Izdavač: Pivec
Datum izlaska: 19.01.2019
Produkcija: Same Babe & Hrvoje Nikšič
Trajanje albuma: 50.14 min
Žanr: alternativni rock / šansona / kabaret / parodija
Kupi album!
Poslušaj album na službenom BandCamp profilu grupe!
Same Babe nam neprestano podmeću »same vabe«. S neograničenim rokom trajanja. Teško je naime naći tako potresnu parodiju, što se glazbenog svijeta na minijaturnom slovenskom geografskom teritoriju tiče. Nikako nisu usamljeni, ali s probojnošću i udarnošću, nabijenom bezgraničnim zgražajućim lakrdijaštvom i zajedljivim sarkazmom, brzo odnesu krunu konkurentima. Tu su NLP, Duhovi, Nula Kelvina, Melanholiki (u novijoj eri), pa Olfamoštvo i Brecelj naravno, pa N3L… N3L? Već smo bliže…. Svatko na svoj način. U jetku budničarsku propovijed zapakirana mentalitet slovenskog čovječuljka. Autentičniji, iskričaviji i posve tragikomičniji otisak refleksije opće slovenske duše za 2019. godinu na ovom planetu naprosto ne možeš dobiti. Kad čitaš sve te nebeske hvalospjeve glazbenih kritičara u oduševljenju stvaralaštvom Samih Bab, to (na trenutke već pretjerano) dijeljenje superlativa na kraju krajeva nije nikakvo iznenađenje.
Cijeli izpovjedni “cirkus”, kakav donosi album s vražjim naslovom, mogao bi sublimno odgovoriti na prikrivenu vezu grupe s vragom. Umjetnički rast poruke i njezine probojnosti na njemu je jezgrovito osjetan. Pa, album »Vražji bend« je svakako dobrodošla izražajna devijacija u odnosu na prethodnika »Dobri možje«, koji je izašao 2014. godine. Ponajprije su dečki na novom albumu proširili domet međužanrskog spajanja i tako svoju glazbenu pozu, odnosno njezin (inače već dobro definirani) karakter, razvukli od folk kabaretske šansonjerske parodičnosti čak sve tamo prema prostranstvima opipljivog klesanja rockerskih fraza, što u slušanju donosi odvažnije izazovan i podražljiv album. Osjećaj i instinkt za uklapanje jazzerskog obrisa u takvu glazbenu recepturu nikako ne izostaje, a cijelim se tim glazbenim tijelom i na novom albumu drži prepoznatljiv alter stav. Istodobno raste i veća bera šok teatra, kojim Same Babe svojom slikovitom izpovjednom dramaturgijom već gotovo poslovično brzo zaraze slušatelja i hipnotizirano ga vode kroz glazbeno vizionarstvo. Novi album zbog »ljupko upletenih« trenutaka rockerske distorzije donosi i više protočnosti pa čak i lakše slušanje, nego što ga je u tom pogledu nudio u aranžiranju nešto nezgrapniji, predvidljiviji prethodnik. Znatno više ljubavi prema uključivanju struje u tom je pogledu iznimno dobrodošao potez. Album djeluje još jetkije, »potresnije«. Beskompromisnosti mu ne manjka i na trenutke budi i punkerski karakter. Same Babe, kao glazbeno poetski koncept, u svom eklekticizmu parodijskog cirkusanstva djeluju teško uhvatljivo, a kamoli savladivo.
Kako napraviti maksimalno »zamoran« album? Pitajte Slovence. Mi smo za to pravi genijalci. U tom nema problema u dostizanju bizarnih izpovjednih ekstrema. »Zamoran« u smislu prave uravnoteženosti nosivih gradivnih elemenata, što rezultira grabežljivom izražajnom privlačnošću i gdje poezija u ekspresiji poruke dostiže svoj maksimalni domet. Na albumu »Vražji bend« Same Babe i dalje draže svojim neukrotivim osjećajem za duhovito općenje, gdje uspostavljaju čvrstu kulisu visokointelektualne poze pronicljivog izpovjednog žara, koji kroz obješenjaštvo namještenog pokera asova pobjedničkog eklekticizma neprestano oduševljava, bezgranično zabavlja i sočnom podrugljivošću zaokuplja slušatelja. Dakle, taman je dovoljno gorak, u propovijedi gorko jetak, a istodobno bezgranično sarkastičan. Zamislite da bi bendove NLP i Same Babe spojili u uzastopno slušanje njihovih dvaju posljednjih izdanih albuma. Dobili biste pravu jing-jang kombinaciju. Obje postave su crne, cinične, u propovijedi krajnje zajedljive, ali svaka od njih postiže željeni cilj na drugačiji način. Ako je junak u priči kod NLP-a na kraju obavezno brutalno uništen, u priči Samih Bab i dalje ostaje mali bogobojazni težak, koji skrušeno podnosi sve udarce krajnjeg poniženja, marljivo, savjesno i šutke dalje.
Na albumu »Vražji bend« zapravo ne znaš kamo će Same Babe skrenuti i zato neprestano iznenađuje na svakom koraku. U polazište svoje alternativne šansonjerije Same Babe su, dakle, pri domišljatom opremanju poezije i propovijedi, posegnule i za poljima izdašnijih preskoka u odabiru ritmova (latino, arabeske), pomirljivo zahvatile u polja countryja, bluesa, balkanskog melosa i više. Album djeluje jezgrovito, grabi kompaktnošću i ne bi bilo iznenađenje da se iza njega odvija razrađeni koncept. Djeluje kao priča, izrađenog početka i kraja, gdje su svi gradivni elementi smisleno definirani u postavljanju aranžmana i u kontrastnom međusobnom dijalogu cijelo vrijeme punokrvno se osjećaju i nadopunjuju. Pomirljivosti među njima, predvođenoj cjelokupnom vokalnom interpretacijom, naracijama i drugim vokalnim podvalama (i kroz višedijelne vokalne harmonije) te u postizanju opipljive izražajne sočnosti, nema ni kraja ni konca.
Album odsviran i aranžiran s velikim žarom, koji pokreće iskonski osjećaj za pronicljiv plazmu bezgraničnog intelektualnog cinizma, u formatu kojem na slovenskom, pa i u široj galaksiji, teško nalaziš paralele. Albumom Vražji bend su Same Babe potvrdile da uz inače propovjedničku dovršenost, i u segmentu komponiranja i aranžiranja neprestano šire domet vizionarstva svoje glazbene percepcije. To dokazuje veća gipkost u međužanrskom spajanju idejne zrelosti novog albuma, iz čega slijedi da bend ni u budućnosti još zdaleka nije rekao zadnje.
Uz svježe autorske stvaralačke radove i zabavnu obradu Matkove Pleši, pleši dekle, novi album donosi i nekoliko uglazbljenja poezije priznatih slovenskih pjesnika Tomaža Šalamuna, Ervina Fritza, Janeza Menarta i Franeta Milčinskog – Ježka, a Viki Baba se u dvama uglazbljenjima prihvatio i prijevoda djela češkog pjesnika, pisca i filozofa Egona Bondyja. Sva ta bogata nabijenost porukom i budničarstvom, veće aktualnosti u vremenu općeg društveno moralnog raspada, duhovne i emocionalne distrofije te apatije raspadajućeg sustava, koji poseže za krajnjim apsurdima kako bi se nakon dva tisućljeća djela glasovitih gluposti još održao, ljepšeg postulata s albumom »Vražji bend« ne bi mogla biti dionikom. »Vražji bend« je remek-djelo i jedno od najpronicljivijih ostvarenja što se tiče albumskih izdanja na slovenskoj glazbenoj sceni za ovu godinu. O tome dakle nema nikakve sumnje.
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 10 / 10
Popis skladbi:
1. Vražji bend (04:12)
2. Balada o pivskem bratcu (03:07)
3. Smrtek (02:44)
4. Hudobec (02:18)
5. Sistem v glavi (02:47)
6. Lepotičenje (02:29)
7. Pleši pleši dekle (03:23)
8. Pismo za Mary Brown (03:37)
9. Nor (…blues na navaden dan…) (04:34)
10. Videl sem Kitajca (01:31)
11. Komentar strica Fritza (00:20)
12. Žalostna pesem za kontrabas (01:41)
13. Vlak za Koper (02:49)
14. Krinko razkrinkaj (03:49)
15. Mušnice bele (03:02)
Postava:
Marko Voljč – vokal, trubanj, šejker
Miha Nemanič – vokal, usna harmonika, tamburin, šejker
Matjaž Ugovšek “Ugo” – vokal, akustične i električne gitare
Uroš Buh – vokal, bubnjevi, bongosi, akustična gitara
Marko Jelovšek – vokal, kontrabas, akustična gitara
Viki Baba – vokal, akustična gitara
Suradnici:
Maja Predatoria – vokal (Žalostna pesem za kontrabas)
Ervin Fritz – recital (Komentar strica Fritza)
Rok Hozjan – kontrabas (Vražji bend).
