Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Vatra
Izdavač: Dallas Records
Izlazak: 2011
Trajanje: 34:58
Ocjena: 4/5
Zagrebačko-viroviticka veza vraća se na scenu nakon tri godine sa svojim sedmim studijskim albumom “Ima li budnih?” (u slovenskom prijevodu: “Ali je kdo buden?”). Da odmah razjasnimo. Vatra su iskusna grupa koja je aktivna od sredine devedesetih, a sa svakim studijskim albumom napravila je novi korak naprijed u umjetničkom sazrijevanju.
“Sputnik”, prethodni album, donio je pomak na novu razinu zrelosti. Iako je album još pun energičnog Vatrinog “rock O`strela”, već se može pohvaliti najizbrušenijom produkcijom u karijeri grupe, kao i aranžmanima koji nagovještavaju zreliji zvuk što ga donose godine i stečeno iskustvo. Naravno, ni ovaj album još uvijek ne skriva duboko koketiranje grupe sa žurerskim duhom. Vatra su njime ciljali na uspjeh, na osvajanje šire baze slušatelja u Hrvatskoj. Reći ćete: “Strašno otkriće”, zar ne? To, naime, pokušavaju još od pamtivijeka. Pa ipak. “Sputnik” je nosio daleko najveći potencijal da grupa nekako ipak preraste prokletu osudu na status “malog lokalnog bendića” iz Virovitice (iako je već priličan niz godina “preseljena” u Zagreb). Ali očito ovaj put nije išlo.
Novi album je iznenađenje. Vatra su se na njemu zagledali u sebe. Očito im je dosta traženja hitova. Rekli su si da će napraviti eklektičan album. I “Ima Li budnih?” je pomak u art rock. Izvrstan album na kojem je producentska veza Jure Ferine i Pavle Miholjević, zadržana s prethodnog albuma “Sputnik”, u potpunosti iskorištena u novoj sferi aranžiranja.
Mala sabotaža grupe koju nisu očekivali! Nije nužno da u djelima svatko skrene u onom smjeru koji je prethodno najavio zadanim putokazom. “Ima li budnih?” posjeduje mračno, ali osjetljivo i čeznutljivo ozračje, niti jedna skladba ne djeluje nestašno, ne poskakuje u ritmu rock n` rolla, grupa je ovaj put stavila apsolutno sve aduta na kartu atmosfere. I u toj je misiji u potpunosti uspjela. Produkcija djeluje organski, puno i zato glazba u smislu poruke iznimno istinito. Ponajprije je jasno istaknut kontrast topline niskih tonova, koji zapravo postavljaju okvir i zvučnom zidu, u koji su smješteni raspršeno zvučeći organski akordi, a vrlo važni su i jednostavni motivi klavijatura, koji crpe inspiraciju iz zvukova sintesajzera kakve su nekoć koristili postpunkeri, a to vrijedi i za neke grupe s područja pokojne Juge, kao što su sastavi trećeg Riječkog vala ili EKV. Aranžiranje klavijatura u novopronađenoj viziji djeluje bitno stvarnije i preuzima pravi primat u stvaranju mračnog ozračja.
Grupa je ovaj put majstorski pazila na stupnjevitu nadogradnju raspoloženja tijekom samog razvoja skladbi. Riječ je o kratkim, preokrenutim trikovima minimalizma, na koje ozračje u takvom okruženju alternativnog rocka osjetljivo reagira te se pod vodstvom tih minimalnih “korekcija” razvija u novo raspoloženje. Refreni preuzimaju primat u skladbama jer uvijek posjeduju svečan melankoličan napjev sa zavodljivom melodijom, gdje vokal Ivana Dečaka i na emotivnoj razini donosi važnu težinu u stvaranju vrhunaca skladbi. Skladbe tako nose jasan kontrast u šokantnom obratu ozračja nakon prijelaza iz kitice u refren. Na takav se način, primjerice, jasno nižu Kamikaze i nakon nje Limunova kora. Umjetničko sazrijevanje grupe posebno slikovito dočarava Plima adrenalina, gdje grupa gradi na jednostavnoj, ali učinkovitoj motivskoj kombinaciji uzorka sintesajzera i melodije pijana. Elementaran pristup, bez komplicIranja, a u njega se ukusno uklapa duet pjevača grupe Vatra Ivana Dečaka s legendarnim Damirom Urbanom (Urban & 4, ex-Laufer)! Zvučni krajolik trikova minimalizma ubranog sintesajzerskog uzorkovanja u kontrastno istaknutom zagrljaju toplog ritmičkog postpunkovskog okvira posebno intenzivno udara u završnom Tremolu, koji je izdan i kao singl.
Skladba koja je najjača na albumu nedvojbeno je Mašine. Bez obzira na “vatreno” ime grupe, energija albuma je silno hladna, ledena, tmurna, a u skladbi Mašine taj se mraz posebno intenzivno useljava u kosti slušatelja. Upravo skladba Mašine uspijeva u kombinaciji pobunjeničkih stihova, koji snažnim dojmom slikaju stanje “obeščovjećenja” društva u sadašnjosti, kada se doista pretvaramo u strojeve (s baterijskim rokom trajanja), po “nevidljivoj” uputi masonskih krvnika (poanta filma “Matrix” lijepa je paralela). Upravo tu posebno odlično godi spomenuto stupnjevanje ozračja, koje se temelji na profinjeno ubranom nizanju kratkih, ali jezgrovitih zvučnih uzoraka. Skladba doseže vrhunac upravo u instrumentalnom izlazu, gdje se u zvučnu sliku pozadine usađuje “zavijajući” uzorak, koji u svojoj jezovitosti podsjeća na izobličeno zavijanje vjetra. Ili na fiktivno oglašavanje strojeva, prepustite se, neka vas vodi mašta. Skladba Mašine trenutak je albuma uz koji će i vama ledeno zastati krv u žilama!
Glazbeno usmjerenje nove vizije se isplatilo. Vatra crpe inspiraciju iz art inteligencije postpunka osamdesetih, preobučene u modne – trendovske dosege današnje produkcije alternativnog rocka (U2, Coldplay, Snow Patrol,…). Ne traže hit. Traže eklektičnost. I upravo je to pravi put do uspjeha. “Ima li budnih?” osjetljiv je i duboko proživljen art alter rock album, bez trunke pretencioznosti. Njime je grupa zakoračila na novi put tranzicije glazbenog stvaranja. Ubrana vizija nudi grupi u budućnosti mnogo poticaja za razvoj artizma tako da joj ni u jednom trenutku neće trebati žrtvovati ni trunku sebi svojstvenog izričaja. Prije obratno. Može se najviše produbljivati, nadograđivati i bogatiti. Bogatiti u svojem karakterističnom umjetničkom stavu. Vatra u razvojnom smislu izdavanjem albuma “Ima li budnih?” definitivno još nisu rekli posljednju riječ.
Postava
Ivan Dečak – vokal, gitara
Robert Kelemen – gitara
Irena Celio-Cega – klavijature, prateći vokali
Boris Gudlin – bas gitara
Mario Robert Kasumović – bubnjevi
Damir Urban – vokal (na skladbi br. 4)
Produkcija
Jura Ferina & Pavle Miholjević
Popis skladbi
1. Ima li budnih
2. Kamikaze
3. Limunova kora
4. Plima adrenalina
5. Beduini
6. Vojska od terakote
7. Mašine
8. Oprostaj
9. Tremolo
