Sex, drugs & UFOs ili plesom protiv apokalipse (2012)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Sandi Sadar Šoba

Mjesto: Chanel Zero / AKC Metelkova / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 20.12.2012
Broj posjetitelja: 80
Cijena karte: 6,00 €

Što učiniti kad se samo dan prije nesuđenog kraja svijeta čovjek pita gdje potražiti duševnu utjehu? Umjesto klasičnog zurenja u daljinske upravljače ili interneta koji je do grla pun apokalipse, ili pak utapanja mozga u hektolitrima spasonosnog alkohola, rješenje te zagonetne dileme može biti i ples. Diktat ovog kvalitetnog, a prije svega bitno konstruktivnijeg i zdravijeg odklopa povjeren je nevjerojatnoj glazbenoj ekipi koja se zove Moveknowledgement, a nakon brojnih koncerata na kojima su moja uši bile potpuno razmažene, nikakvog rizika da bi odbrojavanje do trenutaka kraja koji nije došao bilo popraćeno bijednim soundtrackom, naprosto nije bilo. Jamac užitka je dakle tu, a izvanredno je bilo i to što se ovaj put odklop od tisuću briga i teških okova gravitacije svemira obećavao u intimnoj atmosferi malog kluba Channel Zero na Metelkovi. Nakon dolaska na mjesto koncertnog događaja bilo je jasno da se neke pretjerane gužve te večeri ne treba nadati. Neki su mislima već bili u sljedećem danu, kada bi ulice glavnog grada trebale preplaviti mase nezadovoljnog stanovništva, a čuvari reda, plavi anđeli našeg u okove konformizma i poslušnosti upregnutog slovenskog duha, češljali su kutke alternativnih centara konstruktivnog otpora i tražili molotovljeve koktele, granitne kocke i ostala oruđa obračuna s oligarsima, odjevenima u boje demokracije i liberalizma, i oligarsima političkog iscrpljivanja. Malobrojni smo ovaj put žudjeli samo za glazbom, ritmom i plesnim melemom za izranjene duše.

Katarza je u solidno napunjenom klubu počela u pola jedanaest navečer, kada su na dobro opkoljenu pozornicu stupili momci dubovsko-reperskoalternativne postave. Za bubnjeve sjeda David Cvelbar, pred minijaturne klavijature opasan basom staje Dejan Slak, kojemu nasuprot, s pozitivnim žarom strasti i željom za kretanjem, stoji izvanredni klavijaturist Miha Šajina, prednji dio pozornice zauzimaju još atipični ritmičar i šaman šest žica Uroš Weinberger te naposljetku i prvo grlo i izvanredni kovač stihova brzoglasnih trenutaka, pjevač Miha Blažič a.k.a. N’Toko. Suspenz tišine i bodrenje publike prekida intenzivni ulazak kroz vrata sočne glazbe, a nakon prilično duge uvertire u Nirvanin dragulj Breed rotori se dobro užare. Umjesto punkoidnog stampeda koji je pokojni spasitelj rocka i krivac za nastanak grungea, Kurt Cobain, devedesetih skuhao na ploči Nevermind, slovenska je verzija meditativnija, ali ne i new agerski razvodnjena. Moveknowledgement su već od prvog pritiska na klavijature i prvog udarnog vala basova iz zvučnika odlučni odraditi svoje kao da je koncert doista posljednji na svijetu. »I don’t care /Care if I’m old / I don’t mind /Mind, don’t have a mind / Get away /Away, away from your home/ I’m afraid/
Afraid, afraid of a ghost …« N’Toko poluzatvorenih očiju otvara svoje grleno-vokalne registre, a ostali dečki na krilima svojih instrumenata otplutaju s ovog svijeta uz pomoć prve i jedine obrade u svoje posve vlastite astralne sfere. Moveknowledgement se skladbom La Droga e il Buio smještaju na svoje tračnice i uvodnim ritmičkim draguljem posljednjeg albuma Pump Down!!! prebacuju otkucaje srca u višu brzinu. Ritmično udaranje kravljeg zvona te distorzija sočne gitare i klavijatura tkaju gustu koprenu na koju se lijepe najčišće emocije, a u ritmu intenzivne svirke u pokret kreću i prve bojne linije ispod pozornice i usamljenici u pozadini dvorane. Moveknowledgement stupnjuju atmosferu postupnim dodavanjem pojedinih glazbenih slojeva, a unatoč gustom ritmičkom udaranju tisuća riječi glavnog govornika večeri, riječi gube svoju fizičku prisutnost i postaju tek jedan prijeko potreban faktor potpunog stapanja u moru glazbe. Opijeni La Drogom dobivamo samo kratku stanku jer se već odmah nakon toga petorka vraća u vremena mračnijeg, zlokobnijeg, ali glazbeno savršenog Nebukadnezara skladbom Chemicals. Glave pucaju od potpunog koncentrata apokaliptičnih rima i ritma, minimalizam elemenata počiva na masnoj liniji basa, klavijatura i bubnjeva, a kralježnica svega događanja je nosna rafalna paljba riječi dvostrukog državnog prvaka u freestyle repanju. Riječi su izmičuće, a iskreno priznajem da me, iako sam zvučnim evanđeljima izvanrednih ljudi iz Novog Mesta potpuno opčinjen, doista frustrira to što ne mogu razabrati puni smisao svih tekstova. Dovraga – ne mogu se sjetiti niti jednog teksta jer sve ide prebrzo i preintenzivno, osim bivanja u trenutku sadašnjosti ni prošlost ni budućnost nemaju pravu težinu ni značenje. I upravo je tu možda postignuta puna svrha verbalnog oratorija.

Switch It Up s otrovno teškim basom i zlokobnim klavijaturama na ploči Pump Down izdvaja se poput azilanta iz zemlje Nebukadnezara, a manje plesne vedrine kompenzirano je izvanrednim zgusnutim bijesom zbog kojega se Moveknowledgement tako slatko prepuštaju i impulzivnijoj podlozi – primjerice, ako ste prije toga slušali Rage Against The Machine, prijelaz na slovenski trip-funk-dub-alternativu nešto je potpuno prirodno i prirodno. Seksi buka puni svodove kluba Channel Zero i ni vrijeme ni prostor nisu važni. Ples se energično nastavlja neprekidno i bez zastoja, nešto zagušeniji zvuk daje još intimniji prizvuk prolaženju trenutaka, a da nije sve tako crno i bez izlaza pobrinuo se prvi singl s posljednje ploče, optimistično nastrojeni Average Bear. »I am not your average bear / I am not average bear and I don’t care!!!« Dovraga s prosječnošću i opskurnom sivilom! Moveknowledgement su samosvojni i upravo zbog te superiorne inovativnosti, samoniklosti i odlučnosti nemoguće ih je ne zavoljeti i ne vjerovati u njih! Pozitivan duh večeri prožimao je cijelu dvoranu koja je žudjela za dobrom glazbom i vikala za još, a ovo posljednje je i dobila! 36 Lakes je u svojoj mračnoj repetitivnosti gotovo kaznena jedanaesterac za osjetila, ponavljajući valovi ritmičnog basa te fraktali sa zvukovima klavijatura zasićenima efektima koji škripe, mikrofonije i efektiranih riječi na delayu djeluju zlokobno, ali zarazno i u suglasju s mračnim predapokaliptičnim odbrojavanjem. U skladbi je sve – vanzemaljci, solarne eklipse i mračna prisutnost nečega većeg od onoga što um i osjetila mogu obuhvatiti u jednom jedinom trenutku. Moveknowledgement su majstori masovne hipnoze, glazbenih sugestija i genijalno boje lakmus papire osjećaja šarenom paletom boja. Od duge svjetla do tamnih kontura demonske tame – u zvuku izvanrednog pentagrama sustvaratelja moguće je naći sve, a u čistom supstratu vam bez milosti isprljaju i tijelo i dušu, dragi moji! Psihodelični gradivni elementi potpunog bijega popločavaju večer u nešto veliko, lijepo i nezaboravno. Naslovna skladba prethodnog albuma, izvanredni Listen To Nebukadnezar, uvertira je u trenutke prošlosti. Meditativna gitara i sinkopirani ritam bubnjeva i basa pletu gustu teksturu kvalitetnog duba, a nakon jednog od najpoetičnijih komada večeri, izvanredne skladbe A Barcode, slijedio je skok u posljednju trećinu događanja. Barcode je psihodelični fragment koji uz bogate konture sanjivih gitara i zvučnih klastera nudi upravo pravu dozu zdrave pobune i bijesa. U mješavini novodobnog poigravanja kristalnim formama pročišćenog zvuka i slojevima efekata rađa se osjećaj bestjelesnosti iz kojega zaodzvanjaju sarkastični tonovi skladbe I Am Zorr. Opijeni u mozgu skuhanim endorfinima i dopaminima nalazimo se zatim u točki zreloj za jedan od najljepših eksperimenata – krsnu predstavu skladbe I’m On It. Ona je dobar uvid u to što osjećaju i stvaraju dečki iz novomeškog kreativnog trusta. I’m On It je plesni nasljednik izvanredne ploče Pump Down i između ritma i šamanskih zaklinjanja kemikalijama sreće ne manjka ni tamburina, koji posve prirodno u ruke uzima razvikani Shekuza. Krasan novi svijet nas čeka ako preživimo petak, pomislim, a ujedno moram naglasiti da je daljnja evolucija i uspon među zvijezde za mlade virtuoze neobične svirke već zacrtan. Sudeći po onome što sam čuo, preživljavanje nije upitno jer je ritam srčanosti i strasti više nego empirijski dokazan, a u hiperenergičnoj smjesi ne manjka ni odlučnosti.

Povratak na planet sigurnijih obrazaca i provjerenih receptura nastavlja se uživljenim izvedbama skladbi Hands i Stop/Continue, a onda nastupa kraj redovnog dijela. Moveknowledgement su pušili od znoja i adrenalina, a s osmijehom na licu uslijedila je iskrena zahvala na tome što smo večer mogli satkati u lijepu cjelinu zajedno i bez kočnica. Budući da bez dodataka jednostavno ne ide, bučna je publika iskrenim pljeskom i povicima izmamila dva krasna dodatka. Nakon izvedbe katarzičnog poziva na crpljenje pozitive skladbom Pump Down!!! dočekali smo još i sataničku trojku zvjerski dobrog 666, a kao točka na i večer završava medleyem užitka i slika posljednje ploče. Electric Manland dovodi događanje do velikog finala, a spas je ovaj put uspio zahvaljujući agilnosti, izvanrednosti svemirskih posrednika te, uz psihogene tvari zbog kojih je glavna protagonistica na cracku, raspoloženje je doseglo prirodan i nehinjen klimaks. »Sex, drugs and UFOs!« je geslo kojim je životni moto kvalitetne i iskrene glazbe prošlosti osuvremenjen, a preživljavanje onih željnih glazbe zajamčeno. Prepotena tijela mogla su se izvanrednoj sugestivnoj moći srčanih izabranika te večeri samo pokloniti plesom i predajom svemu dobrom. Tko nije bio, propustio je nešto doista izvanredno i iznadprosječno, a mi koji smo izlijevu osjećaja osobno prisustvovali možemo u anale upisati još jednu doista lijepu koncertnu uspomenu zbog koje je prepuštanje igri slučaja tako krasno! Moveknowledgement su dokazali da su sposobni nadvladati i preživjeti i kraj svijeta, a vrijeme za mirovinu je još daleko jer u torbi trikova i krasnih čuda ima još puno dobrog žmohta! Tu ih mogu usporediti samo s besmrtnim Chuckom Norrisom. Imperativu plesa, kretanja i evolucije jednostavno se neće moći oduprijeti ni nakon trenutka nesuđene apokalipse, a let na čarobnom tepihu izvanrednosti će, nadam se, i dečkima priuštiti poneko iznenađenje koje zaslužuju. Primjerice, to da opravdano postanu jedan od glavnih glazbenih izvoznih proizvoda našeg kurnika? Svakako bih im to od srca poželio jer takve dobre, izvanredne i srčane glazbe u svijetu uvijek nedostaje, a ja mogu biti samo sretan što me u tajanstveni svijet čarobnih zvukova, krasnog ritma i božanskog kretanja uvela moja ljepša, bolja i mudrija polovica, na čemu ću joj biti zahvalan do smrti, a to je već priča za neki drugi put …