Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Gala Hala
Datum koncerta: 30.09.2012
Jesenska koncertna sezona u punom je jeku, a u prvom jesenskom mjesecu već se zavrtio lijep broj koncerata (Immolation/Marduk, Nasum itd.). Na posljednji dan rujna tako smo dočekali i povratak legendarnih britanskih thrashera Onslaught te nakon dugo vremena opet thrash metal koncert u obnovljenom i osvježenom Channel Zeru. Ako me sjećanje ne vara, posljednji thrash koncert u tom klubu bio je fenomenalni nastup danskih legendi Artillery u rujnu 2009., koji i dalje ima posebno mjesto u sjećanju. Sudeći prema tome koncertu, prošle nedjelje najavljivala se još jedna odlična thrash feštа.
Onslaught na turneji The Full Force prate Nijemci Cripper i nizozemska postava Izegrim, a upravo su oni prvi stupili na pozornicu. Nizozemskom death/thrash sastavu zapovijeda amazonska ratnica Marloes, koja uz bojne poklike kopa i po basovskim žicama. Cura i dečki u dobrih su pola sata prošetali kroz svoja tri albuma i poslužili thrasherski usmjerenim gitarama, dok je Marloes svojim režanjem smjesi dodala osjećaj death metala. Ali doista samo osjećaj, jer su Izegrim u osnovi thrash metal bend koji se obilato služi harmoničnim gitarskim pasažama i melodičnim ukrasima, što ih jako približava švedskim Arch Enemy. Usporedba nije na mjestu samo zbog ženske vokalistice, jer Izegrim doista zvuče kao »poor man’s Arch Enemy.« Nizozemci naime, ponajprije zbog manjka boljih i raznolikijih rifova, već nakon nekoliko komada djeluju repetitivno i jednolično. Tako malobrojnu publiku ni gorljivo poticanje Marloes nije pokrenulo u konkretnije micanje, no unatoč tome Izegrimima treba priznati korektnu i energičnu izvedbu inače prilično prosječnog materijala.
Krivulja kvalitete pak se oštro okrenula prema gore s nastupom njemačkog thrash sastava koji predvodi jarosna Britta Görtz. Cripper su tako bili već drugi bend večeri s frontmenom »nježnijeg« spola. Zašto navodnici? Jer Britta pere pod mnogim srodnim vokalistima muškog spola, a za šalu bi pojela tričetvrt cookie monster vokalista s polizanim frizurama. Cripper sa svakim studijskim izdanjem pokazuju očit napredak, ovogodišnji Antagonist tako je najbolja ploča sastava do sada, a snažno im se isplaćuje i velika koncertna aktivnost. Dečki i Britta u set su se zaletjeli poput lansiranja Apollo rakete i u tri četvrt sata odsvirali bijesan i vatren set agresivnog thrasha, koji je na trenutke, ponajviše zahvaljujući odličnim groovy rifovima, podsjetio na velikane Exodus. Koncertna vrijednoća Crippera jako se primjećuje, na pozornici djeluju kao da su srasli s njom, uigranost je potpuna, a nad svime bdije sirovi Brittin lavež, koji je brutalan, a istodobno posve razumljiv. Britta je tijekom izvedbe komada General Routine na glavu nabila generalsku kapu, a zatim skočila među publiku i beskompromisno je nakašljala u prve redove. Cripper su publiku već konkretnije zagrijali i pripremili za nastup headlinera, ali ne mogu se otresti osjećaja da me sastav jako podsjeća na njihove njemačke thrash kolege Dew-Scented. Što naravno može biti samo dobro!
»Use the Force« rekli su Onslaught i odlučili da će na aktualnoj turneji uopće prvi put u cijelosti odsvirati kultnu ploču The Force (1986), koja po mojem mišljenju zajedno s albumima Xentrix – For Whose Advantage i Sabbat – Dreamweaver predstavlja vrhunac thrash stvaralaštva s Otoka. Onslaught su kod nas posljednji put nastupili 2009. na festivalu Paranoid Open Air, što je vokalistu Syju Keeleru očito palo iz sjećanja pa se sjetio samo njihova nastupa na Metalcampu 2008., no ovaj put njihov je koncert bio još primamljiviji zbog činjenice da se moglo u cijelosti čuti Silu britanskog thrasha. Onslaught je prošle godine napustio originalni bubnjar Steve Grice, ali su se dečki brzo ojačali Michaelom Hourihanom (Desecration, ex-Extreme Noise Terror), koji je pobrinuo za konkretno tresenje osamljene nedjeljne Metelkove. Onslaught su naše bubnjiće za početak pomilovali s po dva rušilca s albuma Killing Peace (2007) i Sounds of Violence (2011), a Let There Be Death najavio je povratak u 1986. Veterani su dokazali da ih godine nisu takle; Sy je vrištao kao za okladu, originalni gitarist Nige Rockett pak je lijevom rukom servirao riffažu koja i nakon dvadeset i pet godina još uvijek zvuči svježe i ubojito. Bend se u The Force bacio energično i pokrenuo napunjeni Channel Zero, a publika je klasike gutala s velikim veseljem i pridružila se Keeleru u rikanju kroz thrash himne Metal Forces, Contract in Blood i Thrash ’til the Death. Dijabolični rifovi letjeli su sa svih strana, odlična solaža također, a agresivni i ključali vokal fantastičnog frontmana Syja Keelera zaključio je s Power From Hell te u bisu još s dvije bombe Angels of Death i Thermonuclear Devastation. 666% Pure Thrash!
Galerija slika
