Nova improvizacijska jazz funk ekshibicija! (2012)
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Gala hala (Metelkova) / Slovenija
Datum koncerta: 24.04.2012
Broj posjetitelja: 100
Tri luđaka! Gitarski mag Vernon Reid, briljantni basist Jamaaladeen Takuma i bubnjarska jazz elektrana Grant Calvin Weston! Ništa manje od tri potpuna glazbena odlijepljena genija. Po drugi put u klubu Channel Zero! Nastanak fuzionistički intoniranih Free Form Funky Freqs sudbonosno je povezan s aktivnostima ovih triju glazbenika sa saksofonistom i trubačem Ornetteom Colemanom. Nakon neplaniranog spleta okolnosti. Prvu turneju po Europi F.F.F.F. su odradili već u jesen 2007., u to vrijeme izdali su album »Urban Mithology Vol 1.«, a Sloveniju su u vremenu koje je slijedilo posjetili prvi put već krajem svibnja 2009., kad su nastupili najprije u mariborskom klubu Satchmo, a potom i u ljubljanskom klubu Channel Zero.
Sva trojica imaju krcat raspored, da je to strašno. Među danas najzvučnijim imenima ove trojke zasigurno je ime Vernon Reid, koji je stekao ime zahvaljujući velikom uspjehu s Living Colour na prijelazu iz osamdesetih u devedesete. Reidov ugled je izniman, ako nabrojimo samo nekoliko imena iz njegove karijere s kojima je surađivao, to su, među ostalima, Eddie Hazel, Carlos Santana, Buddy Guy, Bobby Drayton, Michael Hill, Calvin Bell, Jean-Paul Bourelly.
Jamaaladeen Takuma, koji se izvorno zove Rudy McDaniel, ime je stekao u Ornette Coleman’s Prime Time, a u karijeri je surađivao, među ostalima, s imenima poput James “Blood” Ulmer, Walt Dickerson, David Moss, Chuck Hammer, Kip Hanrahan, Derek Bailey i David Murray.
Grant Calvin Weston nije ništa manje važno ime za Ornette Coleman’s Prime Time, a svoje je vještine u karijeri dijelio i s drugim majstorima eksperimentalne glazbe, kao što su James »Blood« Ulmer, Billy Martin (Medeski, Wood & Martin) , John Lourties (Lounge Lizzards), tu su i različiti projekti s glazbenicima Marc Ribot, Christy Doran, Derek Bailey, John Zorn, James Carter, Jean-Paul Bourelly i Melvin Gibbs.
Zanimljivo je da su Vernon Reid i Jamaaladeen Takuma posjetili Ljubljanu već 1993. Obojica. Jamaaladeen Takuma je sa svojom ekipom nastupio 20.04.1993. u Linhartovoj dvorani Cankarjeva doma (tada je u rukama vitlao Steinbergovu bas gitaru, odjeven u futurističku »matrix like« opravu i s crnim naočalama), kad je predstavljao album »Sound Symphony« (u Ljubljanu ga je naravno doveo Brane Rončel), a nedugo zatim, točnije 23.06.1993., na čelo pozornice Hale Tivoli u Ljubljani stupio je sa svojim Living Colour Vernon Reid. Living Colour su tada po Europi predstavljali album »Staind« (koncert Living Colour u Ljubljani tada je organizirao Škuc Ropot Igorja Vidmara). Očito je već tada u zraku lebdjelo nešto sudbonosno, što je mnogo godina kasnije dovelo životne putove obojice glazbenika do zajedničke točke.
Biografski uvod bio je dug, i to namjerno, da dobiješ predodžbu o ovoj izuzetnoj glazbenoj profilaciji »struktura« slobodnog funk jazz eksperimenta. Ovaj trio je pravi odgovor na klasičnu formaciju udarnog rock trija. U udarnosti nadasve puno eksplozivniji, a uz to još nevjerojatno spontan i nepredvidljivih poteza. Izuzetna kilometraža, neprestano sviranje, izgrade te u tako snažnu figuru da si prisiljen neprestano postavljati sve nove i nove artističke izazove. Free Form Funky Freqs su pojam takvog zadovoljstva beskonačnim istraživačkim duhom glazbene slobodoumnosti, koju trojka oličava i koju kao takvu munjevito tjera naprijed.
Sat je malo iza deset navečer kad se klupski zidovi, pod i strop prvi put zatresu u duboko volumenozno podastrtim tonovima funk ritma. Odmah na početku Takumin bas bio je preglasan, no tonac ga je majstorski brzo namjestio na pravi omjer, što je nadogradilo atmosferičnu sliku čvrstog klupskog suživota na relaciji sastav – publika, te večeri.
Posjetitelja nije bilo napretek, no broj od nepunih 100 glava dokazao je svojim dolaskom da nije malo pravovjernih zanesenjaka koji traže pravi kontakt s eklektičnom »odlijepljenom« glazbenom filozofijom, pa i avangardnom ako hoćete, ukratko onim nečim u glazbi što otkriva ušima masa često zastrte dimenzije. To je onaj karakter slobodne glazbene informacije svemira koju mali čovječuljak u poplavi svega danas sve teže razabire i pronalazi, ako uopće.
Vernon Reid, Jamaaladeen Takuma i Grant Calvin Weston su u životnoj formi i to su trenutačno pokazali u Channel Zeru te večeri. U sat i pedeset minuta odsvirali su zapravo cijeli album »Urban Mithology« i u minutažu dodali nekoliko svojih najdražih točaka, koje se brinu za to da su koncertna iskustva, kako za glazbenike, tako posebno za posjetitelje, uvijek jedinstvena i nezaboravna avantura puna privlačnosti, kao što to vrijedi za ljubav na prvi pogled.
Čuda u smislu da se snježna gruda u užarenoj peći ne bi otopila, naravno, nema. F.F.F.F. svakako nisu od boga poslani da hodaju po vodi, pa ipak. Često se tijekom samog koncerta dogodi da se trio, koji zapravo svira napola zatvorenih očiju, što vrijedi osobito za Takumu, koji se gotovo nijednom nije okrenuo pogledom prema Reidu ili Westonu, posve spontano odvrti na neki novi neistraženi poligon slobodnog jazziranja, gdje se nekoliko trenutaka pipaju međusobno, a onda se odvrte dalje u novi motiv, koji će se već na drugom koncertu odraziti u posve drukčijem svjetlu, ili se uopće neće, a na njegovoj će poziciji stajati neki posve drukčiji vodeći motiv, koji će definirati novo raspoloženje i novu poziciju. Upravo je to ona posebnost koja ovu formaciju čini tako privlačnom i unikatnom. Muškarci se doživljavaju kao u transu, među njima vladaju snažne kemijske veze i savršeno sporazumijevanje kojem ne nađeš paralele, ili samo vrlo teško.
Za razliku od iskustva u Veldnu iz 2007., dečki su se u godinama koje su slijedile tek donekle prilagodili ušima masa. Tako su se djelomice odmaknuli od često teže osvojivih, čak progresivno kompleksno začinjenih formi i njih rasteretili nizom melodijskih linija, gdje je Vernon zahvatio jednostavan metalski vođen, no s punom zvučnom kontrolom ukroćen riff, koji je Jamaaladeenu Takumi dao slobodan put da popuni opušteni prostor vražjim funk grooveom, bjesnilom solističkih ekspanzija, pri čijoj je izvedbi ispustio nekoliko neartikuliranih krikova, toliko se uživio u svoju ulogu. Upravo ti trenuci, gdje je karakter funk impresije izdašno izlazio na površinu, posve su očarali publiku, koja se slobodno ljuljala kroz koncert pred pozornicom. Moć fuzije funka, slobodnih formi jazza, s dodirom naoštrenog metal riffa, što ga donosi Vernon iz Living Colour! To je to i Vernonov Messa Boogie opet je pjevao kao slavuj. Blaže prigušeno nego što to vrijedi za Living Colour.
Koncert Free Form Funky Freqs je glazbena hipnoza bez premca. Posljednji koncert europskog dijela nove turneje sastava svojim je intenzitetom doveo klub do bučnih ovacija koje nisu i nisu jenjavale, no postava se nije vratila da izvede još i drugi dodatak. Smiješno je to da se članovi Living Colour kad nisu Living Colour neprestano potucaju po pozornicama Europe. Nije ih naime teško sresti na relaciji Austrija-Slovenija, kad nastupaju pod okriljem različitih projekata. Tako nastupa svega tri dana nakon ovog nastupa Funk From Freqs u Ljubljani, Vernonov kolega iz Living Colour Doug Wimbish u klubu Bluesiana u Vrbi na Koroškem, s posve novom eksperimentalnom glazbenom formacijom zvanom The Help!, a RockLine će vam se i odande javiti s novom iscrpnom reportažom, kad provjeri u kakvoj se trenutačnoj formi nalazi i basist Living Colour.
Galerija slika
























