Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Siddharta
Izdavačka kuća: Finis Mundi
Izdanje: 2011
Trajanje: 53:53
Ocjena: 3.5/5
Kad Siddharta izda album, vrijedi pravilo da taj događaj sigurno prati barem jedna posebnost, ako ne i nekoliko njih. Siddharta voli iznenađivati kad plasira odabranu informaciju. Riječ je o jednoj od onih grupa za koje možemo reći da su gotovo jedini slovenski sastav koji u izražajnom smislu osvaja šire slovenske mase, a istodobno u svojoj izražajnosti nosi taj poseban djelić eklektičnog artizma samonikle autorske biti, koji njihovim djelima uvijek daje pečat posebnosti, unikatne jedinstvenosti. Veliki su bend. Pravi bend. Bend koji u Sloveniji djeluje s pravim profesionalnim pristupom. Govorimo o rock bendu. O rock mainstream bendu Slovenije. Nepopustljivo rock lice izborilo je Siddharti slobodu da se ne mora pokoravati trendovima, da može spontano apsorbirati univerzum ideja i slobodno ih prevoditi kroz svoje izražajno tijelo u unikatan glazbeni jezik, koji masama ostaje općeprihvatljiv, a istodobno čini novi korak u umjetničkom sazrijevanju grupe.
Album “VI” je prije svega album dvosmislenog naslova. Šesti po redu, a ako šesticu zapišeš rimskim brojem, nije teško zaključiti da je kao “vi” namijenjen mnoštvu. Kao što je zapisano u gornjem odlomku, album “VI” sam po sebi ipak nije dovoljan. Njegova potpuna apsorpcija obvezno ide zajedno s dvostrukim DVD-om “Stadion Stožice”. Možda vam već svitā u čemu je stvar. “Vi” je naime mnoštvo koje se okupilo 18.06.2011. na stadionu u Stožicama, kad je Siddharta na toj pozornici odsvirala, kao prva u povijesti slovenskog rocka, koncert. Više nije novost da Siddharta ima vrlo dobra iskustva sa slovenskim stadionskim pozornicama. Budući da svi dobro znamo da je sastav uz svu preijeđenu kilometražu danas nauljen poput perpetuuma mobilea kad je riječ o scenskoj interpretaciji, prati ga izvanredno samopouzdanje. A kako je ekipa već dulje godina nepromijenjena i u spoju kemijskih veza konsolidirala se do optimuma, uvijek je vrijedno glazbu tako kipuće energije uhvatiti na zvučni nosač. Zato se sastav odlučio snimiti koncert. Ali ovaj put nije bila riječ o uobičajenom repertoaru. Uz željezne klasike, dečki su u njega uvrstili 12 posve novih skladbi koje prije toga nikad nisu službeno izveli uživo. To je za slovensko tlo novost, jer to prije Siddharte još nitko nije isprobao. I više. Uz dvostruki DVD na kojem je zabilježen cijeli koncert, sastav je odlučio nove skladbe izdati u obliku studijskog albuma, a kao izvornike odabrao upravo njihovu izvedbu na stadionu u Stožicama.
Da. Svakako. Novi album sadrži robustan, sirov i drzak rockerski zvuk. Živ. Drukčije ovaj put uopće ne ide! Koliko je bilo naknadnog “filtriranja” i “peglanja”, teško je zamisliti ako ne napraviš intervju s Rossom Robinsonom, no ipak je s albuma u cijelosti uklonjena živa vrevā koja se oslobodila tijekom koncerta od strane 10.000-glave mase. “Uljepšavanja” dakle ne bockaju uho. Takva je produkcija povukla za sobom sljedeće. Najviše je dobila ritam linija, osobito se ističe čvrsta, napeta, zvečeća, debela bas gitara Janija Haceta, koja u kombinaciji s Boštjanovim bubnjevima pruža izvanredan oslonac zvučnom zidu što ga tvori masivni riffovski razmaz Primoževih i Tomijevih gitara. Taj je element dakle pobjednički udahnuo u takvom ambijentu. U takvom okruženju nizanja zvučnog krajolika, Tomijevi vokali ovaj put djeluju više nego obično utonuli u tu masivnu riffovsku strukturu i ne djeluju s takvom izražajnom impresijom kakva je bila svojstvo prošlih albuma. Isto tako je takav potez ostavio posljedice na izražajni doseg klavijatura. One djeluju vrlo sirovo, a često u takvim uvjetima uglavnom inferiorno, što na određenim točkama koči razvoj prave atmosferične grabežljivosti. No to se pojavljuje samo povremeno. U malim dozama albuma. Primjerice u izlazu Nora Terra, kad se vokal povuče i klavijature dobiju prostora, one nikako ne preuzimaju primat nad gitarskim riffom, usprkos odličnom idejnom rješenju. Takav raspored elemenata gradnje zvuka npr. odlično paše skladbi Bonsai ili Bel labod. Isto tako se takvo zvučno okruženje pokazuje kao pravi izbor uz odličnu uvodnu Postavi se na mojo stran, koja već na samom početku nudi jedan od vrhunaca albuma, s pedigreom da preraste u klasik željeznog repertoara. U pretežno nažigačkom okruženju blaža inferiornost klavijatura posve je prikladan faktor, jer je to značajka sirovih snimaka koncertnih albuma nažigačkih rock sastava. Kako se ovaj put klavijature na albumu ponašaju u korelaciji s gitarskom frazom, učinkovito otkriva uvodni motiv skladbe General. Postavi se na mojo stran odmah nudi odgovor da grupi nije ponestalo inspiracije za isprepleteno kombiniranje udarnosti sa zaraznom melodijom koja začas uđe pod kožu. Dakle, Siddhartin pobjednički poker asova. Pod kožu se zavlače svečana Sam, Spet otrok, Bel labod, Bonsai, General. Ipak, u smislu aranžiranja album kvalitetno oscilira i melodija nije uvijek jednako učinkovito utkana u kolo rock udarnosti. Tako se može uočiti nekoliko točaka albuma koje su manje zanimljive i nikako se ne utisnu pod kožu, kao primjerice Malishka ili prije završetka Indian Boy.
Novi album nema istaknutu istraživačko-eksperimentalnu notu izazovnosti testiranja zvuka kao prethodnik “Saga”, što znači da je žrtvovan djelić eklektičnosti. No ovo je živi album i na njega treba gledati drukčije. “Saga” je bila obogaćena mnogim malim dodatnim trikovima minimalizama u smislu dodatnog uzorkovanja, udvostručavanja linija i harmoniziranja motiva itd. Bili su istaknuti kontrasti između moćnih zborskih napjeva koji su obgrlili Tomijev vokal. Ovdje toga nema. Imaš jedan pokušaj, na jednom mjestu, u točno određeno vrijeme. Što si napravio, napravio si i popravnog roka nema. Budući da je Siddharta težila tome da napravi drukčiji album, dakle izravno zvučan navijen rockerski album koji uspostavlja prvu vezu s konzumentom tako da kuca na asocijacijski korteks ravno s viškom adrenalinske rock n’ roll žurbe, izbor njegove koncertne izvedbe zapravo je idealan. To je metoda koja je bila općepoznata u studijima sedamdesetih i tako su snimljeni najbolji albumi u povijesti rocka. Neki preživjeli dinosauri rocka i danas tako snimaju nove albume u studijima (Uriah Heep, Nazareth). To potvrđuje izvanrednu kvalitetu glazbenika, kao i veliko iskustvo, samopouzdanje i hrabrost. Zato je takav potez lova na iskren zvuk od strane Siddharte vrijedan svakog poštovanja.
Ipak, kad u samim skladbama tražiš onaj artistični začin albuma “Saga”, sigurno ćeš ponešto propustiti. “VI” se u smislu da se Siddharta njime artistički ne razvija nalazi gotovo korak prema “Petrolei”, iako su zvučne aranžmanske strukture preuzete iz “Sage”, samo što je s nama razgoljen, scenski zvuk “Sage”, bez ukrasnih ornamenata i uljepšavanja. Skladba Sam podsjeća na otvarajuću skladbu albuma “Saga” Narava, sadrži onu svečanost kojom je sav ispunjen Tomijev topao, ugodan, baršunast vokal, bez kojeg Siddharte ne možemo zamisliti. Uz pojednostavljene aranžmane, pojednostavljuju se i stihovi. Na trenutke čak banalni, kao u skladbi General, što album “VI” u karakternom smislu osjetnije udaljuje od dubine metaforičke pronicljivosti odabrane poezije prošlih albuma, osobito prva tri.
Tajanstveni naslovni instrumental “VI”, smješten na kraj albuma, jedina je prava točka eksperimenta sastava. Prvi dio skladbe, kad se razvija do “crescenda” (tu ulazi graja mase stadiona i pozdrav sastava), bio bi učinkovitiji da ga je sastav uključio u uvodno “zagrijavanje” prije “velikog praska” albuma s otvarajućom Postavi se na mojo stran, dok uključivanje graje mase pri završetku s Tomijevim “Lahko noč!” nosi sav svoj smisao.
“VI” je album koji vrijedi iskusiti u kombinaciji s DVD-om. Tako možete osjetiti kako se skladbe ponašaju u svom izvornom obličju u zvuku (i filmu), smještene unutar repertoara od preko 30 skladbi. Doživjet ćete dvije posve različite avanture iste priče, dvije strane iste priče. Samo će vam se tako složiti prava slika novih Siddhartinih izdanja i samo ćete tako moći doći do samog dna albuma “VI”. Treba razumjeti osnovno poruku albuma. Vi – mnoštvo je element dodatnog člana sastava, koji u interakciji sa sastavom generira energetski fluks kojim se hrani sastav, koji tako potaknut od mase stvara novu energetsku sliku koju povratno šalje u masu i električni krug je zatvoren. Da ponovim. Uživanje u CD-u i DVD-u nužno je da biste albumu “VI” dali pravu vrijednost. Svoju vrijednost.
“VI” je izašao nevjerojatno brzo nakon albuma “Saga”. Bizarno karikirano, zapravo je riječ o razgoljenoj i rockerski navijenoj verziji albuma “Saga”. Bez obzira na odličan potez sastava, koji je ponovno ponudio nešto novo na slovenskoj rock sceni, Siddharta ovaj put nisu napravili poseban korak u nadogradnji i bogaćenju sadržaja sebi svojstvene art rock iskaznice, pa ipak. “VI” je vrlo dobar album grupe, pune izražajne svojstvenosti, posebne atmosfere i, bez obzira na to što djeluje banalnije od Sage, jednako neponovljiv. Već zbog činjenice da je u cijelosti odsviran iz jednog pokušaja, pred jedinstvenom stadionskom atmosferom. I ta činjenica mu sama po sebi daje dimenziju posebnog albuma u diskografiji sastava.
Postava
Tomi M. – vokal, gitara
Primož B. – gitara, prateći vokal
Tomaž O. R. – klavijature, prateći vokal
Jani H. – bas gitara, prateći vokal
Boštjan M. – bubnjevi
Produkcija
Ross Robinson
Popis skladbi
01.Postavi Se Na Mojo Stran (03:04)
02. Malishka (03:53)
03. Noraterra (04:06)
04. Arena (04:54)
05. Bel Labod (03:51)
06. Bonsai (05:21)
07. Sam (04:53)
08. Spet Otrok (03:39)
09. General (04:35)
10. Hollywood (04:49)
11. Indian Boy (04:25)
12. Vi (05:21)
