Bostonski brod konačno i u našoj luci (2012)
Mjesto: Kino Šiška / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 05.06.2012
Broj posjetitelja: 900
Cijena ulaznice: 29,00€ / 33,00€
Tko bi početkom godine pomislio da nas čeka tako raznolik lipanj. Dok Anže Kopitar, jedan od rijetkih Slovenaca na kojeg smo trenutačno zaista mogli biti ponosni, s hrpom kraljeva u finalnim okršajima hokejskih playoffa uči kozje molitvice vragove iz New Jerseyja, k nama su napokon doputovali popularni bostonski veseljaci i susjedi Dropkick Murphys. Istina, Boston je od New Jerseyja udaljen kojih 300-400 km, ali za američke prilike slobodno možemo reći da su Boston i New Jersey susjedi.
Sedmeročlana postava američkih glazbenika s irskim, odnosno škotskim korijenima, koji njeguju tradicionalne irske napjeve uz dodatak ritmova rocka i punka, nakon šesnaest godina postojanja napokon je i češće u našoj blizini. Prvi smo ih put pogledali u Zagrebu (reportažu možeš pročitati OVDJE), a sada su u sklopu nove turneje Summer Tour 2012 odlučili prvi put temeljito protresti i ljubljanski Kino Šiška. Na našu veliku radost sa samostalnim koncertom, jer na ovoj turneji uglavnom nastupaju na europskim rock festivalima.
https://www.youtube.com/watch?v=QBV7Wu3ggX8
Večernji show u gotovo praznoj dvorani petnaest do devet otvorile su The Parkington Sisters, odnosno sestre Rose, Nora, Sarah i Ariel Parkington. Dolaze iz Massachusettsa i isto tako njeguju irsku tradicionalnu glazbu s primjesama američkog countryja. Rose je poznata i kao predana volonterka i skupljačica sredstava za bolesnu djecu u bostonskom okrugu. U znak solidarnosti i zahvalu za donirana sredstva, na festivalu Rock Am Ring prije nekoliko dana u Nürnbergu pred stotinama tisuća ljudi obrijala se na ćelavo. Sestre su Murphyji, njihove dugogodišnje znanice, jednostavno uzeli za svoje i poveli ih sa sobom na turneju. Zašto, postalo nam je brzo jasno. Cure su zgodne za oko, a uz to odlično vladaju raznim instrumentima, među kojima prevladavaju violine. Početni pomalo sramežljiv nastup djevojke su znale prokleto dobro stupnjevati, jer se dvorana iznenađujuće brzo punila. Jednostavno se nisu mogle previdjeti ljupke djevojke koje su i zanimljivim vokalnim harmonijama iznenadile sve prisutne. Nešto posebno. Nije ni čudo da su se okupljeni i zagrijani dečki (mnogi u škotskom kiltu) ispod pozornice požurili hladiti pivom. Kod jedne skladbe na pozornici im se pridružio i basist Dropkick Murphysa – Ken Casey, a svoj su nastup više nego briljantno začinile i obradom Ring Of Fire – klasika Johnnyja Casha. Ne događa se često da publika predgrupi nakon završetka nastupa oduševljeno uzvikuje »We want more!«. Prvo u nizu iznenađenja, kako se kasnije pokazalo…
Nakon sve glasnijih ratnih poklika željnih žurke ispod pozornice »Let’s Go Murphys, Let’s Go Murphys« gotovo točno u 22 sata sa još zastrte pozornice zazvučala je tradicionalna irska glazba, potkrijepljena ženskim vokalom otpjevanim uživo. Sjećanja na brodove osiromašenih i očajnih irskih i škotskih predaka koji su početkom prošlog stoljeća plovili prema obećanoj zemlji. Duh predaka, pun čežnje i nade u novi početak. Barem se meni učinio izuzetno lijepim poklonom precima i njihovoj tradiciji.
S podizanjem zastora dočekalo nas je novo iznenađenje. The Parkington Sisters naime su ostale na pozornici, a pridružili su im se članovi Dropkick Murphysa. Čini mi se da je u tom trenutku svima u dvorani bilo kristalno jasno da se spremaju nezaboravna ludnica i veseljačka žurka. Počeli su udarnim komadom ‘Hang ‘Em High’ s posljednjeg albuma Going Out In Style. Udarno, punom parom i u njihovu stilu, uz zvukove bendža i škotskih gajdi. Zatim su bez stanke, kao neku vrstu medleyja, nanizali nekoliko hitova s raznih albuma, kao što su ‘The Gang’s All Here’, ‘Bastards On Parade’, ‘Going Out In Style’. Prvi pravi vrhunac večeri zasigurno se dogodio uz tradicionalnu irsku stvar ‘The Irish Rover’. Publika se konačno opustila. Uostalom, treba posebno pohvaliti uglavnom mlađu publiku ispred pozornice, jer je ovaj put zaista bila dobro raspoložena.
Sljedeće iznenađenje koje smo doživjeli bio je sklop od tri komada koje su Murphyji odsvirali akustično: kod nas dobro poznati ‘The Warrior’s Code’ (iz filma The Fighter), jer ga je publika znala pjevati napamet, zatim ‘Take ‘Em Down’ i Boys On the Docks. Kod ‘The Dirty Glass’ vokalom se pridružila i Nora. Službeni dio koncerta zaključili su sljedećim vrhuncem, ‘I’m Shipping Up to Boston’.
https://www.youtube.com/watch?v=R0KpMQHt0ic
Odlično veseljačko raspoloženje osjećalo se cijelo vrijeme, i na pozornici i ispod nje. Murphyji su ovaj put nastupili u punoj postavi (zagrebački koncert prošao je bez pjevača Al Barra zbog zdravstvenih problema) i to u odličnoj kondiciji, jer im je to u napornom nizu jednomjesečne turneje bio tek treći gig od ukupno dvadeset i tri. Al je više nego obavezan član benda, jer kao frontmen ima dovoljno dobru karizmu, potkrijepljenu pravim vokalnim potencijalom, kojim je s lakoćom podigao na noge prisutnu publiku. Ona mu je jela iz ruke i bila spremna ludovati od početka do kraja. Više od sedamstotinjak glava, uglavnom sasvim mladih, što je zapravo još jedno u nizu iznenađenja. Publika koja nije razočarala i koja je znala pjevati većinu njihovih komada. Tu i tamo stidljivo je poletjelo koje pivo, kao što je uobičajeno, ali pretjerivanja nije bilo. Zato su se Slovenci iskazali u stage divingu, nakon što su pojedini hrabrci povremeno uspuzali na pozornicu i pokazali svoje skakačke talente. Prava Planica u malom, doduše s kratkim daljinama, ali s zavidno lijepim stilom i iznenađujuće dobrim telemarkom – na glavu. Vrijedi pohvaliti i ozvučenje, koje je naravno bilo važan dio mozaika što je pridonio savršenoj predstavi.
Bis je dakako bio obavezan. Casey je iz publike pozvao djevojke na pozornicu da zajedno otpjevaju još jedan hit, ‘Kiss Me, I’m Shitfaced’, a uz opće penjanje najhrabrijih i najzagrijanijih na pozornicu odsvirali su i ‘Skinhead in the MBTA’. S više od stotinu ljudi na pozornici više od jednoipolsatno slavlje zaključili su obradom komada ‘T.N.T.’ (AC/DC).
https://www.youtube.com/watch?v=EZ63dbKVpJk
Bila je to večer kad se Šiška temeljito zatresla. Večer koju ćemo još dugo pamtiti i večer za koju priželjkujemo da se ponovi. Možda je tome pridonio i poljubac Venere sa Suncem u živahnim Blizancima, što se događa vrlo rijetko, no u zraku utorkove večeri osjećala se nevjerojatna razigranost, pozitivna energija i magnetizam.
Setlista
1. Hang ‘Em High
2. Captain Kelly’s Kitchen
3. Sunday Hardcore Matinee
4. The Gang’s All Here
5. Sunshine Highway
6. Bastards On Parade
7. Going Out In Style
8. Which Side Are You On?
9. Forever
10. The Irish Rover
11. Fields of Athenry
12. Do or Die
13. Road of the Righteous
14. Warrior’s Code (acoustic)
15. Take ‘Em Down (acoustic)
16. Boys on the Docks (acoustic
17. The State of Massachusetts
18. The Dirty Glass (w. Nora Parkington)
19. Barroom Hero
20. Johnny, I Hardly Knew Ya
21. Citizen C.I.A.
22. Broken Hymns
23. I’m Shipping Up to Boston
———– dodatak ————
24. Kiss Me, I’m Shitfaced
25. Skinhead On the MBTA
26. T.N.T. (AC/DC cover)
Galerija slika

























