Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: White, Doogie
Izdavač: Metal Mind Productions
Izlazak: 2011
Trajanje: 47:01
Ocjena: 4/5
Bilo je već krajnje vrijeme da legendarni škotski pjevač Doogie White, koji je godine službovanja proveo, među ostalim, u sastavu Rainbow, kod »švedskog Blackmore opsjednutog« Y.J. Malmsteena, pomagao Praying Mantis, pjevao za Cornerstone, a trenutačno je vokalist n.w.o.b.h.m. legende Tank, izda i vlastiti samostalni studijski album.
»As Yet Untitled« je od glave do pete točno ono što je Doogie White morao raditi s Rainbow, naravno automatski i ono što je morao predstavljati za Y.J. Malmstreena, a odavde daleko nisu više ni Deep Purple, kao ni Whitesnake, počevši s Coverdaleovim godinama naukovanja, čija je stečena iskustva šaler David kasnije prelio u Whitesnake. »As Yet Untitled« je klasičan hard rock album, bogate konverzacije Hammond orgulja i briljantnog gitarskog sjeckanja.
Doogie White je u svijetu rock glazbe vrlo cijenjen vokalist. Tijekom karijere družio se i još se druži s mnogim glazbenicima, mnogim etabliranim glazbenicima, koji su također vrhunski i prepoznatljivi svojim pristupom u svijetu glazbe. Tako Whiteu na ovom albumu pomaže horda provjerenih, prekaljenih švedskih glazbenika (Švedska je poznata po plejadi hard rock sastava na koje su Rainbow pri oblikovanju stila i zvuka presudno utjecali – počevši s Europe). Primjerice Pontusa Norgrena, koji je odradio lavovski dio posla ne samo kao gitarist (pomagao je i kao basist i klavijaturist), nego i kao producent albuma, Doogie je »pokupio« u godinama suradnje s Y.J. Malmsteenom, kojemu je Norgren bio gitarski tehničar, prije priključenja HammerFallu. Tu je Royal Hunt gitarist Markus Jidell, zatim još jedan Doogiejev kolega iz vremena druženja s Malmsteeonom, bubnjar Patrik Johansson, pa bubnjar Thomas Broman, koji se vrtio u glazbenom krugu s velikanima poput Glenna Hughesa, Joea Lynna Turnera, Johna Noruma,… Nadalje, tu su i veće ribe, kao primjerice Tony Carey, originalni Rainbow klavijaturist još iz vremena albuma »Rising, pa »poštašni« Derek Sherinian (ex-Dream Theater, Billy Idol, Black Country Communion), Neil Murray (Black Sabbath, Whitesnake) na bas-gitari, basist Greg Smith (Ted Nugent),…
Već sama otvaranje albuma, značajno nazvano Come Taste The Band, povlači na otvaranje albuma »Rising« (1976) sastava Rainbow, s punim »zavijenim« uvodom kombinacije »space« klavijaturskih zvučnih petlji i blažeg Hammond brujanja. Većina skladbi nosi onaj epski začin, pompozno melodičnih napjeva u melosu u kojima bi se odlično snašli i pokojni Ronnie James Dio i Tony Martin (Black Sabbath). Doogie White odpjeva cijeli repertoar s izvanrednom odlikom. Vokal mu izvrsno služi i majstor s perjanom lakoćom prelazi kroz širok vokalni raspon te održava snagu i eksplozivnu odzivnost vokalne interpretacije u svakom registru netaknutom! Upravo je to najzarazniji atribut albuma »As Yet untitled«, koji mu daje i punu kredibilnost s predznakom samostalni studijski album. S obzirom na zvučna imena koja na albumu sudjeluju, lako se moglo dogoditi da neko preuzme primat na albumu, ali ne. Sve je podređeno vokalnoj interpretaciji Doogieja Whitea. Ekipa zrelih glazbenih imena, koja ne može zatajiti, s bogatstvom iskustva i u kolijevku položenim osjećajem za glazbeni talent, gradi sočnu, punu zvučnu sliku maksimalnog iskorištenja, a skladbe naprosto razdire od živosti i »stvarnosti«.
Ovo je album koji ne donosi glazbenu revoluciju, ali je više nego skrojen po mjeri svim ljubiteljima ponajprije Rainbowa, Deep Purplea i Whitesnakea (ne smijemo zaboraviti ni opus Yngwieja J. Malmsteena). Naime, ispunjen je slikovitim klasično začinjenim aranžmanima spomenutih sastava, a Doogie White svojim vokalnim specifičnostima u oživljavanju i kontrastiranju tih osjećaja dodatno dolijeva ulje na vatru. Ne samo da vas u taj osjećaj uvodi, banalno gledano, već sam naslov otvaračke Come Taste The Band na albumu, nego je tom klasičnom hard rock jurišu nemoguće izbjeći ni kasnije na albumu u skladbama poput: Dreams Lie Down And Die, Land Of The Deciever, Times Like These , Lonely in Sea Of Emotion. Odmak od albuma predstavljaju AC/DC »figureski« Time Machine i Catz Got Yer Tongue. A promašaja na albumu nema. Jednostavno. Doogie White je zagrebao u sferu koja mu je najbliža, u kojoj se osjeća najbolje, koju suvereno vlada i tako svojim markantnim vokalom te vokalnom interpretacijom nudi izvrstan klasični hard rock album, kojemu ne manjka lavlje srčanosti i plemenite staroselske rock karizme.
Postava
Doogie White – vokal
Patti Russo – prateći vokal
Pontus Norgren – gitara, klavijature, bas-gitara
Marcus Jidell – gitara
Phil Hilborne – gitara
Mick Tucker – gitara
Derek Sherinian – klavijature
Tony Carey – klavijature
Neil Murray – bas-gitara
Greg Smith – bas-gitara
Paul Logue – bas-gitara
Patrick Johansson – bubnjevi
Thomas Broman – bubnjevi
Produkcija
Pontus Norgren
Popis skladbi
1. Come Taste The Band
2. Time Machine
3. Dreams Lie Down And Die
4. Lonely
5. Land Of The Deceiver
6. Secret Jesus
7. Sea Of Emotion
8. Catz Got Yer Tongue
9. Living On The Cheap
10. Times Like These
