhunac besmrtnim epom “Phoenix”, koji je uvijek svojevrsna demonstracija briljantne gitarske improvizacije na relaciji Powell-Manninen. Nakon kraće stanke društvo se vratilo na pozornicu s instrumentalnim biserom “Mud-Slick” i još jednim “Argus” klasikom, “Blowin` Free”, koji je za veliki finale još jednom uspio koliko-toliko oživjeti dvoranu.
Wishbone Ash, koji su nas i ovaj put osvojili gotovo sanjalačkim set listom, jednostavno ne mogu razočarati, svirali oni u još tako skučenim uvjetima, pod lošom pozorničkom rasvjetom i pred relativno apatičnom publikom. Jedino što je doista smetalo i osjetno kvarilo koncertnu atmosferu bilo je loše ozvučenje, jer su bubnjevi cijelo vrijeme bili nešto preglasni, što je “rezalo” gitare i vokale, no na tu činjenicu bend nije imao utjecaja. Šteta što su uz to imali i problema s namještanjem mikrofona za Skeatov prateći vokal, koji se povremeno jedva čulo. Ipak, kad se povuče crta ispod cijelog nastupa, bili smo svjedoci vrhunskog koncertnog doživljaja kakav mogu priuštiti samo velemajstori svog zanata poput Wishbone Ash.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. The King Will Come 2. Warrior 3. Can`t Go It Alone 4. Lady Jay 5. Open Road 6. Keeper Of The Light 7. Sometime World 8. Warm Tears 9. Faith, Hope & Love 10. The Pilgrim 11. Jailbait 12. Living Proof 13. Invisible Thread 14. Phoenix —dodatak— 15. Mud-Slick 15. Blowin` Free
Galerija slika
