Mjesto: Ljubljana / Gala Hala (Metelkova) / Slovenija
Datum koncerta: 05.04.2012
Broj posjetitelja: 150
Cijena karte: 15,00€ / 16,00€ / 18,00€
U četvrtak, 05.04.2012., na prijedlog naše neumorne RockLine fotografkinje, zaputio sam se na večer netipičnu za mene. Umazani dihurji doveli su nam zanimljivu kombinaciju bendova, s A Wilhelm Scream kao glavnim bendom. Netipično zato što su glavni nositelji večeri, A Wilhelm Scream, predstavnici melodičnog punka. Da mjera bude puna, na aktualnoj turneji prati ih još par bendova s korijenima u metalcore glazbi. Prvi su austrijski Showyourteeth, a drugi mađarski The Southern Oracle. Svakako vrlo zanimljiva kombinacija koja je apelirala više na mlađu populaciju, što je potvrdila i dobna struktura posjetitelja koncerta u Gala Hali.
Večer su otvorili The Southern Oracle, koji su nedavno izdali novi album, usput rečeno, s vrlo zanimljivim grafičkim izgledom. Dečkima već na čelu piše da dolaze iz naše istočne susjede, jer su se zacijelo obukli u Lentiju ili nekom ekvivalentnom gradiću koji im se usput našao na putu do slovenske prijestolnice. The Southern Oracle sviraju metalcore s primjesama thrash metala, a u svojim redovima imaju vrlo karizmatičnog, ako ne i gotovo hiperaktivnog pjevača. Vokalist ima vrlo kvalitetan visokotonski scream, ali za razliku od dobre izvedbe visokih tonova, u nižima se ne snalazi tako dobro. Tako su djelovale i skladbe na pozornici. Tamo gdje je mogao unovčiti svoj potencijal (visoke »screamo« lege), skladbe su djelovale vjerodostojno i u tim točkama, za razliku od trenutaka kad se utjecao niskom pjevanju, ako sam precizan, radije dernjavi. Moram priznati da je i izvedba komada koji nisu bili ukrašeni breakdownima bila na razini. U tim trenucima The Southern Oracle koketirali su i s melodičnim death metalom. Sa mnom se vjerojatno ne bi složili dečki u prvim redovima publike, koji su počeli »aktivno vježbati«, u faznom pomaku u odnosu na refleksivne pokrete autora ovog članka. Iznenađujuće, i prostor ispred pozornice popunio se za vrijeme njihova koncerta.
Čim sam stao pred pozornicu, u uši mi je pao vrhunski razglas kojim su se mogli pohvaliti Showyourteeth. Gitare, bas bubanj, bas, činele, vokal, sve je bilo savršeno. I unatoč tome što nisam pristaša metalcore pristupa, treba reći da mi se u protivnom ne bi svidjelo ono što sam čuo. Rikajući vokal, snažno poduprt ritam sekcijom, ugodno je odzvanjao u ušima. Opet sam puno više uživao u ritmičnim hardcore momentima nego u breakdownima, no u izvedbi se osjetilo da Showyourteeth imaju iza sebe popriličan broj koncerata. Bilo je malo nespretno jer je većina ljudi, ako ne i svi, došla na glavnu punk atrakciju. Zato je pjevač cijelo vrijeme poticao ljude na veći angažman. Ako pjevač u tome nije bio posve uspješan, bendu je u cijelosti uspjelo dočarati kvalitetno ozračje. Nikako euforičnih razmjera, ali nas nisu ostavili ravnodušnima. A to je značilo odlično zagrijavanje pred nastup glavnog nositelja večeri. Pred kraj nastupa atmosfera se već ugodno zagrijala. Austrijanci su pozvani i na obvezni dodatak, što su rado iskoristili i bas na posljednjoj pjesmi najviše raspalili publiku. Na ovom bih mjestu još zahvalio objema bendovima što ne koriste »clean« vokale i time me nisu doveli u još veću nelagodu.
Polako se približio i trenutak koji je dotad već lijepo napunjena Gala Hala najviše iščekivala. Na pozornici su se pojavili A Wilhelm Scream. Kad sam saznao da idem na koncert, naravno da sam malo »guglao« taj bend. Sudeći po slikama i njihovu logotipu, čovjek bi naime očekivao neku metalcore izmišljotinu. Slušajući njihov posljednji album, iznenađeno sam ustanovio da je riječ o čistokrvnom punk rocku. Vesele melodije, blago infantilni tekstovi koji su, s obzirom na dob obožavatelja, posve na mjestu. U slučaju A Wilhelm Scream ne možemo govoriti samo o marginalizaciji zvuka koji definira tipični punk s tri akorda, jer se bend služi modernijim pristupima. Tako se u samoj glazbi pojavljuju i brza solaža. Pravi je divljak bubnjar, čije ruke u najbržim dijelovima golim okom uopće ne možeš zamijetiti. Ljudi su se, pa barem prvih deset redova, doista pustili s lanca. Stalni »mosh pit« i repetitivni »stage dive-ovi« bili su obvezni dio programa. U jednom trenutku jednom se srednjoškolcu učinilo da bi bilo pametno tijekom sviranja na pozornici fotografirati sve članove benda, a pjevač ga je nakon duhovite primjedbe da dečko očito radi antropološko istraživanje za National Geographic naposljetku gurnuo s pozornice. Zvuk je bio solidan, možda su samo visoki tonovi bili preglasni, a povremeno su nad ostalim instrumentima prevladavali i vokali. Budući da je riječ o bendu s tri vokala, to im vjerojatno ne treba zamjeriti. Koncert je pred kraj zapadao u monotoniju, zbog sličnih struktura pjesama i jednoličnih vokala. Sa mnom se vjerojatno ne mogu složiti svi oni koji su pred pozornicom spaljivali kalorije i svojom tjelesnom aktivnošću općenito stvorili odlično raspoloženje koje se prenijelo na sve prisutne u dvorani.
Četvrtkov događaj dao mi je do znanja da se katkad isplati prekoračiti glazbene okvire koje definira nečiji glazbeni ukus i prepustiti se širenju vidika i slušajući koncert koji izvodi bend drugog žanra. Osobito ako čovjek ima sreće i naleti na doista odzivnu publiku koja ti u kombinaciji s kvalitetnim bendom može popraviti inače bijednu večer (još jednog) travanjskog četvrtka.
Galerija slika
