Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Boćarski dom / Zagreb / Hrvatska
Datum koncerta: 15.02.2012
Broj posjetitelja: 2500
Cijena karte: 270,00HRK (stajanje) / 290,00HRK (sjedenje)
Christopher Anton Rea, svima (skraćeno) poznat kao Chris Rea, jedan od najcjenjenijih, najomiljenijih i najuspješnijih engleskih kantautora, kojeg karakterizira ponajprije prepoznatljivo bruneći, pomalo pijano hrapav vokal srednje do niže visine, kojim tako ugodno miluje svako uho, te prepoznatljiv način sviranja gitare s jakim osloncem na bluesovske temelje, u kojem se ne može previdjeti obilato ukljanjanje “slide” gitare, urezao se slušateljima u rotaciju radijski prijazno skladbica s pedigreom “zimzelenih”, ponajviše s nekoliko velikih hitova koje je nanizao nakon što je, osobito na Britanskom otočju i staromu europskom kontinentu, već dosegnuo status općepoznatog i općecijenjenog izvođača. E, kad je na top-liste dovezao svoju “The Road to Hell (Part 2)”, više nije bilo dvojbe da Rea pripada ligi najvećih svjetskih izvođača. U karijeri je prodao preko 30 milijuna albuma.
Dana 05.09.2011. izašao je novi studijski album Chrisa Rea-e naslovljen “The Santo Spirito Blues”. To ga je pokrenulo na novu koncertnu turneju. Međutim, na njoj se nije zaustavio u Ljubljani, kao prije dvije godine, nego nešto južnije, točnije u hrvatskom glavnom gradu Zagrebu, gdje je do posljednjeg kutka napunio dvoranu Boćarski dom (ovdje se inače održavaju natjecanja u boćanju), koja je bila podijeljena na sekcije “stajanje” i “sjedenje”. Na oko je te večeri u dvorani moglo biti nekih 3000 obožavatelja Chrisa Rea-e.
Nova turneja bila je dakle namijenjena promociji novog studijskog materijala, koji je Chris stvorio nakon više od 10 godina stanke. Ako se još malo zadržimo na posebnostima novog izdanja “The Santo Spirito Blues”, u svojoj proširenoj varijanti obuhvaća čak tri CD-a i dva DVD-a, šire nazvana “The Santo Spirito Project”. To uključuje potpuno novi studijski album “The Santo Spirito Blues” i dva filma. Autor glazbe i scenarija za filmove je naravno Chris Rea, koji je ujedno i njihov redatelj. Prvi film predstavlja sirovu i brutalno iskrenu kroniku borbi s bikovima, uz pratnju neoklasične i španjolske “ciganske” glazbe, a drugi film prikazuje čovjeka u Firenci koji traži bit svoje životne istine, na životnom putu na kakvom si nije ni želio, niti zamišljao da će se ikada naći.
Tako se otvorio i uvodni dio. Polagano stupnjevanje ugođaja uz projekcije iz filma, sve dok te preljev igre boja svjetla u suzvučju s melodijom i hipnotičkim učinkom ne položi u neki paralelni svijet, i uz poznate kulise s likovima gitara na pozornici se pojavi sekstet s vođom Chrisom te odsvira skladbu The Last Open Road s novog albuma “The Santo Spirito Blues”. No Chris se s ekipom nije pretjerano zadržavao na izvedbi skladbi s nove ploče. Prilično brzo je prisutne odveo još dublje k poanti svog glazbenog karaktera, kad nas je začarao ponajprije mješavinom najvećih uspješnica i slasti svog kolosalnog izdanja od 11 CD-a iz 2005., zvanog “Blue Guitars”.
Chris Rea s istančanim glazbenicima seksteta, koji za turneju “The Santo Spirito Blues” čine Anto Drennan na gitari, Sylvin Marc na bas-gitari, klavijaturisti Max Middleton i Neil Drinkwater te bubnjar Kirt Rust, koji se ustaljenoj pratećoj ekipi Chrisa pridružio tik pred turneju, priredili su ovaj put još snažnije koncertno iskustvo nego prije dvije godine u Ljubljani.
Postava je pravi “otrov” u koncertnom iskustvu. Od prve do posljednje sekunde sat i tri četvrtine dugog nastupa držala je publiku u čvrstom, slatko omamljujuće hipnotičkom stisku, uz dodatni preljev zaštitne gorčine bluesovskog grijeha. Publika je zadrhtala iz slatke drijemeži zapravo tek na Chrisove geste poticanja s pozornice, tijekom koncerta. Trenuci u kojima je dolazila do izražaja Chrisova jedinstvena interpretacija senzualnog spoja muževnosti, prkosa, ali i gorke boli i tuge, na putovanju u samu “prabit” umjetničkog karaktera glazbenika, kao u skladbama Easy Rider (uz jedinstvenu komunikaciju sirovog Delta Mississippi blues slide karaktera, koji je majstorski u pozadini pokrivao Drennan), do Somewhere Between Highway 61 & 49 (veza obojice gitarista ponovno djeluje punom snagom!), pa u početnom dijelu s Work Gang te Where The Blues Come From, uz izvanrednu retoriku solističkih improvizacija slide gitare, tješili su ponajprije muški dio publike. Te grube, izravne točke bluesovske autentičnosti u repertoaru su rasterećivale hitovske Josephine (u početnom dijelu), pa u sredini Julia, Stony Road, pred kraj Stainsby Girls, The Road To Hell (pt II), a stupnjevito kucanje na ženska srca doseglo je vrhunac večeri ponajprije u završnoj velikoj trijadi, s osjetnim pop elementom posoljenih uspješnica On The Beach, Let`s Dance i It`s All Gone. Čovjek zna. Zna spojiti prisutnost iskrene strasti ljubavi prema glazbi s talentom trubadurske žilice puhanja na dušu ženskom spolu. I to je njegov put do uspjeha. Bilo je mnogo nostalgije te večeri. Mnogo uspomena na mirne dane osamdesetih, kad je svijet još bio mlad i nevin. Slike uspomena koje duša ne briše i koje se u takvim trenucima rađaju uvijek iznova.
Sekstet je izuzetno uigran. Zvuk u dvorani od prve do posljednje sekunde odličan, na nekoliko točaka Chrisove se solaže u niskim tonovima slabije čulo, no to nije pokvarilo opći osjećaj savršenstva koji je dočarao Rea s ekipom, kojeg njegov baršunast, topao i beskrajno zavodljiv vokal ni na tren nije ostavio na cjedilu (u tom pogledu Rea se svrstava uz bok visokoisplativih “zlatnih” vokala tipa Knopfler i Gilmour). To iskustvo palilo je mnogo intenzivnije, jer je ovaj put bila riječ o posebno intimnoj atmosferi, za koju možemo zahvaliti samom ambijentu, napunjenom do posljednjeg kutka vjernom publikom, bez ikakvog osjećaja arenskih razmjera (tribina nije bilo). Odabrana lokacija pokazala se naime izuzetno prikladnom za organizaciju koncerata tipa Chrisa Rea-e. Ovdje bi bez poteškoća u budućnosti mogli nastupiti i slični korjenjaci tipa Joe Bonamassa, Jeff Beck, Jack Bruce, Peter Frampton, ili (zamalo mi se omaklo) Gary Moore (neka počiva u miru), pa i novoformirani supergrupe Chickenfoot i/ili Black Country Communion,…
Koncert Chrisa Rea? Magija vrhunske ušne masaže, koja ne poznaje drugog recepta osim potpune predaje ezoteriji glasa, stasa i sentimenta retro blues retorike prelivene blagom glazurom popovskog uljepšavanja.
footgrafije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. The Last Open Road 2. Work Gang 3. Where the Blues Come From 4. Josephine 5. Easy Rider 6.`Til the Morning Sun Shines on My Love and Me 7. Looking for the Summer 8. Julia 9. Stony Road 10. Come So Far, Yet Still So Far to Go 11. Somewhere Between Highway 61 & 49 12. Stainsby Girls 13. The Road to Hell (Part 1) 14. The Road to Hell (Part 2) —dodatak— 15. On the Beach 16. Let`s Dance 17. It`s All Gone —nasnimljeni izlaz— 18. Santo Spirito Blues – The Films (izvadak)
Galerija slika
