Thick As a Brick 2

0 4

Autor: Peter Podbrežnik

Izvođač: Anderson, Ian
Izdavač: EMI Records
Izlazak: 2012
Trajanje: 53:38
Ocjena: 4/5

Suprotno popularnom uvjerenju, škotski flautist, pjevač, trubadur, poljoprivrednik, uzgajivač mačaka i društveni satiričar Ian Scott Anderson, koji je svim žavbama namazan, nije alfa i omega legendarnih progresivnih rock šampiona Jethro Tull, čega je i sam dobro svjestan, iako je odlukom da snimi nastavak najcjenjenijeg Tull albuma, konceptualnog remek-djela »Thick As a Brick« (1972), povukao daleko najkontroverzniji potez u svojoj veličanstvenoj karijeri, kojim je dobrano razljutio, a mjestimice i naljutio većinu dugogodišnjih fanova.

Razlozi zbog kojih je to tako posve su jednostavni i mogu se iščitati već iz naslova njegova novog solo albuma. Nakon što je od Ianova posljednjeg solo albuma prošlo gotovo osam godina, dok su Jethro Tull već više od desetljeća u studiju posve mrtav bend, razišao se s dugogodišnjim gitaristom Martinom Barreom, koji nije želio sudjelovati u njegovu najnovijem, gotovo znanstvenofantastičnom projektu stvaranja nastavka ultimativnog Tull konceptualnog umjetničkog djela od čijeg izlaska ove godine prolazi točno četrdeset godina. Dosta je dugogodišnjih fanova to naravno užasnulo, jer su se nakon više od četiri desetljeća uspješne suradnje njihovi kreativni putovi na neodređeno vrijeme razišli.

Od tog je trenutka Ian, koji ipak nije toliko narcisoidan da ne bi shvaćao kako Jethro Tull bez Barrea u postavi nemaju pravo na ime Jethro Tull, odlučio izdati »Thick As a Brick 2« na vlastitu ruku. Za suradnju na projektu pozvao je bubnjara Scotta Hammonda, Barrea je zamijenio Nijemac Florian Opahle, a preostale dvije tradicionalne pozicije popunili su Ianovi sada već dugogodišnji Tull drugari, basist David Goodier i klavijaturist John O’Hara.

Mnogi su se fanovi prije izlaska ovog uratka pitali što će Ian učiniti s vlastitim sve slabijim vokalom, koji je već dugo lišen nekadašnje svježine i dubine, ali ne i izvanrednog osjećaja za dramaturgiju. Tišni trubadur svoj pošteno istrošeni glas, koji je uz pomoć produkcijskih trikova barem malo izgladio, dok mu je u pratećim vokalima pomogao Ryan O’Donnell, to uspješnije nadoknađuje fantastičnim sviranjem flaute, koje je i dalje uzor svim nadobudnim rock flautistima nove generacije. Unatoč svim tim odlikama, drugom poglavlju »Thick As a Brick« nedostaje nešto važno – gitarski dionici gospodina Barrea. Njegova duga sjena cijelo vrijeme visi nad inače tehnički sjajnim, ali atmosferski često pomalo praznim Opahleovim sviranjem.

»Thick As a Brick 2« sa znašajnim podnaslovom »Whatever Happened to Gerald Bostock« nastavak je originalnog koncepta »Thick As a Brick« iz 1972. Radnja je smještena točno četrdeset godina nakon što je puritansko žiri donijelo kontroverznu odluku da zbog opscenosti i društvene neprimjerenosti tekstova oduzme glavnu nagradu osmogodišnjem dječjem geniju Geraldu Bostocku i isključi ga iz natjecanja. Novi koncept bavi se njegovom daljnjom sudbinom nakon četrdeset godina. Gerald je sada apatičan i mrzovoljan tip u pedesetima, član konzervativne stranke i redovni platiša poreza neoliberalnoj ‘majci’ Engleskoj. Zajedljiv koncept rječit je dokaz da Iana s godinama crni humor nije ostavio na cjedilu, iako se novi koncept ne može mjeriti sa svježinom originala od prije četiri desetljeća.

Naslovnica albuma također je modernistička aluzija na originalni koncept. Tiskana naslovnica novina nakon četiri se desetljeća pretvorila u naslovnicu internetske stranice novina, na kojoj se uz glavnu vijest o nastupu Ianova benda nalazi još nekoliko manje važnih vijesti. Ian si je priuštio i malo samoironije, jer se na naslovnici pojavljuje na oglasu za nastup ostarjele rock zvijezde koja se sa svojim bendom zagrijava za početak svjetske turneje. Kao i u njegovoj tradiciji, tekstovi su puni pronicljiva, društveno zajedljiva humora kojim bocka najosjetljivije točke suvremenog neoliberalnog društva.

Koncept je povremeno povezan kraćim Ianovim naracijama među skladbama, što je s jedne strane zanimljiv začin, a s druge nakon više uzastopnih slušanja zna postati  pomalo naporno. Osim »A Change of Horses«, sve su skladbe na albumu kraće od pet minuta, što znači da se Ian nije usudio vratiti dvadesetminutnim prog rock epovima. Određeni glazbeni motivi iz originalnog »Thick as a Brick« očekivano se vraćaju, ali Ian s njima ipak ne pretjeruje. Povratak klasičnog motiva obilježava već uvodni  »From a Pebble Thrown«, kojim Ian i drugari žele nastaviti ondje gdje je prethodni koncept stao. Ljubitelji instrumentalnog prog folka doći će na svoje uz »Pebbles Instrumental«, koji zvuči kao hibrid klasičnih Jethro Tull i onoga što je Ian stvarao posljednjih petnaestak godina. Dodatak harmonike lijepo se uklapa među gitarske pasaže. Opahle se jako trudi oponašati Barreove gitarske dionice i tehnički je dobar imitator, ali mu nedostaju strast i prekaljenost spomenute gitarske legende.

Narativni »Migh-Have-Beens« pita se o Geraldovoj daljnjoj sudbini prije izbora zanimanja (hoće li postati korumpirani bankar, vojnik u Afganistanu, političar, homoseksualni beskućnik, evangelistički propovjednik, prodavač ili dosadan obiteljski čovjek). Na cinično zajedljivom i akustično obojenom »Upper Sixth Loan Shark« Gerald je predstavljen u ulozi korumpiranog investicijskog bankara. Melodramatičnim refrenom obilježen »Banker Bets, Banker Wins«, još jedan uspješan hibrid ‘starih’ i ‘novih’ Tulla, u kojem ne nedostaje vatrenih, nostalgično obojenih pasaža na flauti i električnoj gitari, ponovno predstavlja gospodina Bostocka u ulozi predstavnika neoliberalne bankarske elite. »Swing It Far«, u kojem je Gerald predstavljen kao homoseksualni beskućnik koji se prodaje na ulicama bogatim političarima, gospodarstvenicima i svećenicima, zahvaljujući mračnoj atmosferi simfonijskih aranžmana čak malo podsjeća na eru »Benefit/Aqualung« s početka sedamdesetih. Ianov je vokal u refrenu namjerno izobličen efektom.

»Adrift And Dumbfounded«, u kojem se vojnik Gerald zatekne usred Afganistana, obilježavaju sočna linija hammond orgulja i usputne akustične pasaže, dok je Ianov vokal i ovaj put pun žarkog sarkazma. Tu su opet određene instrumentalne finese kojima se Tull nisu bavili desetljećima, a posebno godi prepredena sazvučnost flaute, orgulja i klavira. »Old School Song«, kako i samo ime kaže, otvara se klasičnim, prepoznatljivim motivom »Thick As a Brick«, kojeg obilježavaju jahaći ritam i tišne flautističke vragolije. Na prog folk poslastici »Wooton Bassett Town« ponovno zapuhne hladna i mračna atmosfera iz dobrih starih dana ere »Aqualung«, što zaslužuje pljesak. Wooton Bassett malen je engleski gradić koji je Ian odabrao kao metaforu malograđanske provincijalnosti u koju je upao odrasli Gerald. Grad je posebno ozloglašen postao nakon što je postao prvi engleski grad koji je od kraljice dobio tzv. rojalistički patronat, što je Ian dodatno iskoristio za konceptualnu satiru.

Na energičnom »Power and the Spirit« i pastoralnom »Give Till It Hurts« nakon dugo se vremena opet ruga farizejskoj zaostalosti, predvođenoj TV propovjednicima. »Cosy Corner« iznenadi Geralda u ulozi provincijalnog prodavača usred ultrakonzervativnog, licemjernog društva. Na »Shunt And Shuffle«, još jednoj kratkoj skladbi koja odiše klasičnim Tull zvukom, malo se probude tvrdorokerski elementi, koje će mnogi na ovom albumu barem donekle pogrešiti, jer ih nema baš u izobilju. Ambiciozni »A Change of Horses« s osam je minuta najdulji i najkompleksniji uradak na albumu i u drukčijim bi okolnostima zaslužio naziv Tull klasika. Unatoč naslovu (srećom) nije riječ o mogućem glasovitom nastavku klasika »Heavy Horses«, iako su folk elementi zahvaljujući strastvenoj flauti i razigranoj harmonici upravo ovdje najizraženiji.

Pokajničko-zajedljivi »Confessional« obilježen je moćnim slojem hammond orgulja, tišnom flautom i energičnim gitarskim rifom. Na »Kismet In Suburbia«, koji obilježava nježna akustična melodija, Ian se na ciničan način pita o sudbini raznih (poglavito islamskih) doseljenika u predgrađima, koji u sve fašistoidnije nastrojenoj europskoj uniji postaju dežurni krivci za sve društvene nevolje. Na završnom »What-Ifs, Maybes and Might-Have-Beens«, u kojem se sve potencijalne Geraldove životne sudbine slijevaju u jednu, ponavlja se središnji akustični motiv »Thick As a Brick 2«, dok je završetak u klasično-nostalgičnom stilu originala iz 1972.

Nastavak »Thick As a Brick« još će dugo uzburkavati duhove među dugogodišnjim Tull fanovima, a povodom proslave četrdesete obljetnice izlaska tog remek-djela i nakon desetljeća studijske opuštenosti, Ianova je glavna, no posve nepotrebna namjera očito bila privući što više pozornosti. S jedne strane imamo posla s glazbeno kvalitetnim i atmosferski iznenađujuće uvjerljivim uratkom koji bi u drukčijim okolnostima mogao biti proglašen čak i najboljim Jethro Tull albumom nakon kraja sedamdesetih i koji uspješno dokazuje da Ian još nije posve za staro željezo, jer je to njegov dosad najkvalitetniji solo uradak. S druge je strane nastavak originalnog koncepta ‘glup kao cigla’ podsmijeh dugogodišnjim fanovima i ljubiteljima progresivnog rocka, jer remek-djelo iz 1972., i zbog Barreove odsutnosti, ostaje nedosežna klasa za sebe, što znači da bi svakako bilo bolje da je ovaj uradak izišao pod nekim drugim imenom. Mi, svega naviknuti ljubitelji progresivnog rocka, pak u međuvremenu već zadržanog daha čekamo izlazak »Close to the Edge 2« u režiji onoga što je danas ostalo od Yes, »The Wall 2« u režiji Davida Gilmoura ili Rogera Watersa, »The Lamb Lies Down on Broadway 2« u režiji Petera Gabriela i »Tarkus 2« u režiji Keitha Emersona, jer Ian posljednjih godina nipošto nije jedini ostarjeli progresivni rocker koji donosi kontroverzne odluke i kao za okladu dovodi u nepriliku brojne dugogodišnje obožavatelje.

Postava

Ian Anderson – vokal, flauta, akustična gitara
John O’Hara – klavijature
David Goodier – bas gitara
Florian Opahle – gitara
Scott Hammond – bubnjevi

Produkcija

Ian Anderson

Popis skladbi

1. From A Pebble Thrown (3:04)
2. Pebbles Instrumental (3:30)
3. Might-have-beens (0:50)
4. Upper Sixth Loan Shark (1:13)
5. Banker Bets, Banker Wins (4:27)
6. Swing It Far (3:28)
7. Adrift And Dumfounded (4:25)
8. Old School Song (3:06)
9. Wootton Bassett Town (3:43)
10. Power And Spirit (1:59)
11. Give Till It Hurts (1:12)
12. Cosy Corner (1:24)
13. Shunt And Shuffle (2:12)
14. A Change Of Horses (8:04)
15. Confessional (3:08)
16. Kismet In Suburbia (4:17)
17. What-ifs, Maybes And Might-have-beens (3:36)

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići