Izdavač: Samizdat
Godina izdanja: prosinac 2017.
Produkcija: Emil And The Detectives
Trajanje albuma: 50.13 min
Žanr; Jazz / Rock / Blues
Iako je ovaj uradak vani od prosinca 2017., napokon je hvalevrijedno stigao i u ruke našeg uredništva te zaslužuje svu pozornost. Na prvi pogled mislio sam da je riječ o novom albumu sastava Emir & The Frozen Camels. No smrznute deve zamijenili su detektivi, a Emira Emil. Točnije, ime Emila i detektiva vrlo vjerojatno potječe iz djela dječje proze njemačkog pisca Ericha Kästnera. »Agora« (po Homerovu nasljeđu tu bi riječ preveli kao »okupljalište«) tako je studijski prvijenac mariborskog sastava Emil And The Detectives.
»Agora« je skup od sedam skladbi, koje uglavnom koračaju tragom jazzrockovske fuzije, pri čemu ambiciozni jam najavljuje odmake prema progresivnom bluesu i rocku sedamdesetih, s osjetnim elementima psihodelije (osobito obje dulje instrumentalne točke). Iako je osnovni pogonski motor i vizionar sastava vokalist i basist Rastko Zager, koji je ispisao svu glazbu za album »Agora«, uključujući i tekstove, završni umjetnički karakter ovom glazbenom dosegu zapravo daje svih šestero sudionika. Gitara svakako odaje veliku naklonost sastavima bijelog blues vala s kraja šezdesetih, kad su kraljevali sastavi Cream, Ten Yeas After, Traffic, Fleetwood Mac u eri Petera Greena, dok njezinu električnu rockovsku i bluesovsku nazubljenost s druge strane prizemljuju električni klavir i saksofon, koji na albumu održavaju izrazito jazzovsku premisu.
Iako se u općem zbroju kao glavni utjecaji na oblikovanje karaktera sastava mogu smatrati blues i jazz (bebop, modalni jazz), skladbe su definirane daleko većom međužanrovskom raznolikošću. Prvoj skladbi, otvaračkoj Fly Fly Fly, koja je inače vokalna, mogao bi se prišiti neki daleki nostalgični progresivnorockovski moment sedamdesetih, a onda sljedeća kompozicija, najdulja na albumu, gotovo 13-minutna Acqua Alta, vrlo brzo stavlja stvari na svoje mjesto. U prvom dijelu u središtu stoji solistički užarena i neprestano istražujuća gitara, koja ispunjava prostor nad polako valjajućim blues ritmom. Taj instrumentalni jam potom »prelomi« upad električnog klavira, koji priču uvodi u njedra jazza, dok puhači, s povremenom modalnom formom, markiraju kompoziciju taman toliko da se ona zbog improvizacijskih umetaka ne raspadne, te da zadrži kompaktnost i pratljivost. Još zanimljivija od Acqua Alta je Equinox, koja je gotovo eksperimentalno usmjerena. Tu se razigra i ritam sekcija, osjećaj spontanog i nepredvidljivog razvoja pak naraste. Riječ je o najzanimljivijoj skladbi albuma, kojoj bez problema možemo prišiti oznaku purizma jazzrockovske fuzije i u kojoj se nikako ne može preslušati ni razigrana funk ritmička opruga. Malibu Beach zadržava element vragolastosti, iako se bend čvrsto drži zacrtanih jazzovskih smjernica u kojima ponovno dominiraju klavijature, a vodeće fraze dodaju i element world musica, što znači da je skladba među instrumentalima, uz završnu Flora, najkompaktnija u aranžiranju, a glazbena supstanca u strukturiranju najjasnije zacrtana i opipljiva. Završna Flora nosi još više te tzv. »world music« pristupačnosti i simpatičnosti, u drugoj polovici podupire je i salsa ritam, a u prvom dijelu djeluje, osobito zbog melodije saksofona, kao završna izlazna skladba mjuzikla za film snimljen 1960. ili neke jugonostalgične nadovezujuće serije (npr. »Grlom u jagode« (Na vrat na nos) i/ili »Pozorište u kući« (Gledališče v hiši)).
Island je vesela skladbica u kojoj je vokal harmonijski potkrijepljen čak i zvukom koji podsjeća na vokoder. Modalne strukture klavirskih umetaka razgibavaju predvidljiv format ove skladbe i daju joj element vragolastosti. U sedamdesetima bi se takva skladba sasvim lijepo vrtjela na radiju. Blindness se razvija u sjaju kabaretne šansone, što u vokalnom smislu Rastku Zageru gotovo bolje leži nego u preostale dvije vokalne skladbe.
Sekstet Emil And The Detectives ekipa je prekaljenih rockera i starih, iskusnih mačaka koji točno znaju što hoće i ne igraju skrivača. Što vidiš i čuješ, to i dobiješ. Rezultat je vrlo iskren i poseban album, sa sebi svojstvenim glazbenim karakterom i prepoznatljivim glazbenim dosjeom. To je definitivno vrlo dobro, jer sastav svojom prisutnošću donosi dodatno žanrovsko obogaćenje slovenskog glazbenog prostora. Dečki su glazbenici koji su s albumom »Agora« zapravo uskočili u vremeplov i s njim sletjeli duboko u novo tisućljeće, jer sviraju i komponiraju na način koji današnje generacije mladih glazbenika ne poznaju, a niti više primjećuju. Toplu vodu ne otkrivaju i ne donose nikakvu glazbenu revoluciju. Samo obilje zabave u studiju, koja kulminira u albumu stare škole, najbližem eri rocka sedamdesetih.
Emil and The Detectives tako su iz sebe izbacili silno hrabar i lijep prvijenac, koji svojom raznolikošću pri slušanju donosi zabavno krašenje popodnevnih sati, a istodobno zbog svoje elementarnosti, organičnosti, čak i koncertnog odjeka te, otvoreno rečeno, »neizbrušenosti«, otkriva da na njemu ima gomila otvorenih polaznih točaka za umjetničko brušenje seksteta u budućnosti. Postoje dva puta. Ili će se grupa prihvatiti definiranijih aranžmana (posljednje tri skladbe albuma), ili će otići na polja bliža većoj eksperimentalnoj razigranosti (obje najdulje kompozicije albuma). Vrlo je važno da s drugim albumom zacementira sebi svojstven artizam i potvrdi sve ono što možemo čuti na prvijencu. Upravo povremena predvidljivost (Flora, Blindness, Malibu Beach), odnosno zadržavanje u ležernom konformizmu preigravanja nekih, u svijetu rocka i jazza već dobrano iskušanih fraza, može pri pretjerivanju u budućnosti odvesti razinu aranžiranja prema nezahvalnim sferama generičnosti, što grupi može donijeti više štete nego koristi.
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 8.0 / 10
Popis skladbi:
1. Fly Fly Fly
2. Acqua Alta
3. Island
4. Equinox
5. Malibu Beach
6. Blindness
7. Flora
Postava:
Rastko Zager – vokal, bas gitara
Dejan Pečenko – klavijature
Žarko Jankovič – gitara
Zdravko Zimič – saksofon
Igor Ambrožič – udaraljke
Matjaž Sabolek – bubnjevi
